Page 46 - STAV broj 233

DRUŠTVO

STAV: U toku su pripreme za prevođenje
Vašeg romana na engleski jezik. Koliko
je važno prevoditi naša djela na engle-
ski i druge svjetske jezike? Jesmo li se s
prijevodima dovoljno “nametnuli” svjet-
skoj kulturnoj zajednici?
PARGAN: Ključni problem našeg druš-
tva jeste pristajanje pojedinca na inferi-
ornost. U Švedskoj, recimo, imaju jed-
nu izreku, čak doskočicu, kada nemaju
argument ili drugi odgovor, oni kažu: –
Mi se ponosimo! Mi smo izgubili tu spo-
sobnost prepoznavanja u sebi prisutnih i
neupitnih vrijednosti i njihovog stavlja-
nja ispred sebe, kao svoje vodilje, uzora,
načina predstavljanja... I to je potpuno
objašnjivo psihološko, pa čak, da ne bu-
dem grub, i psihopatološko stanje cijele
nacije, koje nam je ostalo kao posljedica
rata i poratnih godina surove tranzici-
je. Mi smo sebe uvjerili da je ova zemlja
nemoguća, da je sve propalo, da je mi ne
zaslužujemo. Koliko ste puta čuli naše
mudrozane kako kažu: – Nije država za i da njima moramo djelovati – spašava- Svako ko smatra da danas
Bošnjaka?! Ne znamo mi praviti državu ti sebe, svoje porodice i domovinu. Više
– drugi imaju iskustva u tome. Itd. Na- smo djelovali prema svijetu tokom rata, ne treba pisati o zločinima
protiv, mi imamo bogatu tradiciju, kon- kada nismo imali mogućnost, nego sada. mora poći od pretpostavke
tinuitet vlastitog trajanja, koji nam daje Imam dojam da smo se predali. A kultura
za pravo da se ponosimo. Evropa sada tek – ona nema granice. Ona može otvoriti da je njegovo dijete moglo
pokušava osigurati stvarnu ravnopravnost Bosnu, njenu ideju univerzalnih vrijed- biti ili da će biti s flašicom
vjera. Vidimo kako im to teško ide. A pri- nosti i učiniti svijet boljim. Zato je važno
je šest stoljeća muslimani Bosne zatražili da naše knjige budu prevođene. Mi ima- nepopijenog mlijeka
su od sultana da garantira slobodu vjere mo obavezu to učiniti zbog dva miliona zakopano u masovnu
kršćanima i Jevrejima. Mi se imamo čime spaljenih knjiga u sarajevskoj Vijećnici.
ponositi, ali, nažalost, za to nemamo vre- U svijetu smo skoro beznačajni na tome grobnicu u naručju majke
mena. Mi imamo u ovom trenutku naj- polju i to u vremenu kada imamo najveće
ozbiljnije nasrtaje na našu zemlju koji su mogućnosti, prisustvo naših ljudi u dijas- za oslobađanje od poreza morao dati Se-
toliko oslabili naše tkivo da je opstanak pori, na raspolaganju njihove sposobnosti kretarijat za kulturu ili Ministarstvo kul-
i naroda i zemlje upitan više nego 1992. i mogućnosti. Nadam se da će tokom na- ture. To je bila suptilna poruka da oni koji
godine. Ključni je problem u tome što redne godine biti okončano prevođenje ne dobiju odobrenje ne trebaju ni objav-
smo uspavani, što smo prepustili da nam romana na engleski i njemački jezik – za- ljivati, jer će naići na probleme i osude.
društvo kreiraju oni koji čuvaju ideolo- početi su razgovori o tome. Čak, postoje Mi živimo u slobodnom i demokratskom
giju genocida, da ga oblikuju kriminalci ozbiljne ideje da se ova priča pretvori u društvu. Na ovim prostorima nikada nije
i mediokriteti. Oni polahko preuzimaju film. Međutim, sve su to sada, po meni, bilo lakše pisati i objavljivati, nametnu-
važne instrumente upravljanja državom. pitanja koja nisu u domenu mojih utjeca- ti se i pokazati svoje vrijednosti. A kako
U tome imaju pomoć susjeda i s istoka i ja. Knjiga, kada se jednom rodi, započi- svaka roba ima svog kupca, tako i svaka
sa zapada. Ustvari, ne pomoć, već dobro nje svoj život. Sve dok ne izađe, autor je knjiga ima svoje čitaoce. Književna kri-
osmišljenu strategiju uništavanja tkiva odgovoran. Kasnije... Tada vladaju neki tika jeste važna, ali u modernom dobu,
Bosne. U mojoj zemlji, u mom Zvorni- drugi zakoni. koje mi živimo na Balkanu, književna
ku, ja nemam pravo na svoj jezik. Kako kritika skoro da ništa ne mijenja. Zašto?
da riješimo problem? Mi moramo izaći iz STAV: Činjenica je da se nikada u Bosni Mislim da je ključni problem u društve-
autistične pozicije u koju smo se doveli. i Hercegovini nije objavljivalo tako mno- noj tranziciji na koju nismo bili spremni.
Moramo kazati da su naše ruke slobodne go književnih djela kao što je to slučaj Smjena epoha, smjena generacija i pro-
danas. Mnoga od njih, ipak, nikada ne mjena recepcije književnog djela u knji-
budu ozbiljno analizirana i valorizirana. ževnoteorijskom diskursu zatekla je našu
Nama predstoji važan posao Čini mi se da je s rastom književne pro- književnu kritiku rascjepkanu na trima
definiranja kulturnih politika dukcije proporcijalno opadao kvantitet područjima, koja egzistiraju kao faktič-
ko stanje postignuto ratom. Mi nemamo
(i kvalitet) književne kritike. Koliko je
i povratka sa stranputica važna književna kritika za književni ži- protok ideja, razmjenu knjiga, a još dugo
kantonizirane svijesti, koja vot jedne zajednice? nećemo imati rasterećen pristup knjigama
PARGAN: Sreća je pa smo došli u vrije-
s drugih područja. Mi smo i dalje robovi
nas je udaljila i uništila me kada svako može da traga za svojom devedesetih. Stoga, ovdje književna kri-
nacionalni identitet publikom, da piše i objavljuje, da čita, a tika neće doći na zelenu granu još dugo.
da pri tome ne snosi posljedice, osim za Bez obzira na izvanredne pojedince, ka-
kvalitet napisanog. Nekada je odobrenje tedre koje rađaju kvalitetne stručnjake i

46 22/8/2019 STAV