Page 70 - STAV broj 256

KULTURA

E, kakvu su nekad ljevicu Bošnjaci imali (2)

JEDNA ŽALOST I

JEDNA POTREBA

Priredio: Hamza RIDŽAL Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939.
Piše: Skender KULENOVIĆ U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna
književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja
Bošnjaka u vremenu između dvaju svjetskih ratova. Časopis
ije naša žalost najveća u tom što je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim
po našim selima ljudi još stanuju
u kućama koje se malo razlikuju Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović,
Nod medvjeđih brloga. Ni u tom
što po tim selima u gluho doba još hoda- Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi.
ju vještice i vukodlaci, i hodžinski zapisi U ovom broju donosimo tekst Skendera Kulenovića Jedna
još predstavljaju najobljubnije sredstvo
sveopćeg ozdravljenja. Nije naša žalost žalost i jedna potreba. Riječ je o izvanrednoj socijalnoj analizi
najveća ni u tom što naš seljak još broji
dvadeset i devet, dvadeset i deset, a obič- stanja bošnjačkog duha u osvit Drugog svjetskog rata iz pera
na naša abeceda koju bi i majmuni mogli našeg prominentnog pisca. Kulenović u tekstu razmatra sve
da nauče, znači za njega najveću tajnu,
šejtanski posao, pa i grijeh. Niti je naša naše “najveće žalosti”, od teških uvjeta rada, preko alkoholizma
žalost najveća u tom što naše selo izjeda-
ju zelenaški krpelji, egzekutorske zvijeri, i nepismenosti, do “političkih sistema raznih Nikola i Milana
dugovi, kineske nadnice, uši, stjenice, tu-
berkuloza, sifilis, rakija. Ni u tom što ga koji su nas podmuklo privlačili obali smrti svojim financijsko-
još više zatupljuju i što su mu pozatvarali -trgovačkim mrežama”. U redovima koji slijede čitajte Skenderova
sve kapije napretku čopori najodurnijih
politikanata koji pod firmom spašavanja razmatranja političkih, društvenih i kulturnih prilika u Bosni i
dina harače po seoskoj muci i siplju se-
ljaku lug u oči tako majstorski, da ti če- Hercegovini 1939. godine, njegove strepnje i nadanja, poziv na
sto ne preostaje ništa drugo, nego gorko odgovorno i beskompromisno sučeljavanje s našom “najvećom
se diviti. Nije ta naša žalost najveća ni u
tom što naš radni čovjek u gradu koji je žalosti”. Tekst donosimo bez uredničkih i lektorskih intervencija
naučio da čekićem, blanjom, iglom i me-
tlom zarađuje svoj kruh nema, ili ima sve
manje, šta da čekića, blanja, šije, mete i ljubavni ugovor s kakvom boljom i fi- tom našom “manjinskom” i “azijatskom”
što taj radni čovjek utaplja sve svoje jade nijom mušterijom. Pogotovu to nije ni- katastrofom, uvjereni da gledaju posljed-
i nevolje u našem sveizlječivom iladžu al- kakova žalost što su naši takozvani viši nji njezin čin. Nije ta žalost najveća ni
koholu. Ni u tom što mali, dvanaestogo- krugovi na osnovu te bijede i kriminala u tom što su naši “mjerodavni” faktori
dišnji cvjetovi, dvanaestogodišnje Atife i postali i postaju još viši i što se na sav taj hizmećarski kupili mrvice s raznih poli-
Zarife rade u nekakovim našim domaćim naš očiti opći narodni potop prave savr- tičkih sofara. Sve to skupa nije naša ža-
fabrikama po četrnaest sati po pet dinara, šeno gluhonijemi. Niti je ta naša žalost lost najveća.
što naše već ocvjetale Mejre i Zejre vezu najveća u tom što su i preko naših grbača Naša je žalost najveća u tom što će
milostivama direktoricama rupce i stol- prejahali politički sistemi raznih Nikola se i dalje pustiti da se taj radni, mali naš
njake i zarove od zore do mraka po tri i Milana koji su nas podmuklo privlačili čovjek i sutra nastavi gušiti u toj močva-
dinara, i što naše tek propupale Aseme i obali smrti svojim financijsko-trgovač- ri bijede, neznanja i kriminala, usprkos
Raseme iznose svoje prve obline i svoje kim mrežama, a pri tom se ispod slavo- toga što su u našim redovima već podo-
prve poglede na korza da tu preko posred- luka svoje glupe petstogodišnje žudnje za bro sazrele snage koje bi mogle da okre-
nika sklope kratkoročan kupoprodajni osvetom pobjedonosno smijali nad svom nu tok te žalosne historije. Ja mislim da

70 30/1/2020 STAV