Page 45 - STAV broj 405
P. 45

Najstarija žrtva bio je osamdesettrogo-
          dišnji Mehmed Huskić, dok je najmlađa
          žrtva bila dvadesetsedmogodišnja Halida
          Mašinović, iza koje je ostalo šestero ne-
          jake djece. Zločinci koji su odgovorni za
          smrt ovih ljudi do danas nisu kažnjeni,
          iako pravda nalaže njihovo procesuiranje
          zarad sigurnije i ljepše budućnosti. Za tje-
          skobu vremena u kojem živimo, najvećim
          dijelom, odgovorni su upravo zločinci. Još
          prije dva i po milenija slavni atenski dram-
          ski pisac Sofoklo rekao je: “Država u kojoj
          nasilje i nasilnici ostaju nekažnjeni završit
          će u dubokoj tami.” Mudrost ove misli do-
          kazana je bezbroj puta.
            Od šest palih šehida, njih trojica jesu
          braća, sinovi majke Hasnije Suljić. Tuga
          do neba. Braća Suljić poginula su u raz-
          maku od godinu i po. Srce majke Hasnije
          podnijelo je preveliku bol, toliko veliku i
          jaku da smrvi planinu. Zahvaljujući vjeri
          u Svevišnjeg, majka Hasnija sve je izdržala.
          Danas, 29 godina od smrti svojih sinova,
          bosanskih gazija, dočekala je trenutak da
          na Dan državnosti naše domovine svojim
          rukama otkrije spomen-obilježje podignuto
          u čast njenih sinova i ostalih šehida Lju-
          sine. Suze majke Hasnije i drugih majki,
          suze bosanskih jetima poput jetima Halide
          Mašinović ne smiju biti zaboravljene, jer
          sjećanje je jedan od garanata našeg opstanka
          na ovim prostorima. Na to je u svom obra-
          ćanju prisutnima upozorio i mještanin Hil-
          mija Suljić, penzionisani pukovnik Vojske
          Federacije BiH, u toku rata načelnik štaba
          511. slavne brdske brigade Armije Republi-
          ke Bosne i Hercegovine iz Bosanske Krupe
          i načelnik Odsjeka za planiranje i praćenje
          borbenih dejstava u komandi 5. korpusa
          Armije Republike Bosne i Hercegovine.
            “Bošnjački narod nema pravo na zabo-
          rav i ne smije se previše opustiti. Mnogo
          je onih koji nam rade o glavi i, ako se opu-
          stimo, to nas može previše koštati. Poslije
          svega što smo preživjeli, čini se da je među
          nama previše ležernosti, nesmotrenosti i
          pasivnosti. Čini se da nismo naučili dovolj-
          no cijeniti državu i slobodu koju imamo.
          Moramo biti više državotvorni. Ako prati-
          mo zbivanja u okruženju, Balkanu i cijeloj   nego ikad, onih koji rade protiv naše drža-  Bosanske Krupe. Pravda za ubijene i pro-
          Evropi, pa i šire, vidimo da se suočavamo s   ve, a sve se nekako previše blago posmatra.   ganjane Bošnjake i njihove porodice  spora
          globalnim promjenama i vrlo podmuklim   Dotakao sam nešto što je posebno bolno  a   je i u većini slučajeva daleka i nedokučiva.
          politikama, ne samo na Balkanu i državama   to je nepostojanje nikakve strategije. Mora   Ostavljena je za budući vječni i pravedni
          bivše Jugoslavije nego i u drugim zemljama   postojati strategija. Kod drugih etnosa to   svijet gdje sudi samo jedan, apsolutno pra-
          svijeta. Pogledajte šta se dešava s narodima   ima, ali kod nas Bošnjaka ta strategija se   vedni sudija. Na nama ostaje da, ma kako
          koji nemaju svoju državu, pogledajte šta se   ne nazire. To je nešto što može biti vrlo po-  bilo teško i nemoguće, tražimo pravdu i
          dešava Rohinjama, u Kini, gdje je na sceni   gubno i što nas može, ako se ovako nasta-  širimo istinu o onom što nam se dogodilo.
          tihi genocid nad 10 miliona Ujgura, koji su   vi, pretvoriti u Palestinu. Možemo doći u   I ovo spomen-obilježje s česmom što pod-
          izgubili svoju državu i koji poput Palesti-  poziciju da budemo nečiji vazali. Možemo   sjeća na suze naših jetima i majki ovdje
          naca trpe posljedice državnog terorizma.  biti potlačeni iako smo svoji na svome”,   je da širi istinu i bori se protiv zaborava.
            Ja sam danas iznio nekoliko opasno-  izjavio je za Stav Hilmija Suljić.  Natpis na spomeniku koji glasi “Sjećati se
          sti koji prijete nama u Bosni i Hercegovi-  Svečanosti povodom otkrivanja spo-  znači voljeti, voljeti znači živjeti, zabora-
          ni. Nekako se sve olahko prihvata, prolazi   men-obilježja u naselju Ljusina, Redak,   viti znači iznova umirati” upućen je nama
          pored tih zbivanja a ne daje se primat real-  prisustvovalo je dvjestotinjak građana i   i šalje nam poruku da nikada ne smijemo
          nosti koju živimo. Čini se da je danas, više   predstavnika vjerskog i političkog života   zaboraviti i pristati da iznova umiremo. n


                                                                                                    STAV 9/12/2022 45
   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50