Page 43 - STAV broj 405

U *KATRU, U *DOSI I DRUGIM GRADOVIMA, NA *AL-BAJTU I *KALIFI

Na svjetskom prvenstvenu u Kataru, a ne *Katru, kako se može pročitati hodžinskom žargonu upotrebljava za oznaku hale, wc-a, toaleta, ćenife;
u nekim hrvatskim medijima, primijetit će se da postoje dva stadiona koji ili makar da se čulo za prezime Bejtović i sl. Da ne govorimo o određe-
nose imena po riječima koje su poodavno odomaćene u bosanskom nom članu el-, koji je u bosanskom već nekoliko stotina godina odo-
jeziku. Ostat će otvoreno pitanje zašto se u javnom prostoru koristi en- maćen u odnosu na oblik al-, koji je prisutan u engleskoj formi. Zato je
gleska ili čak hrvatska transkripcija tih imena a da se pri tome ne zatraži manje-više svima jasno da je oblik npr. El-Fatiha općeprihvaćen. Kad
pomoć stručnjaka u ovoj jezičkoj oblasti. Nažalost, to se događa kada je riječ o drugoj leksemi – Khalifa, trebao je neko skrenuti pažnju da
ne postoji svijest društvene zajednice o očuvanju i vrijednosti jezičke se ovaj arapski velarni suglasnik kh u bosanskom jeziku adaptirao kao
tradicije kojoj se pripada, bez obzira na to što ova konstatacija može bosanski velar h, kako to pokazuju npr. mahmuran, mahsuz, mahluk...
zvučati patetično. Nije to šala. A koja su to sporna imena stadiona? Otuda proizlazi da se ime navedenog katarskog stadiona na bosan-
Jedno ime transkribira se na engleskom jeziku kao Al Bayt, a drugo kao skom jeziku izgovara Halifa. Da na ovome mjestu ne spominjem izraz
Khalifa. Je li moguće da na javnom medijskom terenu (ne prozivajući pri kalif, koji se javlja u hrvatskom jezičkom prostoru pa često upadne i u
tome nikoga, jer je moguće nepoznavanje arapske transkripcije, ali s bosanski! Da se čulo za sintagmu Hulefai-rašidun, što znači pravedni
obzirom na društvenu vrijednost medija, neko taj problem mora znati!) vladari, namjesnici, zastupnici, ili npr. o halifi Ebu Bekru, halifi Omeru,
dosada nisu čuli za imenicu bejt, koja je u bosanskom odomaćena u ili da se čulo o čovjeku kao Božijem halifi, tj. Božijem namjesniku, pred-
različitim značenjima. Tako, npr., kod nas bejt označava orijentalnu po- stavniku itd., ne bi se pravile ovakve jezičke subverzije.
etsku formu – bejt; ili npr. imenica Bejtullah, što se prevodi kao Božija Prema tome, u Dohi (ne *Dosi) u Kataru (ne *Katru), između ostalih,
kuća, tj. mjesto prema kojem se muslimani pet puta dnevno okreću u igra se na stadionima El-Bejt i Halifa, mada me ne bi začudilo da će
namazu tj. Ćaba; ili npr. imenica bejtu-rahat, kojom se u specijalnom se sve vrijeme utakmice igrati na Al-Bajtu i Kalifi.

BIO SAM KOD HAJRE NEKIDAN. KOD KOGA SAM BIO?

Nedavno mi se javio prijatelj pitajući me mogu tzv. žensku deklinaciju, iako to nije potpuno – bab-o; G. čovjek-a – Muj-a – bab-a; D. čo-
li objasniti principe deklinacije imenice tipa precizno, dok a-deklinacija obuhvata mušku, vjek-u – Muj-u – bab-u; A. čovjek-a – Muj-a
Mujo, Suljo, Ibro i sl. I evo dođe vakat. Riječ iako ni to nije u potpunosti decidno. Uglav- – bab-a, itd. Dakle, a-deklinacijski obrazac
je o tzv. muškim dvosložnim ličnim hipokori- nom, kriterij za e-deklinaciju ili a-deklinaciju precizniji je u smislu definiranja muških na-
sticima s dugouzlaznim akcentom na prvom zasniva se na gramatičkom nastavku genitiva stavaka, što ne znači da npr. kontekst neće
slogu. Navedenoj kategoriji pripadaju i opći jednine, pa ako je nastavak -e, kao npr. žen-a, pomoći u definiranju značenja, iako nekad
hipokoristici tipa babo, adžo, braco, ujko i sl. žen-e; kuć-a, kuć-e; vod-a, vod-e itd., riječ je može doći do zabune. Tako npr. u rečenici
Najprije, treba reći da su hipokoristici riječi o e-deklinacijskom obrascu. Ako je nastavak Bio sam kod Hajre, ako ne znamo tačno o
odmila, riječi s izrazitom emotivnom konota- -a u genitivu jednine, npr. čovjek-ø, čovjek-a, kome je riječ, možemo pomisliti da se radi ili
cijom, a jedna od kategorija koja se tvori jeste stub-ø, stub-a, sin-ø, sin-a itd., onda je riječ o imenu Hajra ili o imenu Hajro. Ako se riječ
i ova gore definirana. Poznato je, naime, da o a-deklinacijskom obrascu. Iz toga proizlazi deklinira po a-deklinaciji, neće biti zabune:
ove riječi imaju dvije vrste deklinacija, jedna mogućnost dekliniranja navedenih hipokori- Bio sam kod Hajra ili sam bio kod Hajre.
je tipičnija zapadnoštokavska, a druga je ti- stika po navedenim obrascima e-deklinacije: Dotada je najbolje govoriti kako smo na-
pičnija južnoštokavska. Zapadnoštokavska N. žen-a – Muj-o – babo; G. žen-e – Muj-e učili, jer su obje deklinacije ove kategorije
provenijencija paradigme zasniva se na tzv. – bab-e; D. žen-i – Muj-i – bab-i; A. žen-u standardizirane, ali bez ruganja ili nipoda-
e-deklinaciji, a južnoštokavska na a-deklina- – Muj-u – bab-u... Obrazac po a-deklinaciji štavanja drugog samo zato što govori tako
ciji. E-deklinacija podrazumijeva prije svega pokazuje sljedeće stanje: N. čovjek-ø – Muj-o kako govori!

BABINI SINOVI

Poznato je da u bosanskom jeziku postoje različiti načini tvorbe pri- se u urbanim sredinama nerijetko događa i ta pojava, npr. babo –
svojnih pridjeva dodavanjem sufiksa -in ili -ov, u zavisnosti od toga baba, ali babo – babin, a još rjeđe, u Bosni vjerovatno toga i nema,
od koje se imenice tvori ovaj pridjev. Gramatički općeprihvaćen način da postoji verzija babo – babe, ali babo – babov. Zapravo, prema
jeste onaj da se pridjevi od imenica muškog roda tvore sufiksom -ov, nepotvrđenim i nepotpunim podacima, može se reći da se ponekad
a od imenica ženskog roda sufiksom -in: otac – očev; sin – sinov; u Sandžaku može čuti deklinacija babo – baba, ali sporadično, oči-
muž – mužev; čovjek – čovjekov...; majka – majki / majčin; kćerka – to pod utjecajem analogije, da se javi babo – babin. Da ne bude za-
kćerkin; supruga – suprugin; žena – ženin... Postoje i oni pridjevi koji bune, u Sandžaku, jugoistočnoj Bosni, istočnoj Hercegovini redov-
se tvore od dvosložnih muških hipokoristika s dugouzlaznim akcen- no je babo – baba. Da rezimiramo. Oba gornja spomenuta principa
tom u kojima postoji mogućnost odabira, koja je uglavnom vezana za standardizirana su u bosanskom jeziku, dakle i babov i babin, shodno
dijalekatsko porijeklo: babo – babin ili babov; adžo – adžin ili adžov; standardizaciji da promjena može biti babo – baba i babo – babe.
ujko – ujkin ili ujkov. Odakle vodi porijeklo ova pojava? Već je objaš- Treba još napomenuti da je tzv. ženska deklinacija i ženska tvorba
njeno da se navedene vrste hipokoristika mogu deklinirati na različite prisvojnih pridjeva svojstvena zapadnoštokavskoj dijalekatskoj bazi,
načine, i to da imaju “muške” ili “ženske” nastavke u paradigmi: babo koja obuhvaća veći dio Bosne i Hercegovine, dok je tzv. muška svoj-
– baba, babu, baba... ili babe, babi, babu... Shodno navedenom pra- stvenija južnim štokavskim govorima, obuhvaćajući uglavnom istočnu
vilu, postoji princip svojevrsne usaglašenosti u narodnim govorima: Hercegovinu, jugoistočnu Bosnu, počev nedaleko od Sarajeva (već
ako je babo – baba, onda je babo – babov, ili ako je babo – babe, od Trnova), te područje Sandžaka. A babini sinovi – njih ima svuda,
onda je babo – babin. Rjeđe dolazi do miješanja ovih principa, ali upravo u tom obliku.

STAV 9/12/2022 43