Page 62 - STAV broj 314

APOKRIFNI FRAZARIJ

Zavjera protiv rijeke zavjera je protiv Grada na rijeci

VODENI

HRAM VRBAS

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ
Pobjeda u vožnji vrbaskih čamaca imala je i ima nešto od
antičkog olimpijskog lovora jer takvih čamaca više nigdje
nema, niti rijeke kao što je Vrbas. A velika zavjera protiv Vrbasa
i Grada na njemu (civilizacijski danak? trijumf gluposti? usudovi
prsti u sudbini čovjeka? ili nešto deseto, nešto nepoznato?)
još uvijek traje... Osluhnimo i naučimo nešto od čamaca i od
galebova, opominjača koji uzalud govore u ime Vrbasa.

djegod bih se zadesio, na Sje- na Vrbasu. Sjećam se sebe, dječaka na otrova. Uglavnom, banjalučkoj cesti koja
veru ili Jugu, na Istoku ili Za- štulama, u cirkuskom kostimu, koji je teče čamci su bili trepet duše grada, one
padu, kad bi bilo spomenuto s grupom sličnih dječaka obišao središ- iste duše u koju se slijevaju vode Sutur-
Gnjegovo ime, lica bi se prisut- nji krvotok Grada, tiskajući se između lije, Vrbanje i Crkvene (zatočene sad u
nih promijenila. Potom je svako pričao Trnoružice i Šeherzade, između Tarzana betonsku cijev, kao da neko nastoji skriti
svoju priču o vodenom hramu, a sve je i Vikinga. I promatrača vrbaskih čama- svoj zločin) i brojnih potoka (od kojih
to bio dio vječne priče koja je tekla s ca. Jedno od prvih čuda koje sam vidio su mnogi također skriveni i zatočeni,
usana. Govorili su o njemu kao o nekom bili su oni. Ne sjećam se da sam kasnije pretvoreni u dio kanalizacione mreže).
riječnom bogu. ikad, igdje, i na jednoj drugoj rijeci vi- Raspitivao sam se, još u djetinjstvu,
Čak i kad me život odvodio daleko dio takve čamce. Čak ni slične. Veneci- kod starijih ljudi i čuo mnogo zanimlji-
od Vrbasa, sve što mi se događalo do- janske gondole u vodenim ulicama svo- vih, različitih priča o tome ko je prvi
vodilo se nekako s njim u vezu. Od nje- ga lijepog grada nešto su sasvim drugo. načinio čamac što je mogao savladati
gove boje nadalje. Od boje Vrbasa do Vrbas je bio naša jedina vodena ulica. Vrbas i ostati na njemu, kao biće i kao
boje bilo koje druge rijeke ili bilo ko- Za čamce jedina. prijatelj. Nakon svih tih priča i nakon
jeg drugog mora. Od vrbaskih galebova Govorio mi je jedan Vrbaslija da je godina i godina što su prošle od tada,
do onih što prate velike brodove ili se njemu, davno, kad je bio dijete, govorio čini mi se da je čamce ipak načinio sam
siti u lukama ljuljuškaju na valovima. I neki stari Vrbaslija kako negdje u svi- Vrbas, i to u onom trenutku kad je grad
sve je to u sjećanju jedno daleko, dugo jetu, možda u Francuskoj, postoji jedna sve više poprimao mjeru čovjeka, tako da
ljeto djetinjstva i mladosti istovreme- rijeka i na toj rijeci čamci slični ovim se čovjek osjećao dostojanstveno i zdra-
no, ljeto prvog poimanja i imenovanja našima na Vrbasu. Ali o tom drugi put vo, ukoliko bude slijedio mjeru grada.
svijeta, ljeto odrastanja, ljeto kroz koje i na drugom mjestu, kad ime te rijeke i Ta je mjera uvijek postojala u djetinjstvu
protječe Vrbas. Naravno, Vrbas je imao tih čamaca izrone iz priče i pridruže se i mladosti. Nije je ubilo, čini mi se, ni
i svoju jesen, basnoslovnu, rekao bih, ovim vrbaskim, svakom vidljivim. Ne ovo današnje vrijeme, koje je započelo
svoju zimu i svoje proljeće kad smo če- tako davno, dok je Vrbas još bio bistar i s velikom, nesvjesnom (utoliko opa-
kali da pukne drugo džemre i činilo nam pitak (dok nisu zauvijek doletjeli riječni snijom) zavjerom protiv rijeke, protiv
se gotovo da vidimo kako se to događa. galebovi i donijeli svoja krilata jaja – ti Vrbasa. Zavjera protiv rijeke zavjera je
Prvo džemre u zrak, drugo u vodu, tre- promukli proroci buduće propasti, an- protiv Grada na rijeci. Ipak, slika koje
će u zemlju. Suptilna koplja promjene đeli uništenja, što nismo odmah shvatili, se sjećam ne blijedi.
koja najavljuju proljeće. I skok u vodu. iako su oni, ne čekajući, počeli da klju- Dječaci i mladići koji voze svoje
Te čamce. Tako je bilo. ju otrovne otpatke iz otvorenih voda što čamce misaonog kljuna, gdje sjedi ili
Ali, duša i srce Vrbasa otkrivali su se slijevaju u Vrbas pržeći im purpurne leži ljepota-djevojka (a kljun čamca
se tek u ljeto. Tad je tek postajalo jasno noge i perje), ne tako davno brodili su je ili jednostavni lastin špic ili nalik
zašto je naš grad oblikovan tako kako je vrbaski čamci kao orijaški drveni idoli, na orlovski, na glavu ovna ponekad ili
oblikovan. I tad je tek postajalo vidljivo nalik na hramove Mladice Majke, Prince- zmajevsko poprsje – jedan je dajaklija
kako su neke građevine ili rušenja ne- ze Pastrmke i Čarobnjaka Lipena. Brode stavljao i vučjaka u špic), naziru, u za-
kih zdanja grubo remetili uspravljanje i danas, uprkos trovačima, uprkos svi- gonetnim proplamsajima boja, oslušku-
Grada do svijesti o samom sebi, o sebi ma koji su priznali poraz i oglasili rijeku ju neku staru, zajedničku tajnu, koja ih
kao o živom duhovnom biću. Sjećam što se bori za život – mrtvom, dodajući vezuje s Vrbasom. Zato se u čamcu naj-
se karnevala banjalučkih i karnevala njenom agoničnom toku komadić svog češće šuti. Jedini zvuk koji se čuje jeste

62 12/3/2021 STAV