Page 45 - STAV broj 233
P. 45
i bosanskohercegovačke književnosti o uz koje smo gubili ili obnavljali nadu i vje- cilj i namjeru da to učini. Nastajao je to-
posljednjoj agresiji na Bosnu i Herce- ru. Bosna je i moja neiscrpna tema, moja kom nepune dvije godine življenja kroz
govinu. Iako njegov temeljni tematski inspiracija i ljubav – neispričana priča. pisanje, kao moj pokušaj da ispričam svo-
i motivacioni okvir čini rat, ovo je ujed- Moja su opsesija sudbine ljudi koji su ni- ju priču. Došao je i kao logični slijed mog
no i snažna priča o životu i umjetnosti. kli na ovom tlu. Ovaj roman je, na odre- prethodnog književnog stvaralaštva. Ov-
Pritom je ispripovijedana na izuzetan đen način, preslikao živote generacije koju dje, stoga, i ne mogu govoriti da sam s ro-
način! Razuđenost unutarnjih svjetova je rat zaustavio u putovanju ka beskraju manom pronašao svoj izraz. On je tu bio,
svojih likova i fragmentiranost osnovnog slobode i mira, s kojima smo poistovje- on je u mojoj poeziji – ustvari svojevrsnoj
fabulativnog toka roman nadomještava ćivali 21. stoljeće. Ti su životi svojevrsne lirskoj prozi koja stoji nogama čvrsto na
snažnim, reklo bi se, pjesničkim slikama psihološke drame. Nema umjetnika koji bosanskome tlu, natopljena bolom i krv-
i vješto tempiranim ritmom – koji ga drže ima sposobnost naslikati, snimiti ili napisati lju, ali i ljubavlju, kao jedinim mogućim
na okupu kao umjetničku cjelinu. Iako ste svu bol Srebrenice. Niti je bilo onih, u i logičnim ishodom svakog vremena živ-
ranije objavili tri knjige pjesama, ovim toj generaciji, koji su mogli shvatiti da se ljenja u Bosni. Na ovim prostorima mi
romanom načinili ste iskorak bitan za stvarno dešava opsada Sarajeva. Da se de- stoljećima živimo u jedinstvu različitosti,
širu društvenu i kulturnu zajednicu. Ko- šava plamen Vijećnice. Da ljudi pucaju u nesvjesni koliko međusobno ličimo. Naši
liko Vam je pjesničko iskustvo pomoglo dijete! Nismo to mogli shvatiti. Niti smo ljudi putuju svijetom, žive svuda i lahko se
u tome? Smatrate li da ste s ovim roma- išta mogli shvatiti. A to nam se dešavalo. adaptiraju. Integracija u zajednice uvjeto-
nom “pronašli” vlastitu formu izraza? Kao takvi, mi smo danas rasijani širom vana je, prije svega, činjenicom da njima
PARGAN: U svom umjetničkom radu svi svijeta. Svaki naš čovjek stjecište je tuge, nije strana drugost i drugačijost. Likovi
mi crpimo sokove tla na kojem smo nikli. boli i priča. Niko nikada te priče neće, niti mog romana nose sa sobom i u sebi takvu
Crpimo priče uz koje smo sami odrastali, može zabilježiti. Ni ovaj roman nije imao Bosnu – Bosnu univerzalnih vrijednosti.
STAV 22/8/2019 45
