Page 49 - STAV broj 183
P. 49
rekao da sam iz Bosne, on poče pričati predsjedavao Udruženjem poljskih Tata- ih posjetim. Tek ove 2018. godine mi se
bosanski jezik. Bio sam iznenađen i reče ra od 1991. do 2001. godine. Bio je uče- ta želja ostvarila i s ovog putovanja no-
mi da je 1990/1991. proveo u Sarajevu u snik Drugog svjetskog rata u redovima sim tovar utisaka i emocija. Prevladava
Gazi Husrev-begovoj medresi. Kaže da poljske vojske, dok ga nisu Rusi zarobili fascinacija ljudima koji na ovim prosto-
se od profesora sjeća još samo Mustafe 1944. godine. Dženazi prethodi učenje rima obituju 600 godina, boreći se za
Spahića. Janusz je druga osoba – poslije Kur’ana i Jasina. Slawek mi kazuje da svaki fragment svog identiteta da ne bi
Ahmeta iz Bugarske – koja je u tom pe- je tatarska tradicija za umrlog u toku pao u zaborav. Iako su na prostor litvan-
riodu boravila u Sarajevu u internacio- 24 sata što više proučiti Jasina. Uđoh sko-poljske kraljevine došli kao narod
nalnom razredu kojeg je medresa formi- u džamiju da klanjam podne i ostadoh čiji su preci tek 60-ak godina prije toga
rala da bi omogućila osnovno islamsko da slušam tatarsku turističku voditelji- primili islam i kod kojih je postojala re-
obrazovanje muslimanima koji su živje- cu koja je govorila o islamu i tatarskim alna mogućnost da se potpuno utope u
li u zemljama istočnog bloka – Poljskoj, tradicijama. Rečene stvari o islamu i ne kršćansku okolicu, oni su uspjeli sačuvati
Bugarskoj i Rumuniji. odgovaraju baš klasičnom razumijeva- svoju osobenost. Možda čak zahvaljujući
nju islama, ali ne bi bilo fer ove ljude najprije islamu, koji će s vremenom po-
BOHONIKI – POLJSKA, 22. AUGUSTA I 2. mjeriti istim aršinima kao druge. Dža- stati najvažniji dio njihovog identiteta.
DAN KURBAN-BAJRAMA miju u Bohinikiju restaurirala je turska
TIKA, na šta ukazuje tabla pri ulazu u Prvi muslimanski prijevod Kur’ana
Odlazimo do drugog tatarskog sela, džamiju. Rado bih ostao na tatarskom na neki od evropskih jezika uradili su
40 km sjevernije prema Litvaniji. U dža- običaju ispraćanja mrtvih, ali nemadoh tatarski muslimani u drugoj polovici 16.
miju stižemo kada je džemat već klanjao toliko vremena. stoljeća. Prethodni prijevodi bili su na
podne. U susret mi dolaze imam Janusz italijanski i latinski, koji su uradili kr-
Aleksandrowicz i Slawek. Ovaj put isko- KRUSZYNIANY – POLJSKA, 23. šćanski misionari radi pobijanja učenja
ristih priliku te odmah uzeh broj telefo- AUGUSTA, 3. DAN KURBAN-BAJRAMA islama. Prvi prijevod Kur’ana na jedan
na Janusza. Slawek mi objašnjava da je od južnoslavenskih jezika (srpski) urađen
jučer umro jedan od zaslužnih članova Za Tatare Poljske saznao sam sredinom je tek 1895. godine. Prijevod je pisan na
tatarske zajednice, Jan Sobolewski, koji je devedesetih. I od tada sam imao želju da izumrlom poljsko-bjeloruskom idiomu,
koristeći pri tome arapsko pismo, slično
našoj arebici. Naučnicima s Poljskog uni-
verziteta u Torunu, okupljenim oko pro-
fesorice Joanne Kulwicke-Kaminskem,
trebalo je nekoliko godina mukotrpnog
rada da dešifriraju tekst i prevedu ga na
moderni poljski. “Već u drugoj polovici
16. stoljeća nalazimo prve prijevode na
slavenske jezike – koje su govorili Tatari
– jer su očigledno jedino na tim jezicima
mogli muslimanima predočiti pravila i
učenja svoje vjere.To je bilo neophodno
jer se zbog etničke separacije i kultur-
nog identiteta oni definiraju jedino pre-
ko islama”, kaže ona.
Na izlazu iz sela kupujem med, ma-
gnete za frižider i razglednice. Nastojim
da ponesem stvari koje će me podsjećati
na nestvarni boravak među Tatarima. Ime
prodavnice ne može biti prikladnije – “Na
Końcu Świata” (na kraju svijeta). n
STAV 6/9/2018 49