Page 54 - STAV broj 430

DRUŠTVO

strane brda, čuju se baterije minobacača.
Komandant Nanić traži da napadnemo.
Ovi uzvraćaju da ne ide. I jednom Fikro
Lisica reče da komandant zahtijeva da
krenemo po svaku cijenu, jer Križ već
pada. Uzeo je zolju i u momentu dok je
nišanio zemunicu stao je na granu koja
je pukla. Kad se četnik okrenuo i upitao
ko je to dolje, Fikro je ispalio i raznio tu
zemunicu. Neko je poveo tekbir i krenu-
la je borba. Odmah na startu nam je po-
ginuo Dževo Muratović. Nastavili smo
dalje. Nekoliko minuta se tu haman ništa
nije vidjelo od barutnih gasova. Svako
puca sve što ima i ide naprijed, na sve
ili ništa. Bili smo svjesni da nas nema
ako to ne zauzmemo. U toj kretnji sti-
gli smo do voznog parka u kojem su bili
džipovi, kampanjole, dajcevi, minobaca-
či... Na neprijateljskoj strani je nastupi-
la bježanija. U roku od desetak minuta
smo izišli na Makarovaču.“

FORSIRANJE UNE I BORBE NA
KOLAJEVCU I JOHOVICI
Po Rasimovom sjećanju, u vrijeme
kad su otpočele borbe na Makarovači na
Križu je nakratko nastupio tajac. Tek
se poneka puška čula, baš kao da nema
vojske. Kako ističe, nije malo vremena
prošlo kad je opet „zapalilo“. „Mi smo
nastavili niz Makarovaču prema Šajro-
vačkim vratima. Kad smo došli do di-
jela koji vodi prema Žutom putu, jedan
četnik je protrčao ispred mene. Zapu-
cao sam i on je pobjegao. Uslijedila je
borba prsa u prsa. Četnici izlijeću na
metar-dva. Tu je ranjen i moj daidžić
Fikro Duranović. Naredni zadatak nam U ljeto 1994. godine
je bio da sačekamo momke iz Hamzi i
Tajfuna i da zajedno pokušamo zauzeti boraca. Svega pet boraca iz našeg voda krenuli s ostatkom elitnih jedinica. Kad
pragu koja je djelovala po našim polo- vratili su se kući čitavi. Ostali su ili ra- smo prešli Unu, krenuli smo prema Ko-
žajima. Nažalost, nismo je uspjeli za- njeni ili poginuli. Tad su nam poginuli lajevcu. Išli smo ranom zorom, bila je
robiti, ali smo zarobili puno naoruža- Remzo Abazović i Suad Halilović Lili. magla, hladno. Neke jedinice su krenu-
nja. U toj akciji mi je i jedan saborac Među ranjenima su bili Nedžo Burzić, le prema Ostrožnici i Johovici na čelu s
umro na rukama. Sjedio sam u rovu, Izet Burzić Gazija... U tu akciju smo Nijazom Velagićem. Moje odjeljenje je
kad ide jedan borac. Puca PAM, brije imalo zadatak da ide prema Halkića mo-
zemlju, ne da glave dići. Ja mu mašem stu. Tu smo upali u minsko polje, gdje
da se sagne, a on se malo sagne, pa opet nam je stradao Haško Ičanović, ostao je
po starom. Kad je došao, kažem mu da Rasim Porić drugi je put bez dijela stopala. Kad smo izišli gore,
se pazi. Kaže: ‘De, šta se bojite?!’ I ne- ranjen krajem novembra već se razdanilo. Tu smo s RB-om na-
dugo nakon toga, dok je stajao s druge pali kuću u kojoj su bili neprijateljski
strane tranšeje, pogodi ga rafal. U tom 1994. godine, u vrijeme vojnici. Iza te kuće je bila tranšeja koja
momentu ja sam sjedio i držao pušku u napada na Trnove kod je preko doline vodila prema minoba-
krilu. Udar rafala ga je odbacio nazad, cačima. Oni su pobjegli u tom pravcu i,
okrenuo ga tako da se stropoštao pravo Velike Kladuše. Pogodila su po svemu sudeći, minobacačlijama dali
na mene, a glava mu je završila u mom ga tri gelera, koji su mu i koordinate ove kuće. Kad sam čuo palj-
krilu. Odmah je bio mrtav.“ bu minobacača, samo sam uspio reći:
Od prvog do zadnjeg dana operacije sada u glavi. I tada se, kao ‘Dečki, brzo iz kuće!’ Čulo se 6 ispalje-
„Mostobran ‘94“ Rasim Porić je boravio i nakon prvog ranjavanja, nja. Istrčali smo iz kuće. Neke su gra-
na desnoj obali Une. Iako je svjestan ve- nate pale na kuću, neke okolo, a neke
likih ljudskih gubitaka u njegovoj bri- odmah poslije previjanja su aktivirane na krošnji drveća. Nedžo
gadi i vodu, danas je ponosan na svoje dobrovoljno vratio na prvu Burzić i Gazija jauču. Remzo Abazo-
držanje u tih desetak dana. „U borba- vić je odmah bio mrtav. U toj grupi je
ma iznad Krupe stradalo nam je puno borbenu liniju. bio i Afet Muminović, koji mi je bio

54 2/6/2023 STAV