Page 61 - STAV broj 405

političku onodobnu trojnost. Austrijanci, Iza njega već stajaše debelo iskustvo, a on
Ugari i Slaveni, Austro-Ugarsko-Jugosla- sam bijaše dobro zagrijan za miješanje naj-
vensko Carstvo, sve će se to, kao prašina sa modernijih umjetničkih nazora s tradicio-
starog otomana, raspršiti već naredne go- nalnom bosanskom arhitekturom. Posvud
dine kada onaj brko pod čalmom, divljeg po Sarajevu izviraše tad bosanski slog, pu-
i iskrivljenog pogleda, potegne revolveru, poljak iz kojeg će se, vjerovao je Rudolf,
kako bi to rekao Krleža, i ustrijeli jednog razviti poseban umjetnički pravac. Svojim
od ovih umiljatih, ili obojicu, i tako razbije olovkama već bijaše dobro izrezbario lice
ovu idilu uklesanu nad trostrukim ulazom. Sarajeva, toliko da mu je bilo teško da se
Malo je zgrada u ovom gradu koje su u prepoznaje bilo gdje izuzev ovog grada, čak
svojoj stogodišnjoj povijesti uspjele sačuva- i u rodnoj Ljubljani.
ti prvobitnu namjenu. Otkako je podignuta Iza Rudolfa tad stajaše cijeli niz privat-
1913. godine, kao zgrada za filijalu Austro- nih vila, Hermine Radiš, Mehmed-bega Fa-
ugarske banke, u ovoj građevini do dana dilpašića, Milana Jojkića, Mejera Altarca,
današnjeg zvektile su kovanice i brojane Rahe Mordohaja Atijasa, i on noćima gro-
su banknote. Nakon Drugog svjetskog rata zničavo tražiše novine u svom izričaju. Iz
ovdje je smješteno sjedište Investicione ban- dana u dan, slutio je, otkrivalo mu se nešto
ke, poslije Agresije na Bosnu i Hercegovinu veliko, veće i snažnije od njega samog. Zato
bila je tu uprava Bor banke, a danas sjede u je radio isključivo na privatnim zgradama.
njoj vodeći ljudi Privredne banke. Niko se One su mu davale slobodu, njihovim fasa-
od njih, po svoj prilici, ne spominje imena dama i oblicima nije morao govoriti o snazi
Rudolfa Tönniesa, arhitekte koji je nacrtao i prosperitetu i vječnosti carstva kako je to
ovu zgradu. On je zamislio stepenice uz koje bio slučaj sa zgradama javnim. Govorio je
će se svakodnevno penjati, i kancelarije, i samo jezikom umjetnosti i svojih unutraš-
pultove za kojima će usluživati svoju kli- njih slutnji, slobodan. Žurio je da ih što više
jentelu, pa čak i te raskošne lustere ponad uradi kako bi građevinsku dozvolu dobile
njihovih glava, te kolutove u kovanom gvo- u te tri godine, od 1909. do 1912, koliko je
žđu koje slapa ka kristalnim štapićima niz vrijedio propis Zemaljske vlade o ukidanju
koje se svjetlost slijeva kao voda u fontani. poreza na dvadeset godina za zgrade izgra-
Nema nikakve sumnje da je unutraš- đene u tom periodu. To je bio razlog što se
njost zgrade Rudolf posvetio svom profe- sasvim nevoljko priklonio zahtjevu da radi
soru s Umjetničke akademije u Beču Ottu na zgradi državne banke i da progovara jezi-
Wagneru. To je onaj kojem bijaše dosadila kom birokrata koji i dalje sanjaju o veličini
monotonost i istoznačnost pseudoklasi- carstva i njegovoj slavi, a to je svjetlosnim
cističkih i historicističkih zgrada, njih se godinama bilo daleko od njegovih nazora,
bijaše nacrtao i uzduž i poprijeko, za cijeli želja i snova i svega onog što je snio i što
vijek. Taj je zaprepastio Beč kada je doveo je naučio od svojih profesora u Beču koji
svekoliku prirodu u grad i počeo da armirani od studenata tražiše da se neprikosnoveno ga je vuklo svim sferama, dijelom i iscrtalo
beton, jednoličan i siv, ukrašava keramič- suprotstave svakom autoritetu i da razmiš- na pročelju ove zgrade – tu se vremena ko-
kim pločicama po kojima u svim mogućim ljaju beskompromisno i da je jedina istina mešaju, antika i tradicionalno sudaraju se
bojama veselo šaraše cvijeće iz kojeg niknu na ovom svijetu istina umjetnička i da ne s modernim zamislima i sve vrije u ljepoti.
secesija, a ispod njegovog profesorskog ha- dopuste da budu samo puki propagatori u A poslije, kada je zgrada bila gotova i kad se
bita (Dostojevski bi rekao šinjela) ispili se rukama režima jer oni su arhitekti, tvorci ušlo unutra, kao da se vatra u Rudolfu sti-
cijela jedna generacija i oni još strastvenije novog načina razmišljanja, novog pogleda na šala, kao da su se emocije primirile, porav-
nastaviše da se igraju s figuralnim i floralnim svijet, samih novih svjetova, ako baš hoćete. nalo se sve u njemu i izlilo se u te ukrasne
predstavama, kako to vole reći stručnjaci. Uprkos pravoj bujici misli, koja je na- keramičke pločice u kojima kvadrat izvire
virala iz njegove umjetničke groznice, Ru- iz kvadrata, boja iz boje, zeleno, plavo, crno,
UMJETNIČKA GROZNICA dolf se bacio na posao. Bijaše mu stalo da oker, i sve to vijuga uz stepenice, i ogleda se
Imao je Rudolf Tönnies, Slovenac šved- što prije završi s ovom narudžbom i da kre- u vitražima po kojima se mreže boje i plavi
ske krvi, sin građevinskog magnata Gusta- ne dalje, u varljiv svijet umjetničkih vizija se, jarkom bojom, usnulo nebo.
va Tönniesa, nešto više od četrdeset godina koji mu je nudio samo nebo. Ako ne bi bilo Da li je i u jednom trenutku, dok je ste-
kada su ga doveli ovdje, preko puta Drve- pretenciozno u ovom trenutku, dok poku- rao keramičko-staklene kilime po utrobi ove
nije, i pokazaše mu tu parcelu, posljednju šavamo dotaći barem sjenu unutrašnjeg svi- građevine, Rudolf naslutio da njome stavlja
na kojoj se, prema Građevinskom redu iz jeta Rudolfovog, onda bi valjalo reći kako tačku na sve svoje sanje i težnje i umjetničku
1880. godine, mogla graditi dvospratnica. se ta njegova groznica, ili nadahnuće koje groznicu koja ga trese od onog momenta kada
je shvatio da se u Bosni rađa nešto jedinstve-
Kada su, prije dvadesetak godina, radili na rekonstrukciji ove no? Rudolf je svoju jedinu monumentalnu
građevinu u Sarajevu završio uoči katastrofe
zgrade, jednostavno su ih skinuli. Srušili su ih kao kakav višak, koju će pokrenuti nekoliko revolverskih pu-
grubo, kao da se radi o tijelima mrtvim, bezvrijednoj gvožđuriji, cnjeva stotinjak metara uzvodno. Uslijedila
je klaonica sred koje je presahla ona silna
položiše ih na tavan među nepotrebne stvari, a bijahu izranjavane groznica u njemu, i u Ernstu Lichtblauu, i
od silnog preturanja. Tada ih je spasio, kao iz kakve bujice našeg u Josipu Vancašu, i u Josipu Pospišilu, tako
da nikada nećemo saznati koje je snage bila
nehaja i sposobnosti da sve upropastimo, kipar Enes Sivac. i šta je još mogla iznjedriti. n

STAV 9/12/2022 61