Page 61 - STAV broj 314

s neprijateljima postupali budemo, nepri- osica, salijetali sa svih strana i boli ga ne-
jatelj će se s pomoću Boga upropastiti i mi milosrdno, uspio je da otme bajonet i, prije
ćemo se u najsjajnijim listovima historije nego će pasti pod sve silovitijim ubodima,
gazilukom i patriotstvom vječno spominja- izlomio ga je na komadiće. Ali, sve ovo nije
ti i uživaćemo pohvalu islamskih i drugih plod mašte. Pouzdano se zna, kažu hroničari,
čovječnih naroda i na istoku i na zapadu.” da je Hadžijamaković bio izuzetno snažan.
Nažalost, nije prošlo ni dva mjeseca a Mogao je, vele, dvije potkove prelomiti na
u Konaku je sjedio Josip barun Filipović, pola kao dvije gurabije. Još u vrijeme kada
komandant okupacionih K und K divi- se vratio iz Istanbula došla je za njim u Sa-
zija. Njegov grubi bariton, dok se izdirao rajevo i legenda ovakva: “Jednom je sultan
na bosansku delegaciju koju je predvodio priredio veliku gozbu, te pozva i učenike
sedamdesetogodišnji Fadil-paša Šerifović, medrese. Zametnuše se razne igre, dođoše
letio je kroz otvoren prozor i dugo zujao i hrvači. Među njima bio je jedan Arapin,
nad krošnjama platana na At Mejdan par- koji bijaše na glasu po svojoj snazi i vješti- Povrh toga, u neko doba dovedoše slikara
ku, gdje su se zlokobno klatila vješala na ni. Obarao je redom, sve dok se ne uhvati sa Rudolfa Valića i njegovu suprugu vajari-
kojima je vješao svakog za koga su njegovi Hadžijamakovićem. Bosanac ga otrese kao cu Ludmilu, prepadnute na smrt, on da
žbiri posumnjali da bi mogao biti među od šale. Sutradan sultan reče svojim sluga- portretira mrtve supružnike, ona u vosak
kolovođama pobune. Sutradan, pred vrati- ma da mu dovedu onog bosanskog mladića da im skine posmrtne maske s lica. Mora
ma Konaka, u pratnji dvojice vojnika koji koji sinoć izvrnu onolikog Arapina, da ga da su rad u takvim uvjetima, na običnom
su ga prepoznali na Carevoj ćupriji, pojavi on, sultan, nagradi. Ali, pronese se vijest da salonskom stolu, pod stalnim nadzorom
se šejh Muhamed Hadžijamaković. Kažu Arapin umrije te noći jer su mu se sve dži- nervoznih oficira, ostavili bolno iskustvo
da nije htio bježati iz Sarajeva. Odbio je gere protresle, tako silovito ga je onaj Bosa- u Kaunicovoj duši i mora da će ga ono na
svaku ponudu. Još i danas se može čuti nac bacio na tle. Hadžijamaković se prepade kraju nagnati da u Sarajevu osnuje institut
priča kako mu je jedan prijatelj nudio da da ga sultan traži radi smrti čuvenog hrva- za sudsku medicinu.
ga odjene u feredžu i izvede iz Sarajeva pa ča, spakova se i pobježe, kući, u Sarajevo.” Nakon Prvog svjetskog rata Konak bija-
dalje kud mu volja. Ovaj se samo nasmi- še rezidencijalno boravište kralja i članova
jao: “Ne želim se kriti u ženske dimije, tako GODINE SMIRAJA njegove porodice kada bi dolazili u Saraje-
bježe i skrivaju se zločinci. Ja sam branio Nikad u njegovoj stogodišnjoj historiji vo. Bile su to mirne godine ispunjene do-
svoju domovinu, a to mi je bila sveta duž- u Konaku i oko njega nije bilo tako bur- sadom. Potkraj Drugog svjetskog rata opet
nost kao svakom drugom pravom Bosancu. no kao te 1878. godine. Historija kazuje se zahuktilo u Konaku i oko njega. S prvim
To smatram najboljim dijelom u svome ži- da su ovdje do 1918. boravili carski i kra- snjegovima posljednje ratne godine otvoriše
votu i zato ni najmanje ne žalim umrijeti”, ljevski poglavari koji upravljaše Bosnom, ovdje prvi medicinski fakultet u Bosni. Ali,
vele da je rekao. a svaki Habsburg noćivao bi u Konaku nije bio duga vijeka. Nakon oslobođenja,
Okovan u lance, Hadžijamaković je izve- pri posjeti Sarajevu. Jedinog od njih koji komunisti sagradiše novu zgradu i prese-
den iz Konaka i sproveden kroz cijeli grad. je pokušao zaobići taj običaj sudbina je, liše fakultet u blizinu Kliničkog centra, a
Kažu da su se ulice napunile Sarajlijama mrtvog, donijela ovamo da prenoći. Kažu Konak pokloniše Maršalu Titu, da u njemu
koje su ga ispratile u tišini, a on je išao gla- da je obdukciju i konzerviranje tijela Fra- uživa kada svrati u Sarajevo. Opet nastupi-
ve uzdignute, gotovo veseo, kao na svadbi. nje Ferdinanda i Sofije u noći 28. na 29. še godine monotonije koju danju razbijaše
Na samom stratištu, tu, pod Goricom, ka- juni 1914. radio mladi doktor Pavao Kau- ptice s breza preko puta, a obnoć radnici
zuje se, skinuli su mu okove i dozvolili da nic, prosektor Zemaljske bolnice u Sara- treće smjene u pivari, koji bi nakon druge
uzme abdest. Kada otklanja, skoči nenada- jevu. I kažu da je pukovnik Arnštajn, koji flaše vrelog piva puštali svoje gorštačke gla-
no i svom snagom zgrabi dvojicu stražara je bio u pratnji princa, svaki čas upadao u sove kojima strijeljaše usplahirene šišmiše
te udari jednog od drugog, a onda ih podiže salon i požurivao ga jer su tijela ranom zo- povješane u zvonicima crkve, visoko, gore,
uvis. U borbi s dželatima koji su ga, poput rom morala krenuti u daleku prijestonicu. nad Konakom. n

STAV 12/3/2021 61