Page 42 - STAV broj 233

DRUŠTVO

oko aerodroma, sjećam se žena srednjih Nevjerovatno je da smo uopće stigli do
godina iz Srebrenice koje su se pokušava- Žepe, sami nas dvojica.
le popeti preko bodljikave žice jer su do Mladić je pokrenuo veliku akciju psi-
njih stigle razne glasine, htjele su da vide hološkog rata kombiniranu sa stalnim
svoje muževe, sinove, očeve... Naravno, to granatiranjem Žepe. Pozivao je razglasom
nisu mogle, ali su pokušavale. Sedmicu na predaju. Kad smo sjeli za sto da s njim
poslije vratili smo se u Sarajevo”, priča pregovaramo, okolo su bili tjelohranitelji,
Joseph i nastavlja: “Ratko Mladić poslao kao dobermani spremni da odmah napad-
je poruku sjedištu UN-a u Sarajevu da će nu i rastrgaju. Jedan od njegovih vojnika
zauzeti Žepu. Naglasio je da dva službe- imao je videokameru. Znao sam da želi te
nika UN-a trebaju doći tamo, nadzirati i snimke s predstavnicima UN-a iskoristi-
koordinirati evakuaciju Žepe.” ti kao propagandu. Šapnuo sam kolegi:
Budući da su imali dosta iskustva u ‘Ne smiješi se’, imamo zadatak koji tre-
protekle tri ratne godine, Edward Joseph bamo obaviti i bilo bi glupo da ostavimo
i još jedan njegov kolega upućeni su po- ljude u opasnosti, ne želim da neko ste-
tom u Žepu da koordiniraju evakuaciju kne dojam da pomažemo Mladiću. Mla-
civila. Joseph ističe da ih je UN u počet- dić je čuo i pitao jesam li mu šta rekao,
ku odbijao poslati u Žepu, jer nisu htjeli kažem: ‘Ne, ništa važno.’ Izvinio sam mu
da se petljaju u “etničke sukobe”. se. Tada je opet počela artiljerijska paljba
“Nisam imao dilema, upravo sam bio na Žepu i tražio je da se predaju. Vratili
vidio šta se dogodilo sa ženama koje su smo se dolje u Žepu. Žepa je predivna,
došle iz Srebrenice. Bile su traumatizi- šumovita, šarmantno malo mjesto. Bilo
rane, neke od njih i silovane, to je bilo je to veoma stresno iskustvo, jer ljudski
grozno traumatično iskustvo. Smatrao životi bili su u pitanju. Nalazili su se u
sam da možda možemo spriječiti nova ekstremno teškoj poziciji, veoma sličnoj
silovanje žena, da damo sve od sebe da onoj u Srebrenici.
sve izvedemo kako najbolje možemo. U Avdo Palić bio je nevjerovatan čo-
tom trenutku nismo znali za masakr u vjek. Bio je sam, nije bilo vojnika uz
Srebrenici, to je bila misterija. Pitao sam njega, poslao ih je gore u šumu. Srbi su
se šta se desilo s muškarcima iz Srebre- bili uplašeni bez obzira na sve prednosti
nice, žene su došle, ali muškaraca nema. koje su imali u naoružanju i broju vojni- ako neko nestane. ‘Mi znamo ko je ušao
Sjećam se da sam pitao Mladića šta je s ka. Bili su veoma nervozni. Diskutiralo i vi to znate i odgovarate za to ako se
muškarcima, on je samo rekao: ‘Oni su se o predaji, odnosno o razmjeni. To je neko ne pojavi na slobodnoj teritoriji.’
odlučili ići pješke.’ Nismo imali nikakvih dogovarano u Sarajevu, da Bošnjaci pu- To nam je bila jedina šansa da preveni-
podataka niti dokaza šta se desilo. Pitao ste neke srpske zarobljenike u zamjenu ramo zločine koliko-toliko. Dobili smo
sam se zašto bi Mladić bosanskim muš- za propuštanje vojnika iz Žepe. Bio sam nalog da u skladu s međunarodnim hu-
karcima, koji su borci, dopustio da slo- skeptičan u vezi s tim. Pitao sam Mla- manitarnim pravom pitamo svakoga od-
bodno prođu do Tuzle i da se priključe dića hoće li doista pustiti UN da eva- lazi li svojom slobodnom voljom. Jedna
Armiji RBiH, zašto bi to uradio. Bio sam kuira i vojnike. Nikad neću zaboraviti žena odgovorila mi je potvrdno, a zatim
skeptičan prema tome, ali nismo znali za njegov ironični odgovor. ‘Da, osim rat- sam naišao na grupu žena i jedna je re-
njegove planove.” nih zločinaca’, rekao mi je. Naš prvi za- kla: ‘Ne, ali ako ostanem, neće imati ko
datak bio je da evakuiramo djecu, žene da me zaštiti.’ Naravno da nisu odlazili
EVAKUACIJA CIVILA IZ ŽEPE i ranjenike. Znajući šta se dešavalo sa svojom voljom, nije bilo smisla to ni pi-
“Meni i mom kolegi bilo je izuzetno ženama iz Srebrenice, da su mnoge si- tati; bili su prisiljeni da odu. U suprot-
teško tih dana kretati se kroz Republi- lovane i nestale, napravili smo zajedno nom, bili bi ubijeni.
ku Srpsku, iako smo imali Mladićevu s UN vojnicima koji su bili u Žepi, tu je Bilo je ponižavajuće nastaviti tu anke-
dozvolu. Srpski vojnici stalno su nam bio ukrajinski bataljon, sistem po kojem tu. Palić je bio tu, taj dan kada smo popisi-
pravili probleme, nismo mogli vjerova- se trebalo upisati ime svakog ko je eva- vali. Navečer je otišao u šumu, ali je bio tu
ti da ima toliko punktova za provjeru. kuiran, ko je ušao u autobus, da znamo tokom dana. Bio je nejverovatan, klasični
bosanski sin. Sjedio je sa srpskim ofici-
rima sam, bez ikog od vojnika. On sam,
“Mladić je pokrenuo veliku akciju psihološkog rata moj kolega i ja, predstavnici ukrajinskog
kombiniranu sa stalnim granatiranjem Žepe. Pozivao je bataljona i Srbi za stolom. Počela je priča
razglasom na predaju. Kad smo sjeli za sto da s njim o ratu, ko je šta uradio, za šta je ko kriv...
Palić je bio direktan u razgovoru o ratu.
pregovaramo, okolo su bili tjelohranitelji, kao dobermani Ni u jednom trenutku nije dopustio da
spremni da odmah napadnu i rastrgaju. Jedan od njegovih ga Srbi ponižavaju, bio je hrabar. Iako se
vojnika imao je videokameru. Znao sam da želi te snimke Žepa kompletna predala, bio je nevjero-
vatan. Najviše je bio zabrinut za evaku-
s predstavnicima UN-a iskoristiti kao propagandu. Šapnuo aciju ljudi koja je trajala nekoliko dana.
sam kolegi: ‘Ne smiješi se’, imamo zadatak koji trebamo Bilo je vruće i stresno. Nekima liječnici
obaviti i bilo bi glupo da ostavimo ljude u opasnosti, ne nisu procijenili da su teški ranjenici pa
nisu mogli biti evakuirani. Palić je bri-
želim da neko stekne dojam da pomažemo Mladiću” nuo za njih. Rekao sam Zdravku Tolimiru
(osuđenom za ratne zločine u Srebrenici,

42 22/8/2019 STAV