Page 63 - STAV broj 430

drugog u dućan pređoše Salih-baša Drina,
sin Alijin, hafaf, koji i trgovaše obućom i
koji je među čizmedžijama slovio kao čo-
vjek razborit, i ostarjeli Ahmed-baša, pa-
pudžija, čizmedžijski ćehaja, oni prvi na-
ručiše kahvu iz Kolobara hana. I kao nikad
oni se osramotiše kad sinove kahvedžije
Ahmeda s Alifakovca, od kojeg su uvijek
naručivali kahve, upitaše za oca, gdje je i
šta je s njim, a ovi ih gledaše blijedo i na
kraju ih upitaše zar oni ne znaju, pa nji-
hov je babo preselio još prošle godine, i to
baš nekako u vrijeme njihovog teferiča na
Soukbunaru. Eto, tolika posvađanost bija-
še među njima da jedan drugom ni takve
vijesti ne prenosiše. I tada, nakon ovih ri-
ječi jednog od sinova kahveždije Ahmeda
iz Kolobare, oni kao da se otrijezniše i po-
stadoše svjesni sebe i svijeta oko sebe, te ti
u Čizmedžiluku imao dućan i magazu, a da ne pamte da je u augustu pao snijeg, se svi u jednom danu izmiriše, pa su Ah-
stanovaše u Carskoj mahali. Kako je Su- a neki od njih se sjetiše priča kako je još metovi sinovi cijeli dan trčali od Kolobare
lejman Čakaruš bio najbogatiji među čiz- davno, kada su u ovim područjima vladali u Kazandžiluk noseći kahve na tacnama.
medžijama i kako su čizmedžijski poslovi Grci, pao snijeg usred augusta, do koljena, Na kraju čaršija prestade ispirati usta
u velikoj mjeri zavisili od njega, jer on bi- i da su ti Grci jedva iz Bosne otišli, a sve njima i njihovom poganom teferiču, a di-
jaše hahaf i trgovaše njihovom obućom po zbog toga što se uzjoguniše i zaboraviše rektni razlog bijahu kovači. Oni učiniše
cijeloj Bosni i Rumeliji, tako je on imao i se skromnosti i u njima se azgiluk pope teferič-kušname na Kovačićima. Već pr-
najveći ugled u Čizmedžiluku. Mnogi su do neviđenih razmjera; znali su, vele, vog dana uhvati ih strašna kiša, tako da
mišljenja da bi se čizmedžije posvađale i pogaču umjesto mete postaviti pa u nju cijeli dan presjediše pod čadorima. Slje-
prije nego bi krenule na teferič da on nije odapinjati strijele, ko će bliže, ili u samu dećeg dana obradova ih sunce, a onda
donekle smirio bijes u njima. Ali im i on sredinu pogoditi. opet gruhnu kiša, da bi predzadnjeg dana
džaba govoraše da ih aščija Mehmed-ba- Od Soukbunara se po cijelu noć samo teferiča gruhunula takva oluja da im je
ša Muminbašić ne odbija zbog zauzetosti svađa mogla čuti, sreća što mrtva glava poskidala sve čadore i nosala ih uokolo a
već zbog toga što niko neće da učestvuje ne pade. Svi se ibretiše i govorahu za čiz- oni trčali za njima i hvatali ih dovikujući
u njihovom pasjaluku. Naravno, oni to medžije da se ti nikada nisu naučili še- se i psujući sve čega bi se dosjetili. Mno-
nikako nisu mogli prihvatiti pa nastaviše herskim pravilima, da ne znaju ugostiti gima ovo bi milo, pa se ljudi naslađivaše
da optužuju jedan drugog, ali za sada, kako ni dočekati čovjeka kako treba, pa upo- ovom prizoru sa svojih pendžera, a neki
se Čakaruš postavljaše ispred svakog na ređivaše druge esnafe i njihove teferiče. ne mogaše odoljeti svojoj zavisti pa otva-
kojeg bi pružili prst svoje osude, njihov Kako se, bolan, te čizmedžije ne ugledaju rahu pendžer i vikaše: “Na, ovamo, drž’
bijes i tvrdoglavost još bijahu podnošljivi. na kujundžije, govorio je svijet, koje odoše ga dolje, okuj ga u stranu“”, smijući se i
Na kraju, usred teferiča, zavadiše se na teferič-kušname u nedjelju na Koševo, uživajući u nespretnim pokretima kojima
oni oko čoha i čitav im teferič bijaše pa- kada se podignu snijeg i vrati ljeto. Povor- kovači ganjahu svoje šatore i platna i sav
ski. Tako rekoše ljudi, čudeći se i pucke- ka im bijaše sasvim uredna i kićena i svi im teferič razbi ta oluja.
tajući jezikom, i da toliki primitivizam hvališe Salih-agu, serdengečdiju. Mlad, a Ljudima bijaše drago što im viša sila
odavno nisu vidjeli. Mula Mustafa, pisar, tako pametan i znavan, njegovim naređe- razbuca teferič, jer ti kovači ne znadoše
u svoj dnevnik zapisa i u dvije rečenice njima svi se u povorci pokoravahu i niko nikako ugostiti svoje goste i po tome su
izrazi sve ono što je narod osjećao pre- nije vrištao i činio ništa što ne bi bilo do- možda gori i od čizmedžija. Za ona dva
ma ovom događaju: “Teferič čizmedži- sljedno jednog kujundžije. Njemu se nije dana što im bijaše lijepo vrijeme njihovi
ja bio je paski. Čitav esnaf se zavadi oko imalo šta prigovoriti, tako to rade prave uzvanici lutahu okolo čadora kao obez-
čoha i od toga napraviše veliko pitanje, zanatlije s čaršije, jer oduvijek je bilo tako glavljeni jer ih kovači ne znadoše lijepo
jer među njihovim prvacima nema pa- da se u zanatskim radnjama ne kuje samo dočekati, ni ukonačiti. Eto, zato mnogima
metnih ljudi.” proizvod već i čovjek. U četvrtak na teferič bi milo što im oluja razbuca teferič, jer i
odoše sarači. Oni odoše na Koriju i lijepo oni, kovači, bijahu uglavnom porijekla
ČIZMEDŽIJE I KOVAČI se proveseliše, a narod obnoć iđaše sve do seoskog i prema tome neodgojeni. Ko ne
Ni Bog nije mogao biti zadovoljan sa- tamo da gledaju nekog stranca koji je izvo- vjeruje da je tako neka otvori zapise Mula
rajevskim čizmedžijama. Usred njihovog dio vatromet i sva svjetleća čuda na nebu. Mustafine pa će tamo naći potvrdu ovih
teferiča pade snijeg i prekri im čadore na Ali, uprkos tome ne prestadoše pričati o riječi. Piše Mula Mustafa ovako: “Neka
Soukbunaru, a bijaše 22. dan po Aliđunu. čizmedžijama i njihovom paskom teferi- se zna još i ovo: među kovačima su ve-
Svijet se skameni i svima bi jasno da je to ču i posvađanosti i iščuđavati se njihovoj ćinom ljudi koji su došli sa sela i tu na-
jasan znak kuge i da je samo pitanje otkud neodgojenosti i rovariti im po porijeklu i učili kovački zanat, a među njima nema
će i preko koga doći. Mnogi se odbiše od dokazivati kako su sve to, svaki od čizmed- gospode, pametnih i odgojenih ljudi, pa
čizmedžija i njihovog teferiča, narod im žija, porijekla seljačkog i da među njima oni ni ne umiju gosta dočekati kako tre-
okrenu leđa, a i među njima zavlada strah jedva dvojicu rođenih Sarajlija možeš naći. ba niti ga znaju pozvati na ‘veliki pilav’.”
pa se izli u otimačinu za čohama i u sva- Priča o čizmedžijskom teferiču preki- Eto, to bijaše utjeha čizmedžijama. Možda
đu kakvu odavno niko nije vidio. Stariji nu se tek sljedeće godine. Tad među nji- oni i nisu baš najgori među sarajevskim
ljudi, i oni preko stotinu godina, kazuju ma pade i opće pomirenje. Prvi jedan kod esnafima. n

STAV 2/6/2023 63