Page 59 - STAV broj 405

sigurni smo da postoji barem jedan Saraj-
Malo je zgrada u ovom gradu koje su u lija koji im mahne svaki put kada nastupi
preko Drvenije i oživi ih u svom pogledu
svojoj stogodišnjoj povijesti uspjele sačuvati i poželi im svako dobro i svaku sreću na
prvobitnu namjenu. Otkako je podignuta, ovom svijetu. Ko spasi jedan život, kažu
svete knjige, kao da je spasio cijeli svijet. E
1913. godine, kao zgrada za filijalu pa, Sivac je spasio tri naša svijeta.
Prva djevojka u ruci drži rog izobilja.
Austrougarske banke, u ovoj građevini To se ne vidi odozdo, s Drvenije, ali tako
do dana današnjeg zvektile su kovanice i kažu stručnjaci. Nastao je rog izobilja – ov-
brojane su banknote. dje ćemo trebati pomoć, pa kao podsjetnik
otvaramo Leksikon religija i mitova drevne
Evrope Aleksandrine Cermanović i Dra-
goslava Srejovića, i evo, piše da je rog izo-
bilja smišljen u priči o rođenju Zeusa, boga
nad bogovima. Kazuju da je Zeusov otac
Kron bio nezajažljiva izjelica i bog grub,
te da je svako svoje dijete pojeo čim bi se
rodilo. Tako je Rea, mati Zeusova, umorna
od tog napasnika, jednom uspjela da sa-
krije trudnoću, da u najvećoj tajnosti rodi
sina i da ga preda nimfi Amalteji. Ova ko-
lijevku okači na drvo, kako ga Kron ne bi
mogao naći ni na nebu, ni na zemlji, ni u
vodi. Neki kažu da je sama Amalteja imala
oblik koze, a drugi da je Amalteja mlijekom
te koze, koja je imala magični rog, hrani-
la Zeusa. Priča se dalje grana u nekoliko
verzija. Mi se priklanjamo onoj po kojoj je
Zeus, kada je ojačao, igrajući se s kozom,
još nesvjestan svoje snage i moći budućeg
šefa svih bogova, nehatno slomio jedan njen
rog i da je koza udarila u bjesomučan plač.
Ne mogavši više slušati kozine žalopojke,
Zeus onaj slomljeni rog napuni voćem i
žitom i vinom i medom, i svim i svačim, i
naredi im da do kraja svijeta teku iz njega,
neprestance. Putujući kroz vrijeme, priča
o rogu darežljivosti davala mu je sve više i
više atributa, pa danas, ta djevojka s rogom
u ruci, osim berićetne godine, dobre žetve i
izobilja u hrani i pilu, želi nam svaku sre-
ću, i u rodu i u porodu, i pored toga da smo
marljivi, i razboriti, i milosrdni, i pravedni,
i gostoprimljivi, i štoječega još.
Druga djevojka drži vijenac spleten od
cvijeća. To je znak vječitog obnavljanja, izvor
snage, prostor u kojem se kraj utače u poče-
tak, ali i simbol vjere i čestitosti. Pogledaj
kako djevojkama onim tepa Ibrahim Kr- Enes Sivac. To je onaj čiji su biciklisti sple- ga, pa ako ti je do čistoće i nevinosti, oboji
zović u knjizi Arhitektura secesije u Bosni teni u žici izvodili akrobatske akcije na ga u bijelo, vidi u njemu krin, i zambak, i
i Hercegovini? Niko, izuzev nekolicine, ili pehlivanskim konopcima nad Miljackom. jasmine; ako ti je do ljubavi i strasti, i do
možda samo jednog zanesenjaka svjesnog Njegove su žičane ptice pijukale nad snom odanosti, prefarbaj ga u crveno, otrgni iz
njine umjetničke vrijednosti. ovog grada, nastojeći da svojim glasovima njega ružu, i mak, i izli iz sebe svaku gor-
nadjačaju huku Miljacke koja se već cijelo činu; ako ti je do pobjede, oboji ga u lovo-
TRI DJEVOJKE stoljeće, i koju godinu pride, buni protiv rike. Cvijećem isprepletenim u otvoreni
Kada su, prije dvadesetak godina, radi- toga što je ukroćena kamenitim zidinama. vijenac opervažen je i taj kameni pečat u
li na rekonstrukciji ove zgrade, jednostav- Sklonio je te izbjeglice, prognane dje- obliku štita što se uspravio pod sljemenim
no su ih skinuli. Srušili su ih kao kakav vojke sa svog ognjišta, dakle, Enes Sivac, i krovom odmah ispod krovišta i bronzanih
višak, grubo, kao da se radi o tijelima mr- ponudio im, kao dom, toplinu svog ateljea. djevojaka. Na svakoj njegovoj strani stoji
tvim, bezvrijednoj gvožđuriji, položiše ih A one ništa nisu pitale, kao što inače ništa po jedan kameni mladić – goli su – s togom
na tavan među nepotrebne stvari, a bijahu ne pita onaj kojem je spaljena kuća i sru- prebačenom preko ramena i rukom nehajno
izranjavane od silnog preturanja. Tada ih šen krov i koji je prognan iz svog doma, i opuštenom niz tijelo, a drugom savijenom u
je spasio, kao iz kakve bujice našeg neha- bijahu zahvalne na svemu. Sada, pošto su laktu oslonjeni su o onaj kameni štit, kosa
ja i sposobnosti da sve upropastimo, kipar dočekale da se vrate kući, preporođene, im je poduža, stjerana u paž, skrušene sluge,

STAV 9/12/2022 59