Page 74 - STAV 82 29.09.2016

KULTURA

Danilo Kiš, i Konrad, i Kundera... Kon- “Nacionalizam je pobijedio nad idejom srednjoevropskog
rad je napisao i nekoliko knjiga o tome. kulturnog prostora. Svi su sada, čini se, opsjednuti
Početkom je osamdesetih to bio jedan
kulturni i geografski prostor. Svejedno nacionalizmom. Danas imamo nacionalističku i
je da li govorimo o Esterhásyju, Kon- globaliziranu književnost. Ova prva insistira na svojoj
radu, Kišu, Kunderi, svi su oni govorili tradiciji i svojim granicama, a druga ne priznaje nikakvu
o istom, dobro su razumjeli šta to znači
i svi smo tada mislili da će taj kulturni tradiciju niti bilo kakve granice”
prostor pobijediti komunizam i željeznu
zavjesu. A onda se historija malo drugači- za mene je to zauvijek ostao samo Trst. U formi kao što nam ih sugerira književ-
je ponijela. Takva Srednja Evropa danas knjizi Mnogo mora (Fraktura, Zagreb) ima na teorija?
je prošlost. U književnosti se to još vidi nekoliko poglavlja o moru i Mediteranu. RAKUSA: Ja sam lirik i, što god da pišem,
i ja sam malo nostalgična. Nacionalizam zapravo, pišem poeziju. Moje kratke priče
je pobijedio nad idejom ovog kulturnog Stav: moglo bi se reći da je književnost vrlo su lirične, nema klasične forme priče,
prostora. Svi su sada, čini se, opsjednuti ispunila čitav vaš život: predavali ste to funkcionira kao pjesma. Funkcionira
nacionalizmom, hoće da budu drugači- književnost, prevodili, pisali. kako se ta poput slika, ima događaja, ali to su prije
ji od onih drugih. Ideja Srednje Evrope iskustva i ti pristupi književnosti odnose svega fragmenti. Često nema poante, sviđa
ideja je nadnacionalizma i zato je bila jedni prema drugima? mi se otvoreni kraj, sviđa mi se tehnika
zanimljiva i jaka, ali politički nije pobi- RAKUSA: Da, čitav život bavila sam se nagovještaja. Kad pišem esej, on sigurno
jedila. Nema više razumijevanja ni soli- književnošću, prevodila, pisala, čitala. ima neku temeljnu ideju i stav, ali svaki
darnosti među stranama koje su pripada- Za mene su to, recimo, različite klavi- je moj esej kao rijeka koja teče i ima svoje
le toj Evropi. Nisam ja švicarski pisac, ja jature. Nije isto, ali se dobro dopunja- rukavce. Volim poetične eseje.
sam srednjoevropski pisac koji pripada va. Predavanje i kontakt sa studentima
svijetu Kiša, Esterhásyja, to je moj svijet izuzetno su mi važni jer, dok s njima Stav: nesumnjivo ste veliki poznavalac
kojeg više nema. Sada imamo naciona- analiziram književna djela, i sama učim. književnosti slavenskih jezika. ima li ne-
lističku i globaliziranu književnost. Ova Ponekad se dogodi da, radeći sa studen- što zajedničko u tim književnostima?
prva insistira na svojoj tradiciji i svojim tima, otkrijem neka nova čitanja i skri- RAKUSA: Rekla bih da pisci ovog pro-
granicama, a druga ne priznaje nikakvu vene poruke u knjigama koje sam dotad stora divno pričaju, imaju izuzetno raz-
tradiciju niti bilo kakve granice. čitala sasvim drugačije. Vrlo mi je važno vijenu ironiju i melanholiju, i to mnogo
da pišem književnu kritiku i prevodim. više nego pisci na Zapadu. Mislim da je to
Stav: vaša knjiga Miramar snažno je Imala sam sreću što sam uvijek prevodi- tipično za književnosti slavenskih jezika,
obilježena mediteranom. kakvu ulogu la samo knjige koje sam sama birala jer ne samo danas nego odavno, od Dostojevs-
mediteran ima u vašem životu i radu? se jedino tako mogu zaista posvetiti tome kog, Hrabala, do Andrića i Karahasana.
kako se Srednja evropa i mediteran od- poslu. Valjda sam zato često pisala o auto- Ove su priče potrebne, pisac osjeća da je
nose jedno prema drugome? rima koje sam prevodila. Prevođenje na to što piše važno, duboko, egzistencijal-
RAKUSA: Za mene je Mediteran uvijek čudan način zbližava autora i prevodioca. no. To nije samo privatna priča, privatna,
bio Trst, gdje sam živjela kao malo dijete Ipak, pisati kritiku i prevoditi nije tako socijalna i politička sfera objedinjeni su
i to je za mene bio grad-raj. Kao dijete, lično kao pisati svoje tekstove. i osjeća se da pisac tačno zna zašto je na-
naravno da nisam znala da je ondje bio pisao neku priču. Zbog toga volim čitati
koncentracioni logor. Za mene je to bilo Stav: ogledali ste se u praktično svim književnosti slavenskih jezika. Mislim
more, sunce, vjetar, palme, nešto posebno. književnim formama. Pisali ste liriku, da i mađarski pisci imaju nešto slično.
O tome sam pisala više puta. Mnogo kas- dramu, prozu, esej, kritiku. osjećate li i
nije, proputovala sam cijeli Mediteran, ali vi tako velike razlike između pojedinih Stav: vi ste jedna od malobrojnih osoba
koji mogu prevoditi s više jezika. kažite
PolakŠe! – Protiv zaDihanoSti, nam nešto o iskustvu tog unutrašnjeg,
intimnog babilona.
ubrzavanja i oStalih Pretjerivanja RAKUSA: To sam ja, moja je glava zais-
ta unutrašnji Babilon. Kao da imam ne-
Već je barem dvjesto godina težnja za ubrzanjem tako dominantna da je izazvala kor- koliko soba s raznim jezicima, zatvorim
jenite promjene šokirajućih razmjera, koje su sa svoje strane dale povoda pitanjima, vrata, i ja sam u jednoj sobi, to je jedan
pritužbama i upozorenjima. Odavno znamo da napredak zahtijeva svoju cijenu, una- dijalog ili orkestar, i svi ovi moji jezici po
toč tomu čini se da vjera u izvedivost i učinkovitost nije uglavnom slomljena. Goethe jedan su instrument – imam mali orkestar
je sa svojim Faustom stvorio prototip moderno poduzetnog čovjeka, ali osobno se u glavi. Zanimljivo je da pišem njemački,
on žali: “Upakiranom robom čovjek uništava začas najljepše krajolike. Miris suhe šlji- svi moji unutrašnji razgovori uglavnom
ve je nestao.” Kako bi Goethe, svjedok spektakularne željeznice, reagirao na daljnja su na njemačkom, a i kad slušam šta go-
dostignuća faustovsko-ubrzavajućeg duha, na automobil i avion? vori moj unutrašnji glas, to je opet nje-
Vrlo brzi tehnički razvoj vidljivo je revolucionirao čovjekovu svakodnevicu: što je upra- mački jezik.
vo još bila avangarda, postalo je svakodnevno i uskoro već nadiđeno sljedećim valom
novina. Tako se mi nalazimo, htjeli ne htjeli, u jednom trajnom pokretu, pri čemu su teh- Stav: znam da ste prvi put nakon rata
nologija i ubrzanje u zadnjih pedeset godina još jednom silno ubrzali tempo. Masov- došli u Sarajevo da obiđete mjesta koja
no-turistički letimo oko svijeta, svladavamo na internetu virtualne udaljenosti, šaljemo opisuje jedan bosanskohercegovački pi-
astronaute na Mjesec i svemirske sonde na Mars, robujemo pokretljivosti i tempu. (…) sac. kako je izgledao taj susret književ-
(Dio iz eseja Polakše, objavljenog 2009. godine u časopisu nog i stvarnog grada?
u prijevodu Marijana Oršolića) RAKUSA: U Sarajevu sam prvi put bila
kada sam imala petnaest godina. Tada sam

74 29/9/2016 STAV