Page 58 - STAV broj 430

DRUŠTVO

Tranzitne priče (14)
SEVDAHLIJA I

VIRTUALNI SVIJET

Mirelovi roditelji spavaju. Odlazimo u radnu sobu. Pali dugme na kojem piše power. Pojavljuje
se zeleni ekran s oznakom Windows 95. Mirel vadi kartu iz džepa, okreće je na onu stranu

na kojoj pišu podaci. “Čitaj, cifru po cifru”, obraća mi se naredbodavnim glasom. Glasno i
polahko izgovaram “658691”. Čuje se karakteristični zvuk spajanja preko telefonske linije.
“Radi! Radi! Imamo besplatno internet!”, ushićeno uzvikuje.

Piše: Ammar KULO

“Svu noć sam surf’o. Nema čeg’ nema!
Muz’ka, filmovi, knjige, preko chat rooma
možeš se povezati s bilo kim na zemalj-
skoj kugli... Nepregledan izvor informa-
cija... Non-stop. Internet je čudo. Pristup
cijelom svijetu kroz kablove. Nego, jesi li
kupio modem”, upita mladić ispred nas.
“Jesam. Onaj u Printexu, kako si mi po-
kazao u katalogu”, reče neznanac do nje-
ga. “Dobro, i jesi li uspio konfigurisati”,
nastavi mladić. Neznanac je klimnuo gla-
vom u znak potvrde. “Dobro, dobro, onda
večeras pritisneš opciju DIAL UP, uku-
caš u user TEST, zatim pasvord 6586...”
Njihovu konverzaciju prekinula je buč-
na eksplozija u sali, Mel Gibson ponovo
je spašavao svijet od kriminala. “Možeš
li ponoviti”, upita neznanac koji je sta-
jao desno ispred mene. “User TEST, ši-
fra 658651”, sada se sasvim jasno čulo.
“Daj mi olovku”, reče mi Mirel gur- ispred sale kina “Imperijal” ili “Roma- prihvatljivim temperaturama, sa svjetlu-
kajući me. Znao je da uvijek pored nov- nija”, kako su je zvale generacije naših cavim izlozima, ponudom sladoleda na
čanika nosim olovku i blokić. Pitao me roditelja, kročivši u najviše posječenu, svakih stotinjak metara, s festivalskom
jednom zašto to radim. Objasnio sam mu najprometniju, najživlju ulicu u Saraje- groznicom. Počinjao je četvrti Sarajev-
da se nikada pouzdano ne zna kada će vu – čuvenu Ferhadiju. Ferhadijom se ski film festival, bolji i organiziraniji
“nadoć’ inspiracija”. U tim rijetkim tre- gotovo nije moglo proći. Bila je krcata od prethodna tri.
nucima valja ponešto i zapisati. Sačuvao prolaznicima, parovima što su se dr- “I šta će ti to”, upitah Mirela. “Čuj
bih ono što bi, po vlastitom sudu, bilo i žali za ruke, strancima – Japancima s šta će ti to”, reče. “Ako prođe, imamo be-
drugima zanimljivo pročitati. Pod ovim najnovijim Nikonovim digitalnim foto- splatan internet. Imaš li e-mail?”, upi-
“drugima” obično su bile moje “simpatije”. aparatima, mladim bračnim parovima ta me moj ratni i postratni drug, neko
Mirel je uzeo olovku, iz džepa izvadio što su ispred sebe vozili bebe u kolici- kod koga mogu uvijek doći i prenoćiti
odrezak karte za predstavu, okrenuo je, ma... Primijetih u onoj gužvi sredovječ- kada sam u Sarajevu. Važi za “znalca”
s one prazne, bijele strane, na kojoj nije ni bračni par, stajali su ispred Vječne iz informatike. Matematika i informa-
pisalo ništa, osim kontrolnog pečata po- vatre iščitavajući ono što je pisalo na tika su mu uvijek dobro išli, a i Mirelov
rezne uprave, i ponavljajući, tako da sam ploči iznad same plinske instalacije... daidža bavi se programiranjem i može
ga jedva mogao čuti, upisao podatke od Grad je bio poput košnice i kao da su priskočiti kad god mu je potrebna po-
maloprije: “TEST, 658651.” svi željeli bili vani, dati sebi oduška od moć. “Nemam. Ne znam ni šta bih s tim
Na ekranu se pojavila završna scena vreline ljetnog augustovskog dana, od e-mailom”, rekoh kao da je to neki teret
filma s titlom “The end”. Upravo smo svakodnevice, od napornog rada... Zato koji se mora nositi. “Virtualna adresa
odgledali Smrtonosno oružje 4. Izašli smo je tu bila noć, s blagim povjetarcem i će se za nekoliko godina koristiti više

58 2/6/2023 STAV