Page 60 - STAV broj 405
P. 60

DRUŠTVO



          kao da očekuju gospodara, Zeusa, Apolona,
          Dionizija, ili kojeg drugog boga zapretenog
          u mreže mitova.
            Treća djevojka drži gljivu i grozd. Gljiva
          je simbol životne snage i plodnosti, “meso
          bogova”, u Egiptu ih je smjela jesti samo
          gospoda. Ali gljiva je i simbol magije, oruž-
          je šamana i vrača, propovjednika, bajalica i
          gatara. Muhara, crvena gljiva na bijele tu-
          fnice, kao najrašireniji oblik u našoj pred-
          stavi za gljivu, kažu, i pišu, i svjedoče, od
          nje buja seksualna energija, pojačavaju se
          emocije, svijet postaje dublji, slike se mr-
          ljaju u svojoj višeznačnosti, iz njih kapaju
          vizije, otvaraju se vrata budućnosti i čovjek
          vidi ono što se još nije desilo, svjedoči za-
          mišljenom i upada među takve slike koje
          su moguće samo u snu. I vinova loza sim-
          bol je plodnosti, prosperiteta, blagostanja i
          obilja, vino je unutrašnje sunce, krv bogova
          i simbol samog života, ali, ipak, ne izaziva
          halucinacije. Ovaj grozd svojom pojavom
          podupire simbole koji zrače iz gljive, kao
          što gljiva osnažuje simboliku grozda.
            Nekom će se, kada prebaci pogled s dru-
          ge na treću djevojku, odmah pred očima
          pojaviti Dionizije, Bahus, bog vina. Plovi
          on Mediteranom na svojoj lađi čija jedra
          vihore raspeta na vinovoj lozi, a u ruci drži
          pehar i nazdravlja cijelom svijetu, osloba-
          đa ljude briga, obećava im vječiti zanos, a
          mladence daruje grožđem, neka imaju dje-
          ce koliko je na ovom grozdu zrna. A kada
          se usidri u kakvoj uvali da nađe oduška od
          neprestanog morskog njihanja, pojave se go-
          lotrbi mladići i djevojke, nose mu muhare,
          čašćavaju ga, piju njegovu mokraću, i sve se
          završi u samozaboravu, u raspamećenosti,
          u bezočnoj orgiji.

          HRAM ZA NOVAC
            Kao da stojiš pred antičkim hramom
          uklesanim u kamen. Ti kolosalni dorski stu-
          bovi koji dominiraju cijelim pročeljem kao
          da su dio kakve skulpture koja slavi antičke
          mitove, izranjaju iz zida, grčevito, nudeći
          iluziju trodimenzionalnosti. Njihovo izra-
          njanje mučno je kao rađanje. Sa strana ih
          razbijaju naznake doksata, tragovi bosan-
          skog sloga, kao ispupčenja nastala usljed te
          silne borbe ispunjene nastojanjem jednog
          potrošenog vremena da se ovaplodi u vre-
          menu sasvim drugom. Drama raspustoše-
          nih vjekova iz dana u dan ponavlja se nad
          trostrukim ulazom u ovu zgradu. Ili nam
          se, potonulim u emocije i razlivenim kroz
          vrijeme, samo tako pričinja, jer možda se na-
          mjera tvorca ove monumentalne građevine
          sadržavala samo u tome da naznači snagu, i
          bogatstvo, i prezir prema siromaštvu onog
          ko mu je naručio projekat – brižnici carstva.   trijalizma pjevaju i tri portreta nadnesena   seljak. Druga dva su gologlava, začešlja-
            Ovo je carstvo otvoreno, poručuju nam   nad njih, kao da su ih stubovi svojom te-  ni su, uljuđeni, njihova lica su blaga, u
          trostruka vrata spletena u kovanom gvožđu,   žinom istisnuli iz kamena. Središnji je lik   onog desnog na usnama vibrira blagi smi-
          estetski besprijekorna, u njega se ulazi s tri   brkat, oštrih crta lica, ušiljenog i grubog,   ješak, u lijevog dominira odlučnost, ali pi-
          strane svijeta. U istom tonalitetu veličanja   nad njim bdije čalma, čistokrvni bosanski   toma, isijavaju povjerenjem, zovu na svetu



         60  9/12/2022 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65