Page 73 - STAV broj 324

se kretati njegov ideološki spis kojem on
tepa da je historijska studija:
“Kad mi je odbor ‘Matice Hrvatske’ u
srpnju ove godine povjerio, da napišem ze-
mljopis i poviest Bosne za hrvatsko obćin-
stvo, najvećom se voljom prihvatih posla, i
to tim radje, što je već punih sedam godina
upravo Bosna bila najmilijim predmetom
mojih privatnih studija. Naumih napisati
djelo, gdje bi najveći trud uložio u samu po-
viest te liepe hrvatske zemlje, i to na temelju
mnogobrojnih novijih izvora...”, piše Klaić.
Zanimljivo je da Klaić, uprkos otvo-
renoj identitetskoj propagandi, navode u
svojim tekstovima donosi doslovno, pa u
većini slučajeva, kada konsultira historijske
izvore, postoji očit nesklad između hrvat-
skog identiteta kojeg Klaić brani navodeći
citate u kojima se Hrvati i hrvatstvo uop-
će ne spominju. Štaviše, u izvorima koje
konsultira uvjerljivo najčešća odrednica
za žitelje Bosne jeste odrednica Bošnjak –
teško je i naći knjigu u kojoj se ova riječ
češće spominje. Evo jednog takvog primjera
kada Klaić kao argument pripadnosti na-
roda Bosne hrvatstvu donosi citat u kojem
se spominju isključivo Bošnjaci katolici:
“Odkad je prvi neumrli Jukić stupio u Banovina
kolo Gajevo i odkad su klerici bosanski, Hrvatska, Kotari
učeć u Djakovu, upoznali, da su sinovi
naroda hrvatskoga, našlo se je i medju
bosanskimi Franjevci sve više vriednih
svećenika, koji su uz rieč božju medju učinke njegova pisanja. Izjednačavanjem
narodom širili i duh narodnosti, ter ga bosanskog narodnog govora s hrvatskim
budili od dugovjeka sna. A da su današnji jezikom, a potom govornika hrvatskog
bosanski Franjevci dobro shvatili i u tom jezika s hrvatskim narodom, Klaić je
obziru svoj dični zadatak, svjedoči posljed- ispisao knjigu koja je predstavljala
nji ustanak od godine 1875., gdjeno prvi naučno uporište teritorijalnih pre-
katolici digoše hrvatski barjak slobode uz tenzija velikohrvatske politike kroz
klicanje: ‘Živio kralj hrvatski!’ cijelo prošlo stoljeće, od pravaškog
Upliv fratara, piše Hilferding, (koj inače Herceg-Bosna pokreta, preko ustaške Nezavisne
Franjevce i katolike baš osobito nevoli), na Države Hrvatske i Agresije na Bosnu
povjereno jim stado upravo jest ogroman. se ime doduše i Hercegovinu krajem prošlog stoljeća, pa
Rieči ‘fratra’ jesu za Bošnjaka katolika ne- malo čuje, jer sve do priče o trećem entitetu i ekskluziv-
pogriešiva istina. Franjevci su svojim uti- je narodna sviest nim hrvatskim prostorima.
cajem učinili u narodu pravo čudo: oni su u narodu zamrla, Klaić svoju “studiju” nije napisao iz
izkorjenili u Bošnjaka katolika isti sveti i u pa se više spominju hira, već po nalogu odbora “Matice Hr-
srpskih zemljah obljubljeni običaj, naime ili pokrajinska (Bošnjak, vatske”, središnje kulturne institucije koja
slavu krstnoga imena, slavu, za koju je Srbin Hercegovac) ili vjerska imena (Turčin, (pr)opisuje načine na koji Hrvati definiraju
gotov potratiti svu svoju privredu, pače se Srbin, Latin); nu jezik narodni, taj jedini svijet. Riječ je, dakle, o njihovoj središnjoj
i zadužiti. Uza to su oni u mnogih zgodah biljeg narodnosti, pokazuje i svjedoči, da instituciji znanja u to vrijeme.
prisilili seljake, da se odreknu žestoka pila. je taj narod hrvatskoga poriekla”, piše on. Uz svu naučnu nekonzistentnost knji-
Ovo potonje nastojanje jest konačno prava No bilo bi besmisleno ulaziti u dijalog s ge koja je udarila “naučne” temelje veli-
blagodat po narod; a i prva mjera, neobazi- Klaićevom knjigom jer svi argumenti koje kohrvatskim pretenzijama na bosanski
ruć se na to, što su njom zatrli liep narodni on navodi jesu protiv njegovih zaključaka. teritorij, Klaić nigdje u svome djelu ne
običaj, dopriniela je mnogo za materijalni Klaićevo pisanje može se svesti na jedno- spominje odrednicu Herceg-Bosna. Ona
boljak naroda, jer su mu tim oduzeli povo- stavnu formulu: od jedne pretpostavke, da će se u djelima slične provenijencije poja-
da za nepromišljenu razsipnost.” je narodni jezik u Bosni hrvatski – iako viti znatno kasnije.
primjećuje da žitelji Bosne svoj jezik “ni-
TERITORIJALNE PRETENZIJE NA BOSNU kada ne nazivaju hrvatskim niti srpskim” HRVATI SVI I SVUDA
Za činjenicu da se odrednica Hrvat ne – Klaić gradi cio imaginarij koji je po sve- U periodu 1907/1908. godine publicira-
pojavljuje u vrletima Bosne, niti u literaturi mu, a posebno po argumentima koje sam ne su dvije važne knjige koje na plastičan
o njoj, Klaić ima nevjerovatno objašnjenje: on donosi, naprosto neodrživ. način ilustriraju odnos velikohrvatskih
“Žitelji Bosne i Hercegovine, izuzev nešto Mnogo važnije od besmislenog pole- ideologa prema Bosni i Bošnjacima. Za oba
malo drugih plemena, sami su Hrvati. Ovo miziranja s Klaićem jeste ukazivanje na djela specifično je insistiranje na hrvatstvu

STAV 21/5/2021 73