Page 24 - STAV broj 351 - 352
P. 24

Njihovih usta                                       Oni su zlo iz crne rupe.
          Kaplje sâmo zlato
                                                              Dok je sveta glina
          Tisuću petsto pedeset i peto je ljeto               Na nogama njihove braće
          I ruka moja ne zna                                  Iz dalekih istočnih pustara
          Što će od ovih znakova biti                         Od šipražja,
          Dok ih zapisuje                                     Blagoslovenim hodom, oblikovala
                                                              Njihove buduće kuće, njihov dom i domovinu
          I vjetar ovaj ne zna
          Ni duboko more                                      Dotle su moji preci
          Da ovaj čas                                         Iskopali sarkofag opatice Ivanice,
          Neće otići u bezdan                                 Uništili rimsko mramorje, pobili starosjedioce
                                                              Skrnavili sve živo
          Svjedočit da će o Kraljeviću Marku                  Razorili gomile i mogile
          I bratu mu Andrijašu
          Ova pjesma što mačem ih                             Uzeli tuđe znakove
          Razdili                                             Ispod svojih krinki
                                                              Izlaze ponekad blijeda lica,
          Ove strašne riječi                                  Uštavljene kože
          Što ih snažni ribari                                Muklog glasa
          Ozbiljno kazivahu
                                                              Jure po nebesima
          Kad minu ovi                                        I oblacima
          Nestvarni dani                                      Plutaju po morima
          Stat će slova ukotvljena                            Strmoglavljuju se u nebo
          Na hartiji nekoj                                    Plaču kao kiša, niču kao trava
          Izmeđ tvrdih korica                                 Šute kao kamen

          O, zna li stara majka                               Tek u zemlji se okreću
          Da će opet                                          Nemaju mira
          Dva sina imati                                      Nigdje i nikad
          Brata Andrijaša i Kraljevića Marka
                                                              Tek u nebu će se raspoznati
                                                              U mliječnom putu
          ONAJ KOJI PIŠE                                      Sitni kao prah
          Kako počinje kronika                                Ovog i onog svijeta
          Iz temelja kuće,
          Iz obzorja mraka?                                   Njihove čiste noge
                                                              Davno je isprala
          Onaj koji piše                                      Mjesečina
          Stavlja jezik u sol
          Ruku na oganj                                       Njihova nestvarna tijela
          I već poznato:                                      Od prozračne krvi
          Glavu na panj                                       Sanjaju kao užas
                                                              Od istoka do utoka.
          OTVORI PROZOR, MAJKO                                STARI SLAVENI

          Otvori prozor, majko,                               Kad god nam je bilo teško
          Dolaze krvavi svatovi                               U životu, a bilo je toga koliko
                                                              Hoćeš, pa čak i onda kada
          Iskopat će ognjište                                 Nas je od roditelja hvatao
          Spalit će sjene                                     Prolazan strah; naime,
          Našeg zvjezdanog stabla                             Kad oni nisu znali
                                                              Hoće li izbiti novi rat,
          Izvadi one štitove                                  Tek jedan veliki – drugi
          Zaboravi naše molitve                               Svjetski, završio je a
          Skini taj bršljan s dovratka!                       Pjevalo se: Život damo,
                                                              Trst ne damo!
          KAKO SU DOŠLI PRECI
                                                              U tim ne baš laganim vremenima
                                                              Koja danas izgledaju kao
          Po jednom predanju                                  Mačji kašalj nad onim što
          Oskrnavili su zemlju, zagadili zrak.                Smo nedavno proživjeli
          Iznad je lebdio križ.



         24  26/11/2021 STAV
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29