Page 60 - STAV broj 314
P. 60

DRUŠTVO



          Svetoj stolici, koja na njoj izgradi crkvu. Ta   maštu sve do današnjih dana. Pored nje,
          crkva je, kažu, stajala svega desetak godi-  ostao je iza Topal-paše Konak, Ulica Tela-
          na, a onda je i ona porušena i umjesto nje   li – ona što se svija oko Vijećnice – i naziv
          izgrađena monumentalna zgrada, Crkva   jednog sarajevskog naselja koje je ime do-
          Svetog Ante, koja sasvim zatvori Konak   bilo po vili što je izgradi kao privatni ljet-
          s južne strane.                   nikovac, a kada je napuštao Bosnu, prodade
            Gradnju Konaka otpoče vezir Topal   je Čengićima – Čengić-Vila. U Konaku ni-
          Šerif Osman-paša, koji se, van svih obi-  kada nije ni kahvu popio, otišao je iz Bosne
          čaja, zadrža u Bosni punih sedam godina.   nekoliko mjeseci prije nego će biti dovršen.
          Historija bilježi da je, u skladu s reforma-
          ma, doveo prve školovane inžinjere. Oni   VEZIRI I USTANICI
          potisnuše priučene majstore koji su se do   Nisu se valije nanoćivale i napile ka-
          tada hvatali u koštac sa zamršenim arhitek-  hva u Konaku. Svojoj svrsi služio je svega
          tonskim i građevinskim izazovima. Tako su   osam godina. Nakon Topal-paše, valije se
          iz Splita došli Franjo Linardović, brat mu   smjenjivaše kao na traci. Izgledao je tada
          Antun i imenjak Franjo Moise. Topal-paša   Konak kao prometna stanica na izuvijanoj
          im povjeri izgradnju telegrafske linije od   pruzi kojom je jedno carstvo jurilo u svoju
          Mostara do Metkovića, a kada posao uspješ-  propast. Čim bi se novi sultanov namjesnik
          no okončaše, dade im još teži – probijanje   smjestio u ovoj zgradi, odozgo, od Alifakov-
          modernog puta Mostar – Sarajevo. Tako se   ca, gazeći posljednje kamenice Stambolske
          braća Lindarović i njihov zemljak Moise   džade, spuštao se glasnik s fermanom o nje-
          probiše do Sarajeva. Put nastavi dalje, sve   govoj smjeni. Dešavalo se čak da se jedan   čaršija i zaboravi na svaku vjernost veziru
          do Bosanskog Broda, a oni ostadoše u še-  nije ni raspremio kako treba, a već su preko   i prozvaše ga izdajnikom. Ovdje, u Kona-
          heru. Zaposleni su u pašinom divanu kao   Kozije ćuprije odjekivala kopita konja dru-  ku, gore, na drugom spratu, tu, u salonu u
          vladini mjernici. Dvojici Franja-paša po-  gog vezira. U šali, po sarajevskim kahvama,   kojem je vezir primao u audijencije i gdje
          vjeri izgradnju Konaka, a Antuna otpremi   pričali su da je znao glasnik s fermanom o   se svake godine održavala Zemaljska skup-
          u Tuzlu da uradi nacrte za Saborni hram   smjeni stići u Sarajevo prije vezira na kojeg   ština, iskupiše se sarajevski prvaci i formi-
          Uspenja svete Bogorodice, za koji će pra-  se ferman odnosio. Ustali se tih godina u   raše svoju vladu, izabraše vođe i ministre
          voslavci još dugo skupljati novac te će biti   narodu izreka: Ima ih k’o Saraj’vo vezira.   i odlučiše da se puškom odupru švapskoj
          dovršen godinama nakon što Topal-paša   U tih osam godina kroz Konak je prošlo   invaziji. Neki historičari tvrde da je još u
          napusti Bosnu, a umjesto njega dođu novi   trinaest valija. Svega njih petorica uspjet će   proljeće, kada se Sarajevom počeše širi-
          okupatori.                        se održati barem nekoliko dana više od pune   ti priče kako se velike sile u San Stefanu
            Sedam godina Topal-paša nije glavu di-  godine. Eto, u popisu bosanskih namjesni-  dogovoriše da Bosni dadnu autonomiju,
          zao s posla. Gradio je na sve strane, grčevito,   ka stoji ovako: Mehmed Rašid-paša bio je   šejh gazi Husrev-begovog hanikaha Mu-
          kao da će svakom zgradom poduprti teme-  ovdje godinu, dva mjeseca i četrnaest dana;   hamed-efendija Hadžijamaković počeo po
          lje carstva smrtonosno nagrižene duboko   naslijedi ga Mustafa Asim-paša, koji ostade   čaršijskim kućama, nakon jacije, držati sa-
          u osnovi. Izgradio je poštu, kasarnu, prvu   godinu i dvadeset dana; Derviš Ibrahim-pa-  stanke i govoriti o samostalnosti bosanskoj.
          bolnicu, prvu državnu štampariju, Veliki   ša stanovao je ovdje godinu, četiri mjeseca i   Zato je, valjda, Narodni odbor, u kojem su
          han u Samardžijama i na kraju, za ibreta,   28 dana; Ahmet Mahzar-paša godinu, dva   pored muslimana bili i fra Grga Martić, tr-
          dade dozvolu izvjesnom Jozefu Feldbaueru   mjeseca i dvanaest dana, a Jenišehirli Ibra-  govac Dimitrije Jeftanović i saraf Salamon
          iz Stare Gradiške da podigne pivaru. Neki   him-paša najviše – godinu, šest mjeseci i   Petrarki, njemu i Smailu Haki-begu Selma-
          kažu da je u pitanju bila čista politika jer   dva dana. Posljednji bosanski vezir Hafiz   noviću povjerio komandu nad bosanskim
          je Feldbauer svojski zapeo pri izgradnji te-  Ahmed-paša, pričahu u šali, nije ni mestve   vojnim snagama. Kažu da su njih dvojica
          legrafa od Sarajeva, preko Travnika i Banje   uspio nazuti a već morade da se oprašta od   ovdje sastavili čuvenu “Objavu o mobiliza-
          Luke, do Bosanske Gradiške. A možda je u   Bosne. Jadan, sastavi tek mjesec i osam dana.   ciji”, kojom pozivaju Bosance da se odupru
          dogovoru bilo i da se Topal-paša pojavi na   Niko u Bosni nije vezirovao manje od njega.  okupatoru. Izdvojiti valja ovaj citat: “Mi
          otvaranju pivare, dolje u Kovačićima. Da   Još dok je bio ovdje, zatvoren u Konaku,   koji u Bosni živimo, Islami, Hristjani i La-
          li je tad okusio pivo? Ne zna se. Historija   niko ga nije zarezivao ni za suh bob. Čim je   tini složni smo u misli odupirati se nepri-
          o tome šuti, kao zalivena. Ostavila je samo   s kongresa u Berlinu doletjela vijest kako   jateljima. Mi ako postojani budemo u ovoj
          tu priču o otvaranju da nam s njom golica   je sultan predao Bosnu ćesaru, uzjoguni se   slozi i oduševljenju, i ako s požrtvovanjem


                                            Naposljetku, dopade je sudbina svih sarajevskih ulica kojima
                                            bi svaka nova vlast bezobzirno brisala imena i nadijevala
                                            nova, po svom ćeifu. Godine 1919. prozvaše je po Nikoli
                                            Pašiću, vođi srbijanskih radikala. Ustaše je prozvaše po svom
                                            zapovjedniku Slavku Kvaterniku. Nakon oslobođenja, dobi
                                            ime Nurije Pozderca, Cazinjanina, potpredsjednika AVNOJ-a,
                                            koji pogibe na Sutjesci. Prije dvadesetak godina vraćen joj je
                                            naziv Konak. Koliko na tablama u ovoj ulici bude stajao ovaj
                                            naziv, toliko će, valjda, u Bosni vladati mir.



         60  12/3/2021 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65