Page 56 - STAV broj 430

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (162)

NJIHOVA TRI TENKA I NAŠ

RUČNI BACAŠ S TRI GRANATE

Ekrem je sjeo na izvaljeni komad balvana do mene. Vidio sam kako mu ruke drhte dok je
ostavljao ručni bacač pored sebe. Izvadio je cigarete iz džepa i ponudio me. Uzeo sam i

zapalio. Gledao sam u svoje ruke. I moje su se tresle. Stisnuo sam ruku u pesnicu i zatim
je pustio – nije pomoglo.

Piše: Amir HASANOVIĆ

isam znao šta mi je bilo gore tih
dana – ledena hladnoća posavske
ravnice ili četnici koji napadaju na
Nnašu liniju već tri dana zaredom.
Noći su bile ledene, studen je stezala, naj-
više pred zoru. Ponekad smo puštali rafale
i onda kada nam ništa nije bilo sumnjivo,
tek toliko da na vrućoj puščanoj cijevi malo
ugrijemo promrzle prste. Stalno su, gore od
Brčkog i Save, puhali studeni vjetrovi. Kad
bismo nakratko izvirili osmatrajući nepri-
jateljsku liniju, prvo bismo na licu osjetili
bol od udara vjetra pa tek onda studen. Još
prvih dana, kad smo tek bili stigli na ovaj
teren, po nama je pao snijeg. Poslije ga je
kiša dopola otopila, a ono što je od njega
bilo ostalo uskoro se zaledilo. Drva za ogrjev
bila su mokra, pa smo sve češće ložili par-
ket s poda kuća koje su se nalazile iza na-
ših položaja. Ako bi koji dan i bilo vedro,
sunce bi malo ogrijalo tek oko podne, na-
kon čega bi se ubrzo izgubilo iza krovova
devastiranih kuća.
Jutro je, izašli smo ispred rova. Cupka-
mo u mjestu okrećući lice prema zrakama
škrtog sunca. Muharem je navratio da pro-
vjeri stanje i da nam podijeli sljedovanje od
po pet cigareta. O nečemu smo razgovaralo
dok su nam se približava trojici momaka. Išli
su poprilično ležerno kroz tranšeju, nisu se
dovoljno saginjali, a kad su došli blizu nas,
skroz su se uspravili, ranije nego što su tre-
bali. Samo smo čuli kako nam je iznad glava
naglo prozujao hitac upućen prema njima,
nakon čega je odjeknuo pucanj iz smjera
“žute kuće”. Znali smo da otuda vrebaju barem neko od njih pojavi ili da poviču i čučnuo, uzeo okvir puške i pipa iznad sebe
agresorski snajperisti. S vrha grudobrana, pozovu u pomoć. gdje je udarilo ono zrno. Ne mogu sebi obja-
ondje gdje su se zatekla ova trojica, u zrak Nakon nekog vremena izlaze pognu- sniti kako nam sve te ratne strahote i opa-
je poletjela zemlja i sitno kamenje stvarajući ta samo dvojica, ja skačem i vičem: “Gdje snosti s vremenom postanu svakodnevna
zavjesu kroz koju ih više nismo mogli vidjeti. vam je Fudo”, a onaj prvi hladno pokazuje normalna pojava, a sve ono što završi bez
Kad se sve sleglo, njih više nije bilo na prstom preko sebe govoreći: “Eno ga tamo, tragičnih posljedica odmah pretvaramo u
vidiku. Bilo nam je jasno da su naglo spustili ostao je tražiti metak.” humor, u šalu.
glave, ali nismo znali je li ko od njih trojice Nisam do kraja povjerovao pa sam skočio Nakon svega Muharem prvi progovori:
pogođen. Sad iščekujemo da se iz tranšeja i otrčao prema Fudi. Kad on tamo, stvarno, “Samo malo, ljudi, da vas pitam, recite vi

56 2/6/2023 STAV