Page 27 - STAV broj 201
P. 27

svim moralnim, etičkim, općeljudskim i        Tako, naprimjer, na generalnoj audijenci-     Telegramom od 9. aprila
političkim sadržajima, bez imalo vrijed-      ji 20. aprila 1994. godine ukazivao je na     1992. godine, preko
nosnog odstupanja, odnosno bez truna          stradanja u okruženom Goraždu. Za Sa-         državnog sekretara Svete
proturječnosti. Upravo ta jasnoća i vri-      rajevo je govorio da mu je posebno drag       stolice, papa je izrazio
jednosna dosljednost potvrđuje papinu         grad. Isticao je da je Sarajevu potrebno      “solidarnost” i podršku
iskrenost, pravednost, ljudskost i kršćan-    razumijevanje i podrška Katoličke crkve       predsjedniku Predsjedništva
sku odgovornost. Papa nije nikada pože-       i cijelog svijeta, jer je to “grad-mučenik    Aliji Izetbegoviću i
lio za kršćane što nije želio i svim drugim   i simbol nerazumijevanja”. Narod Sara-        “stanovnicima Republike
ljudima na Zemlji. Zato je svugdje bio        jeva i Bosne i Hercegovine imao je “po-       Bosne i Hercegovine”, što je,
voljen i poštovan. Sasvim je utemeljena i     sebno mjesto u papinom srcu”. Zločine         faktički, bila podrška politici
opravdana ocjena predsjednika Papinskih       u Srebrenici i Žepi ocijenio je kao “jed-     odbrane od oružane agresije.
vijeća, kardinala Rogera Etchegaraya, da      no od najžalosnijih poglavlja u povijesti     Izražavao je simpatije prema
“u zauzimanju za mir u Bosni i Hercego-       Evrope”. Poručio je da “Sarajevo, sim-        braniteljima BiH, a za one koji
vini niko nije postojaniji i odvažniji od     bol Evrope u ratu – treba postati simbol      su “razarali i ubijali” rekao
Ivana Pavla II”.                              Evrope u miru”.                               je da su “zaboravili na svoju
                                                                                            čovječnost”
    Nisu istinite primjedbe da papa nije      ZA KAKAV SE MIR ZALAGAO
osuđivao zlo tokom rata u BiH i drugim        IVAN PAVAO II                                 agresije. Izražavao je simpatije prema bra-
državama koje su nastale raspadom bivše                                                     niteljima BiH, a za one koji su “razara-
Jugoslavije. S papom su razgovarali brojni        Od proljeća 1992. godine, kada su         li i ubijali” rekao je da su “zaboravili na
novinari iz cijelog svijeta. Oni su putem     eskalirali sukobi u BiH, papa Ivan Pa-        svoju čovječnost”. Te riječi potvrđuju u
najutjecajnijih medija prenosili stavove,     vao II izražavao je veliku brigu za ugro-     kojoj je mjeri papa imao osjećaj da iznese
pa se cijelo čovječanstvo moglo uvjeriti u    žene građane i narode svih nacionalno-        kritički stav, bez uvredljivih tonova. Papa
njegovu istinsku brigu, žal i saosjećanja sa  sti i vjera. Telegramom od 9. aprila 1992.    je govorio da će Sveta stolica “promicati
žrtvama ratova, gdje god oni bili, pa i onih  godine, preko državnog sekretara Svete        ideal višenacionalne i viševjerske Bosne
u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije.     stolice, Papa je izrazio “solidarnost” i po-  i Hercegovine”.
                                              dršku predsjedniku Predsjedništva Aliji
    Papa je ažurno, iz časa u čas, pratio     Izetbegoviću i “stanovnicima Republike            Papa Ivan Pavao II, Sveta stolica i
ratna zbivanja u BiH, pa je u svojim go-      Bosne i Hercegovine”, što je, faktički,       njeni zvaničnici zalagali su se za očuva-
vorima za javnost posebnu pažnju pokla-       bila podrška politici odbrane od oružane      nje kulturalne posebnosti svake etničke
njao stradanjima u gradovima širom BiH.                                                     skupine u BiH. Papa je isticao da se mir
                                                                                            može “temeljiti samo na istini i slobodi”
                                                                                            i da se samo na takvim osnovama postiže
                                                                                            stabilan, održiv i trajan mir, kakav se ne
                                                                                            može postići ako se ignorira posebnost
                                                                                            svake od nacija i vjera kojih ima u BiH.
                                                                                            Isticao je da je temelj istinskog mira pra-
                                                                                            vednost, da bez pravednosti nema mira, a
                                                                                            da se pravednost treba pokazati poštiva-
                                                                                            njem dostojanstva svakog čovjeka, svake
                                                                                            posebne zajednice i svakog naroda i da svi
                                                                                            oni trebaju graditi praksu zajedničkog
                                                                                            života (suživota), u kome “snaga mira
                                                                                            nadvlada snagu mržnje, rata, nasilja”.
                                                                                            Ukazivao je da svaki narod ima pravo da
                                                                                            bude poštovan u svojoj specifičnosti, da
                                                                                            je “nemoralan” svaki napad na narod, te
                                                                                            da se “mir ne gradi oružjem”. Zanimlji-
                                                                                            va je papina metafora: “Pravedan rat koji
                                                                                            treba voditi je – rat protiv ratova.”

                                                                                                Papa Ivan Pavao II pozivao je pravo-
                                                                                            slavnu, katoličku, muslimansku i jevrejsku
                                                                                            zajednicu u BiH da se zajednički zalažu
                                                                                            za mir i da pomažu dijalog političara radi
                                                                                            postizanja mira i međusobnog poštovanja.
                                                                                            Apelirao je da razni politički i društve-
                                                                                            ni, dakle i vjerski subjekti, poštuju volju
                                                                                            naroda u skladu sa zakonitim težnjama.
                                                                                            Podrškom u korist zakonitih težnji papa
                                                                                            se zalagao za poštivanje pravnog poretka
                                                                                            i vladavinu zakona. Vrlo su značajne nje-
                                                                                            gove poruke da je povratak prognanih i

                                                                                            STAV 10/1/2019 27
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32