Page 60 - STAV broj 405

DRUŠTVO

kao da očekuju gospodara, Zeusa, Apolona,
Dionizija, ili kojeg drugog boga zapretenog
u mreže mitova.
Treća djevojka drži gljivu i grozd. Gljiva
je simbol životne snage i plodnosti, “meso
bogova”, u Egiptu ih je smjela jesti samo
gospoda. Ali gljiva je i simbol magije, oruž-
je šamana i vrača, propovjednika, bajalica i
gatara. Muhara, crvena gljiva na bijele tu-
fnice, kao najrašireniji oblik u našoj pred-
stavi za gljivu, kažu, i pišu, i svjedoče, od
nje buja seksualna energija, pojačavaju se
emocije, svijet postaje dublji, slike se mr-
ljaju u svojoj višeznačnosti, iz njih kapaju
vizije, otvaraju se vrata budućnosti i čovjek
vidi ono što se još nije desilo, svjedoči za-
mišljenom i upada među takve slike koje
su moguće samo u snu. I vinova loza sim-
bol je plodnosti, prosperiteta, blagostanja i
obilja, vino je unutrašnje sunce, krv bogova
i simbol samog života, ali, ipak, ne izaziva
halucinacije. Ovaj grozd svojom pojavom
podupire simbole koji zrače iz gljive, kao
što gljiva osnažuje simboliku grozda.
Nekom će se, kada prebaci pogled s dru-
ge na treću djevojku, odmah pred očima
pojaviti Dionizije, Bahus, bog vina. Plovi
on Mediteranom na svojoj lađi čija jedra
vihore raspeta na vinovoj lozi, a u ruci drži
pehar i nazdravlja cijelom svijetu, osloba-
đa ljude briga, obećava im vječiti zanos, a
mladence daruje grožđem, neka imaju dje-
ce koliko je na ovom grozdu zrna. A kada
se usidri u kakvoj uvali da nađe oduška od
neprestanog morskog njihanja, pojave se go-
lotrbi mladići i djevojke, nose mu muhare,
čašćavaju ga, piju njegovu mokraću, i sve se
završi u samozaboravu, u raspamećenosti,
u bezočnoj orgiji.

HRAM ZA NOVAC
Kao da stojiš pred antičkim hramom
uklesanim u kamen. Ti kolosalni dorski stu-
bovi koji dominiraju cijelim pročeljem kao
da su dio kakve skulpture koja slavi antičke
mitove, izranjaju iz zida, grčevito, nudeći
iluziju trodimenzionalnosti. Njihovo izra-
njanje mučno je kao rađanje. Sa strana ih
razbijaju naznake doksata, tragovi bosan-
skog sloga, kao ispupčenja nastala usljed te
silne borbe ispunjene nastojanjem jednog
potrošenog vremena da se ovaplodi u vre-
menu sasvim drugom. Drama raspustoše-
nih vjekova iz dana u dan ponavlja se nad
trostrukim ulazom u ovu zgradu. Ili nam
se, potonulim u emocije i razlivenim kroz
vrijeme, samo tako pričinja, jer možda se na-
mjera tvorca ove monumentalne građevine
sadržavala samo u tome da naznači snagu, i
bogatstvo, i prezir prema siromaštvu onog
ko mu je naručio projekat – brižnici carstva. trijalizma pjevaju i tri portreta nadnesena seljak. Druga dva su gologlava, začešlja-
Ovo je carstvo otvoreno, poručuju nam nad njih, kao da su ih stubovi svojom te- ni su, uljuđeni, njihova lica su blaga, u
trostruka vrata spletena u kovanom gvožđu, žinom istisnuli iz kamena. Središnji je lik onog desnog na usnama vibrira blagi smi-
estetski besprijekorna, u njega se ulazi s tri brkat, oštrih crta lica, ušiljenog i grubog, ješak, u lijevog dominira odlučnost, ali pi-
strane svijeta. U istom tonalitetu veličanja nad njim bdije čalma, čistokrvni bosanski toma, isijavaju povjerenjem, zovu na svetu

60 9/12/2022 STAV