Page 57 - STAV broj 430

meni je li ono što je prozujalo taj snajper o
kojem se priča?” Potvrdismo mu da jeste.
“Ma, sad je meni tek sve jasno. Sve ove dane
slušam kako mi to isto stalno zuji oko uši-
ju dok hodam po položajima. Sve sam mi-
slio da to vas gađaju, pa kad promaše, ili se
metak odbije o zid koje kuće onda prozuji
iznad mene. Kad, vidi molim te, oni su stal-
no gađali mene i, srećom, svaki put proma-
šivali.” “E, moj Muhareme, da je tebe gađao
snajper, on te ne bi dvaput zaredom proma-
šio”, reče mu neko kroz smijeh. “Mislim da
je ipak Muharem upravu, njega su snajpe-
risti namjerno promašivali jer su mislili da
je njihov i da ga držimo kao zarobljenika”,
dodah i ja. Svi smo se smijali, a Muharem
najviše. “Jest, jest, to si dobro rekao! Sad
se vi pazite, možda se oni tamo smiluju na
mene pa me krenu oslobađati”, nastavljao je
Muharem. Dok to govori, izuva čizme i po-
kazuje žuljeve: “Vidite li vi ovo, napravili bi
mi veliku uslugu ako me dođu osloboditi.” Uskoro se prvi tenk, prekriven bijelim udario me po ramenu vičući: “Pucaj tamo,
Većina vojnika bila je zabradatila. Prsti platnom, pojavio iza žute kuće. U tom mo- pucaj.” Sasuo sam rafal prema četnicima koji
su nam bili crni od baruta, ujutro se više mentu momak iz 108. brigade popeo se na su nam prilazili. Mitraljezac do mene du-
niko nije umivao. Ustvari, mi jutra više ni- grudobran i zatim pogođen pao nazad u gim rafalima kosio je prvu četničku liniju.
smo doživljavali kao nekada jer smo se svaka tranšeju. “Snajper”, viknuo je Fudo. Uzeli Pokošeni su padali u snijeg dok su ih drugi
dva sata uvlačili u vreću za spavanje da bi se su momka i odvukli ga desno niz tranšeju. pokušavali izvući.
malo zagrijali upadajući u san tamam neka- Dolje ispred kuća izašli su i ostali tenkovi. Jedan od tenkova krenuo je naprijed s
ko u vrijeme kad je trebalo ići u osmatranje. Tri bijele aveti prekrivene platnima i mre- pješadijom. Ispalio je još jednu granatu, koja
Cijela naša linija pod neprestanom je va- žama. Bili su od nas udaljeni najviše sto je preletjela i pogodila kuću iza nas. Ekrem
trom. Muharem vadi zamašćenu kartu i stav- pedeset metara. Na lijevoj strani primijetili ga je nanišanio iz ručnog bacača i opalio.
lja je na dasku ispred grudobrana: “Šalu na smo pješadiju. Pognuti, u bijelim maskirnim Granata je pogodila direktno u kupolu, ali je,
stranu, momci, al’ danas će biti gusto. Čujete uniformama išli su prema nama. izgleda, imao zaštitne gume na sebi. Granata
li dolje, desno od nas prema Rijekama traju Prvi se javio Edhemov mitraljez. Krat- je eksplodirala i tenk se zaustavio, Nije bilo
žestoki napadi. Očekujmo da će danas popod- kim rafalima dao im je do znanja da im neće plamena, samo dim od eksplozije. Ponovo
ne ponovo krenuti u napad na naše položaje. ići baš onako kako su zamislili. Dugi rafal je dodao gas ali je krenuo natrag. Za njim
Ovaj dio linije, od rova broj devet pa do še- pogodio je zid kuće i digao oblak prašine. su brzo pošla i ostala dva tenka.
snaestke, morate dobro pokrivati. Ako bude Četnici su se bacili u snijeg i zapucali na nas. Trenutak kasnije nekoliko naših mino-
trebalo, mogu vam poslati još nekoliko ljudi.” Zrna su nam zujala iznad glava. bacačkih granata palo je ispred naših polo-
Gledali smo u hemijskom olovkom po- Tenkovi su krenuli lijevo od nas. A i žaja. Četnici su se počeli povlačiti vukući za
vučenu liniju na karti. Bila je to “linija smr- pješadija, koja je udarila po nama, također sobom ranjene i mrtve.
ti”. I za nas i za agresore: mi smo znali da je pošla na lijevu stranu. Žestoka pucnjava Tenk koji je ostao posljednji otvorio je
od nje nema dalje nazad, a za njih jer nisu odjekivala je posavskom ravnicom. Klju- vatru iz teškog mitraljeza s kupole. Prebi-
odustajali od plana da nas potisnu. čalo je našoj lijevoj strani. Muharem i još rao je redom po našim grudobranima. Bio
Našu priču prekinulo je paljenje moto- nekoliko momaka upali su u našu tranšeju. je to, činilo se, njihov oproštaj zbog bježa-
ra tenka iza neprijateljskih linija. A onda se “Idemo, dvojica s nama gore, treba im po- nije u koju su se dali.
upalio motor drugog, pa zatim i trećeg. Čuo jačanje”, reče Muharem. Pokupili smo mu- Uskoro je na cijeloj liniji počela jenjavati pu-
se jak rad motora, dodavanje gasa, turiranje... niciju, uzeli nekoliko bombi i trčeći kroz cnjava. Momci koji su došli u ispomoć iznijeli su
Muharem polahko smota kartu i stavi tranšeju uputili se ka lijevom boku. iz tranšeje tijela dvojice poginulih vojnika. Sve
je u džep: “Eto, bit će da neće čekati pod- Gore je doslovno gorjelo. Dok smo tr- okolo bilo je u krvi. Ekrem je sjeo na izvaljeni
ne. Idem ja do komande da kažem momci- čali, pogledao sam preko grudobrana. Ten- komad balvana do mene. Vidio sam kako mu
ma da budu spremni ako bude trebalo da kovi su zastali okrećući cijevi prema našem ruke drhte dok je ostavljao ručni bacač pored
vam pomognu.” položaju. Sagnuo sam glavu kada sam začuo sebe. Izvadio je cigarete iz džepa i ponudio me.
Brujanje tenkova postajalo je sve jače. tri plotuna, jedan za drugim. Jaka detonaci- Uzeo sam i zapalio. Gledao sam u svoje ruke. I
Mi smo iznijeli okvire i municiju na grudo- ja odjeknula je odmah ispred nas. Crni stub moje su se tresle. Stisnuo sam ruku u pesnicu
bran. Elvir je stavio granatu u ručni bacač. dima izvio se u nebo. Utrčali smo u gotovo i zatim je pustio – nije pomoglo.
One dvije druge, rezervne, naslonjene po- potpuno razvaljenu tranšeju. Dva momka Sjedili smo i šutjeli. Momci oko nas
red vrata zemunice, izgledale su mi nekako ležala su u njoj nepomično. Treći je jaukao preturali su zatrpane balvane i raščišćavali
jadno. Imali smo tri granate, a oni tri tenka. i dozivao pomoć. Strašna slika, gotovo da tranšeju. Ustavši, Ekrem me gurnu: “Haj-
Ravnopravna borba, nema šta. Još ako dođu me u momentu zaledila. Tijela mrtvih voj- demo na svoj rov, ovdje više ne trebamo.”
praga ili oklopni transporter. nika bila su rastrgana detonacijom i gele- Išli smo polahko i pognuto. Niko ništa
Momci su se rasporedili po tranšeji. rima. Treći momak imao je teške povrede nije pričao. Pogledao sam u ruke i ispružio
Nisam više osjećao hladnoću, obrazi su mi glave. Donja vilica doslovno mu je visjela na ih ispred sebe. Prestale su se tresti. Obrazi
gorjeli. Biti ili ne biti – što prije krenu prije tetivama i komadima rastrganog mišićnog su mi i dalje bridjeli dok me oštri posavski
ćemo znati rezultat. tkiva. Uhvatila me jeza. Neko od momaka vjetar šibao po licu. n

STAV 2/6/2023 57