Page 47 - STAV broj 233

Sami sebe smo uvjerili da je ova zemlja nemoguća, da je sve osvojiti prostor i potrošili smo stotine
propalo, da je mi ne zaslužujemo. Koliko ste puta čuli naše miliona maraka. Pitanje je samo jesmo li
svjesni da smo odgovorni. Rijetki su ili ne
mudrozane kako kažu: – Nije država za Bošnjaka?! Ne znamo postoje centri za kulturu u Federaciji, po-
mi praviti državu – drugi imaju iskustva u tome. Itd. Naprotiv, mi zorišta i biblioteke koji su u svoj godišnji
plan stavili realizaciju sadržaja u Srebre-
imamo bogatu tradiciju, kontinuitet vlastitog trajanja, koji nam nici, ili Banjoj Luci, ili Vukosavlju. Mi
daje za pravo da se ponosimo smo se pretvorili u mašine koje osuđuju i
optužuju, a ništa ne čine da poprave svoje
stanje. Svako ko daje takve prigovore, da
na neupitnu potrebu za kritikom. Ovdje jedinstven kulturološki prostor. Temeljni ne treba pisati o zločinima, mora poći od
književna kritika ne oblikuje čitalačku princip rušenja Bosne već je dugo doka- pretpostavke da je njegovo dijete moglo
publiku. Jednostavno, došlo je do naru- zivanje iz istočnog i zapadnog susjedstva, biti ili da će biti s flašicom nepopijenog
šavanja vrijednosnog sistema i njega treba da smo mi društvo sučeljenih i oprečnih mlijeka zakopano u masovnu grobnicu u
polahko graditi. kultura, vjera, tradicija – da je takva ze- naručju majke.
mlja nemoguća. A sličniji su načini živ-
STAV: Nedavno je, nakon prilično vreme- ljenja Bošnjaka i Srbina iz Bihaća, nego STAV: Dugo ste radili u medijima. U vri-
na, otvorena jedna književna polemika. Srbina iz Bihaća i Srbina iz Kragujevca. jeme agresije bili ste referent za infor-
Riječ je o polemici vezanoj za nagradu miranje i pomoćnik za moral 206. viteške
“Mak Dizdar” za mlade pjesnike u koju STAV: Koliko su danas živi pojedini zanati brigade i novinar u listu Ratna Tribina i
su se uključili Esad Duraković, Mile Sto- kojima ste se bavili u Vašim knjigama? na Radiju Glas Drine. Kako je bilo izvje-
jić, Darko Tanasković i drugi. Međutim, Koliko smo zaboravili tu oblast našeg štavati u tom teškom periodu? Koliko
ono što bi trebala biti književna polemi- naslijeđa i iskustva? Vam je to iskustvo bitno?
ka pretvorilo se u lijepljenje etiketa, kako PARGAN: Nažalost, većina od 171 za- PARGAN: Rat je doba u kojem ljudi do-
na račun poezije, tako i na račun učesni- nata, koje obrađujem u svojim knjigama, biju najbolju priliku da pokažu ono što
ka onog što bi trebala biti polemikom. danas je već ugašeno, ali, nije to pogubna jesu: ratni profiteri, zločinci, ubice, he-
Kako Vi na to gledate? Jesu li književne činjenica – pogubno je što danas nemamo roji, izdajnici... S 21 godinom počeo sam
polemike uopće bitne? efikasne mehanizme zaštite, očuvanja, ra- raditi posao novinara i kao ratni reporter
PARGAN: Svaki društveni dijalog je zvoja i dokumentiranja tog nacionalnog prepješačio sva ratišta na koja se moglo
važan. On govori o stepenu sloboda tog kulturnog blaga. Mi već imamo zmijanjski doći. Tada se vodila časna borba na život
društva. Sudeći i po ovom dijalogu, toj vez i konjičko drvorezbarstvo na UNES- i smrt. Nije bilo kalkulacija. Ja danas ne
polemici, mi smo slobodno društvo. To CO-ovoj listi nematerijalne kulturne ba- mogu razumjeti ljude zašto su odustali od
je naša prednost. Međutim, problem je štine, ali još nismo svjesni šta to znači. Ne ideje slobode, od ideje Bosne... Kao što smo
u tome što smo mi društvo neslobodnih umijemo to pretvoriti u korist za sebe, za domovinu branili od agresora, danas je mo-
pojedinaca, odnosno pojedinaca zaroblje- svoju zemlju, za svoj kraj. Ljudi iz cije- ramo braniti od svih neprijatelja. Naučio
nih svojim statusom, pozicijom, (pred) log svijeta već dolaze da vide tu našu po- sam u ratu da je rat zapravo prirodno sta-
uvjerenjem, obrazovnim, nacionalnim, sebnost, a mi ne umijemo otvoriti smjer nje i da na Balkanu nema generacije koja
vjerskim ili drugim lancima. Neslobo- u srednjoj školi – drvorezbarstvo, jer su nije živjela rat. I poslije rata činim sve da
dan pojedinac ne može prihvatiti posto- naši pametnjakovići skontali i čuvaju za- se rat više nikada ovdje ne desi.
janje drugog i drugačijeg, jer on želi da kone koji to ne dopuštaju. Pa mijenjajte
prenese to ropstvo i na svog sagovornika. zakone, prilagođavajte ih životu. Danas STAV: Kako gledate na medije danas?
Tako se gradi totalitarno društvo. Ovakve čovjek ne može otvoriti obrtničku radnju Na koji je način internet-kultura utjecala
polemike, bez obzira što se ne slažem s jer nema diplomu, a nigdje u Bosni nema na oblikovanje medijske scene u Bosni
njihovim sadržajem i formom, izuzetno škole u kojoj može dobiti diplomu. To je i Hercegovini?
su korisne na našem putu ka profiliranju bosanski izum! PARGAN: Mi smo društvo koje tek tre-
stabilnog demokratskog društvenog am- ba proći kroz fazu kulturne revolucije.
bijenta u Bosni i Hercegovini, koji se ne STAV: Bavite se i pitanjem ratnih zločina Nama predstoji važan posao definiranja
može temeljiti na etiketiranju i vrijeđa- u Bosni i Hercegovini, o čemu ste objavili kulturnih politika i povratka sa stran-
nju. Vrijeme je da počnemo graditi druš- i dvije studije. Često u javnom prostoru putica kantonizirane svijesti, koja nas
tvo uvažavanja tuđeg mišljenja i stajališta. čujemo kako je više dosta priče o ratu i je udaljila, uništila nacionalni identitet.
zločinima. Kako, kao neko ko se istraži- Nama trebaju novi i široki putevi, zdravi
STAV: Autor ste tri knjige o starim zana- vački bavio tim pitanjem, gledate na ovu mediji, jak obrazovni sistem... Zašto su-
tima u Bosni i Hercegovini, a sve tri pu- vrstu (pri)govora? Kako na takav diskurs tra ujutro ne započnemo autocestu Tuzla
blicirane su u posljednjih sedam godina. gledaju Bošnjaci u RS-u? – Sarajevo, prekosutra Bihać – Sarajevo,
Otkud potreba da se bavite ovom temom? PARGAN: Bošnjaci u bh. entitetu RS onda Goražde – Sarajevo...? Onda Banja
U kojoj mjeri je ona uopće istražena? ostavljeni su i zaboravljeni. Prepušteni su Luka – Bihać? U našim glavama nestala
PARGAN: Svakodnevno nam 21. sto- onima koji su ih protjerali, koji su počini- je svijest o važnosti toga – tu je problem.
ljeće otkriva naše slabosti, prije svega li zločine, a danas su ugledni građani tog Poraženi smo! Sve su nam, ili pak malo
u traganju za vlastitim identitetom. Mi društva. To društvo danas slavi Mladića i preciznije da kažem, sve smo uništili. Me-
smo u Bosni i Hercegovini preskočili Karadžića. Svi snosimo odgovornost za diji su, također, promašili svoju funkciju
stoljeća, povijesne lekcije i stoga se uvi- djecu koja nemaju pravo da u školi govore – oni bi trebali (u) ovakvom društvu po-
jek i iznova suočavamo s nejasnoćama, svojim jezikom. Odgovorni smo za ljude kazati put kojim treba ići. Nažalost, čast
s novim oblicima frizirane povijesti. U koji se ne mogu zaposliti u firmama jer su svijetlim izuzecima, ali danas važi ona
svojim knjigama o tradiciji i zanatima Bošnjaci. Odgovorni smo jer smo mislili Balaševićeva – “mogu mediji biti i bjed-
pokazivao sam da je Bosna i Hercegovina da pumpanjem freza i traktora možemo niji, ali ne mnogo”. n

STAV 22/8/2019 47