Page 22 - STAV broj 201
P. 22
POLITIKA
Sead Bekrić teško je ranjen Čuo sam doktore kako govore da nema nade za mene i da
neću preživjeti 24 sata. Čuo sam to, ali nisam ništa rekao. U
ja oči izgubio, nego tebe.’ Kada je izašao međuvremenu su mi u posjetu došli mati i brat. Brat je plakao, a ja
iz bolnice, poslije toga nikad više nismo sam ga pokušavao utješiti. Rekao sam mu da ne plače, da će biti
pričali, nisam ga više čuo. Meni su rekli sve dobro, da ja neću umrijeti. Sreća moja da je to neka kamera
da će ranjenici biti prevezeni u Tuzlu. Ja snimala, pa je ta slika otišla u svijet. Jedna porodica u Kaliforniji,
sam znao da neću otići sam jer sam bio Kler i Tony Maglica, vidjela je snimak, kaže Sead Bekrić
svjestan da će, ako odem sam, to biti kraj
mog života. Da sam otišao sam, ostala bi napadnut, pogođen je, ali nije pao. U Am- naučio da čitam Brajevo pismo, onda sam
mi porodica. Ostao bi mi mali brat koji je sterdamu su nam pravili probleme, nisu se obučio da koristim kompjutere. Otišao
tada imao sedam godina. Razmišljao sam dali da idem u Ameriku, zadržali su nas 24 sam u srednju školu i rekao sam idem da
da se otac može snaći, sestra je bila starija, sata. Međutim, uspjeli su da riješe te pro- se dokažem kao borac. U tome sam, vje-
tako da je i njoj bilo lakše, ali bez brata i bleme i ja sam stigao u Los Angeles, gdje rujem, uspio, jer sam završio školu. Počeo
majke nisam mogao ići. Razmišljao sam, sam dobio adekvatno liječenje.” sam raditi s Crvenim križom, a cilj mi je
ako već idem u Tuzlu i ondje ću umrijeti, bio da se čuje o Bosni i da ja iskoristim
hajde da bar spasim brata i majku. Rekao Liječenje u Los Angelesu bilo je teško priliku da skrenem pažnju na ono što se
sam da neću ići bez njih. Na putu za Tu- i dugotrajno, ali doktori ipak nisu uspjeli dešava u mojoj zemlji. Bio sam predstav-
zlu su nas napali Srbi u Bratuncu, bacili spasiti Seadovo desno oko. nik Crvenog križa u Americi. Govorio sam
su zapaljenu gumu i to baš na kamion u širom svijeta, čak sam radio s princezom
kojem sam bio”, prisjeća se Sead. “Od trenutka ranjavanja do Los An- Dianom dok je bila živa, i s mnogim dru-
gelesa imao sam salijevanje krvi u mozak, gima. To je trajalo deset godina. Tokom tog
NIJE POMOGLO NI 15 OPERACIJA glava je bila sva rasturena. U Los Angelesu rada išao sam u škole i uspio da završim
sam imao petnaest operacija. Pokušali su političke nauke i međunarodne odnose.
U Tuzli je ostao nekoliko dana i tada spasiti desno oko, ali nije bilo uspjeha. Da Magistrirao sam ekonomiju, i to je ono u
je nastao snimak koji je obišao svijet. sam došao 24 sata ranije u Los Angeles, kratkim crtama. Čitava priča mog života
ne bi se ta krv usidrila oko glavnog živca je bila što više pažnje okrenuti prema Bo-
“Čuo sam doktore kako govore da nema i mogli su spasiti oko. Međutim, to nije sni. Danas živim na Floridi, ovdje imam
nade za mene i da neću preživjeti 24 sata. uspjelo. Ja sam bio svjestan šta se deša- privatni posao, imam suprugu i dva sina.
Čuo sam to, ali nisam ništa rekao. U me- valo i s tim sam se pomirio.” Ne mrzim, znam ko sam, šta sam i neću
đuvremenu su mi u posjetu došli mati i zaboraviti šta se sve dešavalo.”
brat. Brat je plakao, a ja sam ga pokušavao Uprkos svemu, Sead Bekrić se nakon Ono što je za Sarajevo pijaca Marka-
utješiti. Rekao sam mu da ne plače, da će liječenja nije predao niti je želio da ga le, za Tuzlu Kapija, to je za Srebrenicu
biti sve dobro, da ja neću umrijeti. Sreća ljudi doživljavaju kao osobu kojoj treba školsko igralište i masakr na njemu, ako
moja da je to neka kamera snimala pa je ta tuđa pomoć. izuzmemo juli 1995. godine. O stradanju
slika otišla u svijet. Jedna porodica u Ka- Bošnjaka na igralištu u Srebrenici svje-
liforniji, Kler i Tony Maglica, vidjela je “Nakon što se sve smirilo, kada sam doči spomen-ploča koja se ne nalazi na
snimak. S obzirom na to da su oni moćni došao k sebi, shvatio sam da sam jedna od igralištu na koje su pale granate, nego
ljudi, odlučili su da pokušaju spasiti me i brojnih osoba koje su ranjene u Srebrenici. na susjednom. Za masakr u kojem su 12.
odvesti u Ameriku. Bili su povezani s hu- Samo što sam ja uspio da se spasim, a mnogi aprila 1993. godini ubijeni deseci osoba
manitarnom organizacijom koja je dostav- nisu. Rekao sam: Da li postoji mogućnost do sada niko nije odgovarao niti je pokre-
ljala lijekove u Bosnu avionima, pa su me da ja nešto ostvarim, a da me ljudi gledaju nut sudski postupak. n
uspjeli prebaciti u Ameriku bez ikakvih kao Seju koji je nekada vidio, a ne kao in-
dokumenata. Došao je po mene helikop- valida? Porodica koja me spasila bila je uz
ter u Tuzlu, UNPROFOR je tu bio orga- mene, trudili su se maksimalno da mi po-
niziran da me prebaci do Splita. Opet sam mognu, da uspijem iako ne vidim. Prvo sam
rekao da neću ići u Ameriku bez brata i
majke. U toku leta za Split naš je helikopter
22 10/1/2019 STAV
