Page 61 - STAV broj 314
P. 61

s neprijateljima postupali budemo, nepri-  osica, salijetali sa svih strana i boli ga ne-
          jatelj će se s pomoću Boga upropastiti i mi   milosrdno, uspio je da otme bajonet i, prije
          ćemo se u najsjajnijim listovima historije   nego će pasti pod sve silovitijim ubodima,
          gazilukom i patriotstvom vječno spominja-  izlomio ga je na komadiće. Ali, sve ovo nije
          ti i uživaćemo pohvalu islamskih i drugih   plod mašte. Pouzdano se zna, kažu hroničari,
          čovječnih naroda i na istoku i na zapadu.”  da je Hadžijamaković bio izuzetno snažan.
            Nažalost, nije prošlo ni dva mjeseca a   Mogao je, vele, dvije potkove prelomiti na
          u Konaku je sjedio Josip barun Filipović,   pola kao dvije gurabije. Još u vrijeme kada
          komandant okupacionih K und K divi-  se vratio iz Istanbula došla je za njim u Sa-
          zija. Njegov grubi bariton, dok se izdirao   rajevo i legenda ovakva: “Jednom je sultan
          na bosansku delegaciju koju je predvodio   priredio veliku gozbu, te pozva i učenike
          sedamdesetogodišnji Fadil-paša Šerifović,   medrese. Zametnuše se razne igre, dođoše
          letio je kroz otvoren prozor i dugo zujao   i hrvači. Među njima bio je jedan Arapin,
          nad krošnjama platana na At Mejdan par-  koji bijaše na glasu po svojoj snazi i vješti-  Povrh toga, u neko doba dovedoše slikara
          ku, gdje su se zlokobno klatila vješala na   ni. Obarao je redom, sve dok se ne uhvati sa   Rudolfa Valića i njegovu suprugu vajari-
          kojima je vješao svakog za koga su njegovi   Hadžijamakovićem. Bosanac ga otrese kao   cu Ludmilu, prepadnute na smrt, on da
          žbiri posumnjali da bi mogao biti među   od šale. Sutradan sultan reče svojim sluga-  portretira mrtve supružnike, ona u vosak
          kolovođama pobune. Sutradan, pred vrati-  ma da mu dovedu onog bosanskog mladića   da im skine posmrtne maske s lica. Mora
          ma Konaka, u pratnji dvojice vojnika koji   koji sinoć izvrnu onolikog Arapina, da ga   da su rad u takvim uvjetima, na običnom
          su ga prepoznali na Carevoj ćupriji, pojavi   on, sultan, nagradi. Ali, pronese se vijest da   salonskom stolu, pod stalnim nadzorom
          se šejh Muhamed Hadžijamaković. Kažu   Arapin umrije te noći jer su mu se sve dži-  nervoznih oficira, ostavili bolno iskustvo
          da nije htio bježati iz Sarajeva. Odbio je   gere protresle, tako silovito ga je onaj Bosa-  u Kaunicovoj duši i mora da će ga ono na
          svaku ponudu. Još i danas se može čuti   nac bacio na tle. Hadžijamaković se prepade   kraju nagnati da u Sarajevu osnuje institut
          priča kako mu je jedan prijatelj nudio da   da ga sultan traži radi smrti čuvenog hrva-  za sudsku medicinu.
          ga odjene u feredžu i izvede iz Sarajeva pa   ča, spakova se i pobježe, kući, u Sarajevo.”   Nakon Prvog svjetskog rata Konak bija-
          dalje kud mu volja. Ovaj se samo nasmi-                              še rezidencijalno boravište kralja i članova
          jao: “Ne želim se kriti u ženske dimije, tako   GODINE SMIRAJA       njegove porodice kada bi dolazili u Saraje-
          bježe i skrivaju se zločinci. Ja sam branio   Nikad u njegovoj stogodišnjoj historiji   vo. Bile su to mirne godine ispunjene do-
          svoju domovinu, a to mi je bila sveta duž-  u Konaku i oko njega nije bilo tako bur-  sadom. Potkraj Drugog svjetskog rata opet
          nost kao svakom drugom pravom Bosancu.   no kao te 1878. godine. Historija kazuje   se zahuktilo u Konaku i oko njega. S prvim
          To smatram najboljim dijelom u svome ži-  da su ovdje do 1918. boravili carski i kra-  snjegovima posljednje ratne godine otvoriše
          votu i zato ni najmanje ne žalim umrijeti”,   ljevski poglavari koji upravljaše Bosnom,   ovdje prvi medicinski fakultet u Bosni. Ali,
          vele da je rekao.                 a svaki Habsburg noćivao bi u Konaku   nije bio duga vijeka. Nakon oslobođenja,
            Okovan u lance, Hadžijamaković je izve-  pri posjeti Sarajevu. Jedinog od njih koji   komunisti sagradiše novu zgradu i prese-
          den iz Konaka i sproveden kroz cijeli grad.   je pokušao zaobići taj običaj sudbina je,   liše fakultet u blizinu Kliničkog centra, a
          Kažu da su se ulice napunile Sarajlijama   mrtvog, donijela ovamo da prenoći. Kažu   Konak pokloniše Maršalu Titu, da u njemu
          koje su ga ispratile u tišini, a on je išao gla-  da je obdukciju i konzerviranje tijela Fra-  uživa kada svrati u Sarajevo. Opet nastupi-
          ve uzdignute, gotovo veseo, kao na svadbi.   nje Ferdinanda i Sofije u noći 28. na 29.   še godine monotonije koju danju razbijaše
          Na samom stratištu, tu, pod Goricom, ka-  juni 1914. radio mladi doktor Pavao Kau-  ptice s breza preko puta, a obnoć radnici
          zuje se, skinuli su mu okove i dozvolili da   nic, prosektor Zemaljske bolnice u Sara-  treće smjene u pivari, koji bi nakon druge
          uzme abdest. Kada otklanja, skoči nenada-  jevu. I kažu da je pukovnik Arnštajn, koji   flaše vrelog piva puštali svoje gorštačke gla-
          no i svom snagom zgrabi dvojicu stražara   je bio u pratnji princa, svaki čas upadao u   sove kojima strijeljaše usplahirene šišmiše
          te udari jednog od drugog, a onda ih podiže   salon i požurivao ga jer su tijela ranom zo-  povješane u zvonicima crkve, visoko, gore,
          uvis. U borbi s dželatima koji su ga, poput   rom morala krenuti u daleku prijestonicu.   nad Konakom.    n


                                                                                                    STAV 12/3/2021 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66