Page 55 - STAV broj 430

pomoćnik na RB-u. Imali smo stoti-
njak metara preći do naših položaja. U
tom povlačenju neprijateljske jedinice
su krenule prema nama. U pomoć nam
je pritekla četa mlade vojske Sulje Isa-
kovića i oni su frontalno, po brisanom
prostoru, udarili na četnike, veoma hra-
bro, ali i mladalački naivno jer ih je puno
stradalo. Srećom pa smo uspjeli izvući
Remzu. Odatle sam otišao na Johovicu,
gdje sam ranjen od detonacije granate.
Tu sam se onesvijestio i probudio se
kod Une. Čamcem sam prešao do sa- Imena i prezimena
niteta, doktor mi je izmjerio tlak, kon- boraca na slici
statirao lakšu tjelesnu povredu i uputio
me kući na previjanje i odmor. Rekoh: Dogovor je bio da Gumeni i Slađo prvi
‘Nema od toga ništa.’ I ne htjednem ići izvrše zadatak da bi neutralisali bokove
kući. Rekao sam mu da me previje i da odakle je dolazila prijetnja mojim borci-
odoh nazad. I vratio sam se na Johovi- ma. Kad smo stigli na rub šume, tu smo
cu, gdje sam ostao do kraja. Dan ili dva se rasporedili. Kako je bio snijeg, ispred
prije povlačenja Johovica je bila haman se dobro nazirala zemunica i 5-6 vojnika
pala. Svega nas desetak je bilo ostalo da u njoj. Namontirao sam granatu i čekao
je branimo. Tad nam je vod Omerice Iča- kad će zapucati desno. Zove me Slađo i
novića došao u ispomoć. I tu smo odbili pita šta se čeka i kaže da on kreće. A ja
jak tenkovski napad. Ubrzo je uslijedilo znam da prvo moraju ovi s desne strane
plansko povlačenje.“ odraditi svoj dio zadatka, inače smo u
belaju. Samo sam uspio reći da sačeka
DRUGO I TREĆE RANJAVANJE još malo, kad ono dum, sprašinja zolja,
Rasim Porić drugi je put ranjen kra- prolomi se tekbir. Vidim da je Slađo ‘za-
jem novembra 1994. godine, u vrijeme roštiljao’. Nažalost, ubrzo će tu poginuti
napada na Trnove kod Velike Kladuše. i on i Hasan Čaušević Tica. Utom je i na
Pogodila su ga tri gelera, koji su mu i nas zapucalo iz te zemunice. Među pr-
sada u glavi. I tada se nakon previjanja vima je ranjen Huse sanitetlija“, prisje-
dobrovoljno vratio na prvu borbenu ća se Rasim dešavanja u kojem će samo
liniju. Kako je u toj akciji ranjen ko- Božijom voljom uspjeti preživjeti ne-
mandir Hilmo, Rasim je preuzeo vod i vjerovatno teško ranjavanje i nastavlja:
u narednih mjesec dana predvodio svo- „Kad se ogradila žestoka pucnjava,
je saborce, sve do trećeg i ujedno najte- shvatio sam da nema smisla čekati, jer
žeg ranjavanja. „Sve vrijeme otkad sam se moj vod nalazio direktno na meti. Iza- Isječak iz vojne knjižice Rasima Porića
prešao u jurišni bataljon bio sam u Hil- šao sam 3-4 metra iz šume i ispalio RPG.
minom vodu, uglavnom kao komandir Granata je proletjela između grudobra- da me neko vraća nazad. Čujem glaso-
desetine. Kad je Hilmo teže ranjen, za- na i zemunice, kompletno zadigla krov ve, puškaranje, pomjerim se, osjetim
mijenio sam ga. A onda sam i ja teško i napravila haos. Onda mi je pomoćnik hladnoću, snijeg je oko mene, shvatam
ranjen 24. 12. 1994. godine. Dok smo rahmetli Zijad Isaković dodao drugu da sam ranjen. Pomislim: ‘Dobro je, živ
odmarali u kasarni u Čavi, stigla nam je granatu, koju sam stavio i krenuo ispa- sam, ali gdje sam?!’ Pokušam se dići, ali
vijest da je pala Latića Glavica. Ubrzo je liti. Utom mi je jedan saborac viknuo ne ide. Tu sam ležao nekoliko minuta.
došao komandant Nanić i rekao da tre- da pazim desno odakle je počela pucati I nekako sam se digao u sjedeći polo-
ba ići vratiti izgubljene položaje. Pitao osamdesetčetvorka. Okrenuo sam se u žaj. Lagano se okrećem, oko mene sve
je ima li ko šta za reći i ja sam se javio i tom pravcu, iza drveta ugledao čovjeka crveno kao da je horoz zaklan. Pipam
pokazao na svoju obuću. Kažem mu da koji je pucao. Samo sam upio kleknuti se po licu, na dlanovima krv. Čujem da
ne mogu ići u poderanoj obući. Jednom na desnu nogu i nanišaniti, i taman kad se oko mene nešto zabada. Prolijeće mi
od saradnika je rekao da mi nađe čizme. sam htio pritisnuti obarač, pogodio me kroz glavu da me još gađaju. I bacam se
Kad je ovaj odgovorio da nema, Nanić je je metak u lijevi dio lica. Učinilo mi se na leđa, glumeći da sam opet pogođen.
dodao: ‘Ako nema, skini svoje.’ I dobio kao da me neko kocem udario. Zrno od Iz ležećeg položaja sam dozivao sabor-
sam nove čizme u kojima sam i fasovao metka je ušlo pored nosa, prošlo kroz ce. Najednom dotrčaše dva vojnika iz
u prvoj akciji. Ispostavilo se da sam više lice i usnu šupljinu i zaustavilo se u Slađinog voda, uhvatiše me za noge i
sreće imao u poderanoj obući. Uvečer, vratu, 2-3 mm od kičmenog stuba. Da povukoše u zaklon. Bili su to kasnije
23. decembra, krenuli smo u akciju, svi je otišlo još koji milimetar, vjerovatno rahmetlije Kasim Porić i Meho Klja-
u bijelim uniformama. Pušku sam nosio bih doživio paralizu, a da je nastavilo jić, koji su rizikovali svoje živote da bi
na leđima, motorolu i RPG u rukama. dalje, polomilo bi mi vrat. Pao sam na me izvukli. Tog dana za mene je rat bio
Polahko smo se popeli uz vijenac, pa leđa i počeo se gubiti. Učinilo mi se kao završen. Tek kasnije sam skontao da je
pored napuštenog neprijateljskog rova. da me neko uzima u ruke i diže na nebo. zrno kojim sam pogođen prvo udari-
Slađin vod je trebao napasti lijevo, vod Glasovi oko mene su se počeli gubiti i lo u RPG i izgubilo početnu snagu. To
od Gumenog desno, a moj vod direk- postajalo je sve tiše i tiše. Vjerovatno zakrivljeno zrno još čuvam kod kuće.“
tno, po sredini, preko brisanog prostora. sam tad pao u nesvijest. Odjednom kao (Nastavit će se) n

STAV 2/6/2023 55