Page 61 - STAV broj 430

i stila i bez ikakvog pretjerivanja. Njih pet-
naest do dvadeset, nikako više, dođoše u
Tabački mesdžid u Halačima, kojeg, pripo-
vijeda se, ima tome i dvjesta godina, sagradi
neki hadži-Osman. Tu oni učiniše dovu da
pokažu svoju skrušenost i poniznost pred
Bogom, a komotno su mogli otići u Gazi
Husrev-begovu džamiju ili u Carevu i niko
im ne bi zamjerio. Ali, jok, oni izabraše Ta-
bački mesdžid, skroman, nevisok, gotovo
sirotinjski, kojeg većina Sarajlija najradije
zaobiđe, jer se tabaci čuju po smradu štavlje-
ne kože kojeg ni pet Miljacki s njih saprati
ne može. Oni, mutabdžije, oduvijek su ta-
bake zvali svojim pobratimima po zanatu i
bili im zahvalni za njihovu požrtvovanost
oko pretvaranja smrdljive kože u ugodnu
haljinku od koje će se načiniti gunj, sedlo,
torba, šta god ti srce zaište.
Kad obaviše molitve u Tabačkom me-
okreću. Ako je baš nužno i ako se ne može TEFERIČI S MJEROM sdžidu zaputiše se oni na teferič u Šejh-Ali-
drugačije, onda potplaćuju čaršijsku djecu Eto, u ponedjeljak, dvanaestog dana po jinu tekiju, tiho i bez ikakve pompe. Na-
pa preko njih šalju poruke jedan drugom. Aliđunu prirediše halači kušnama-teferič rod poslije pričaše kako su ovim činom
Reklo bi se, ovi će ljudi do kraja svijeta peštemalja i razapeše čadore u Sarač Ali- htjeli odati počast i zahvalnost dervišima
ostati u zavadi. I taman kada se čovjek sa- jinoj mahali u bašči defterdara Osman- ove tekije jer su prije pet godina u nju sa-
svim uvjeri u ovu tvrdnju, oni ti se odjed- age Đuguma. I sve se svrši kako treba i po krili bašeskiju 97. džemata, zvanog Uzun-
nom pomire, kao da nikada posvađani redu, bez zavade i prepucavanja. Svijet se Mahmut, čovjeka mirnog, tevećeliju, koji je
nisu bili. Tad sasvim zaborave na prošlo- zabavi i naveseli i svi ih pohvališe, njihovu svoj skromni život trošio kao i oni, sjedeći
godišnji teferič, kao da ni njega nije bilo, skromnost i osjećaj za mjeru. Bez ikakve najčešće za stanom i tkalčkim razbojem i
i svim svojim bićem urone u maštarije o pompe i zajedljivosti, bez osornosti i bilo tkajući tkaninu od kostrijeti da svijet ne
teferiču narednom. Usplahireni i pone- kakve ljubomore, podijeliše oni tkanine bi hodao go i da se ne bi smrzavao preko
seni nekim unutrašnjim zadovoljstvom, i peštemalje novim kalfama i majstorima zime. Taj Uzun-Mahmut se jednom pri-
kojeg im može dati samo priča o teferiču, i vratiše se svom poslu, da pucaju vunu likom, jer ga nije htio slušati, zamjeri po-
oni se tad i po stotinu puta zakunu da se i pamuk i da uživaju u čaršijskom mir- ganom Alikadiću, pa ga ovaj potvori kod
nikada više, dok je svijeta i vijeka, neće nom životu sve dok se ne ukaže potreba vlasti, te ga tražiše da ga zadave u tabiji.
posvađati. Obilaze tad jedni druge kao za novim teferičom. A svaki teferič, go- Kako ga ne nađoše, zatočiše gore njego-
da su rod najrođeniji i zasipaju se poklo- voriše oni mudro, znak je da esnaf njihov vog zeta, a njegovog roba staviše na muke
nima i čašćavaju se kahvama i šerbetima postaje jači, a njihov zanat sve značajniji, ne bi li im odao gdje se to Uzun-Mahmut
i bozama, ali, već na narednom teferiču i kakav bi se to svijet mogao zamisliti bez krije. Jedne noći Uzun-Mahmut pobježe iz
sve te njihove prijaznosti i ljubavi sasvim njih, halača. tekije na konju, pa u onoj pometnji, uda-
će nestati i opet će se posvađati, na nož, Dvanaest dana nakon halača prirediše ri u nekakav oluk u tijesnim čaršijskim
što se ono kaže. teferič mutabdžije, čini se sa još više ukusa sokacima te mu spade kauk.

STAV 2/6/2023 61