Page 34 - STAV broj 348

DRUŠTVO

nije možda značenje prezimena pametan
ili tako nešto, da bi nam na kraju neko
pojasnio da to znači tvrdoglav. Prošla su
stoljeća otkako smo istjerani, ali ja i da-
lje nešto lijepo osjećam prema toj zemlji,
meni se Španija veoma dopada.
Djedova tvornica: Moj je djed Avram
Altarac. Osnovao je tvornicu slatkiša “Zora”
u Sarajevu. Nalazila se u Logavinoj ulici,
tačno gdje se danas nalazi policijska sta-
nica. Moj je djed, otac moje majke, počeo
skromno, prodavao je po čaršiji slatkiše,
lokume i bajramske bombone iz nosiljke
koju je nosio oko vrata. Kasnije će, kako
je posao rastao, osnovati fabriku “Zora”.
Umro je 1937. godine. Moja nona je bila
Rena, ona je umrla mlada i nono se pono-
vo oženio Lunom. Lunu su odveli 1942.
godine i više se nikada nije vratila. “Zora”
je bila tvornica bombona, čokolade, raha-
tlokuma i halve. Ta je zgrada bila oblože-
na drvetom. Sjećam se ogromnog kazana
u kojem se miješala smjesa za bombone i
ogromnog stola za kojim su sjedile žene i
ručno pakovale čokoladu. Kasnije će tvor-
nicu premjestiti u Ulicu Avdage Šahinagića,
a nakon toga na Stup. Više je nema.
Djedova kuća: Kada je deda razgranao
posao, zaposlio je moje ujake u tvornici.
Na početku Logavine ulice nalazi se jed-
na jednospratnica, modernog izgleda, ni
osmanskog ni austrijskog. To je bila kuća Nono i nona s očeve strane su živjeli u Karpuzovoj ulici. I
mog djeda i u prizemlju je bila prodavnica
slatkiša. Kuća je prodata prije nacionaliza- tada se zvala Karpuzova, pa je u socijalizmu bila Leze Pereze
cije, ostalo je tek nešto namještaja iz nje. pa sad opet Karpuzova. Njihove kuće više nema. Starinska
Nono Caveson: Nono i nona s oče-
ve strane su živjeli u Karpuzovoj ulici. bosanska kuća, od ćerpiča, s avlijom i kaldrmom, s ibrikom
I tada se zvala Karpuzova, pa je u socija- za vratima kojeg se i danas sjećam. Očeva porodica bila je
lizmu bila Leze Pereze pa sad opet Kar-
puzova. Njihove kuće više nema. Starin- veoma siromašna. Nona je radila u Visokom, baterisala nešto
ska bosanska kuća, od ćerpiča, s avlijom sa starom odjećom. Nosila je kat i dugu suknju. Nono Caveson
i kaldrmom, s ibrikom za vratima kojeg
se i danas sjećam. Očeva porodica bila je je nosio fes i bio obučen potpuno a la turca. Djed Altarac je
veoma siromašna. Nona je radila u Viso-
kom, baterisala nešto sa starom odjećom. također nosio fes, ali je bio obučen a la franca.
Nosila je kat i dugu suknju. Nono Cave-
son je nosio fes i bio obučen potpuno a la godine, bila su u glavnim gradskim uli- sestre Klare, koja se sredinom ’30-ih go-
turca. Djed Altarac je također nosio fes, ali cama. Išli su kamionima po noći, lupali dina s mužem odselila u Izrael zbog po-
je bio obučen a la franca. Po boji fesa, po na vrata, vodili ljude u pidžamama. Sva- sla, svi su pobijeni. Znamo samo za tije-
nijansi se u ta doba znalo ko je ko. Jevre- ki dan je bio strah. Moj otac Isak je nosio lo none Caveson, koja je umrla u logoru
ji su nosili bordo fes, muslimani crveni, žutu traku i žuti bedž, a ko je nosio traku u Đakovu, u 65. godini. Za ostale nismo
a Srbi tamnocrveni, skoro smeđe boje. bio je kao glineni golub. Mogli su raditi nikada ništa saznali, ni kako su umrli ni
Nono Caveson je sa svojom suprugom od njega šta su htjeli. Tako je kad si obi- gdje su im kosti. Neki su rođaci pretraži-
imao devetero djece. Šest kćerki i tri sina. lježen. Majka je bila sitna žena, ali veoma vali arhiv muzeja “Yad Vashem” i nešto
U starom jevrejskom hramu, gdje je danas visprena i obrazovana i ona je odlučila da su uspjeli saznati o njihovoj sudbini, ali
muzej, na ulazu je bila prostorija u kojoj bježimo, da ostavimo sve što smo imali u samo neke detalje.
je radio nono, on je bio vjerski klač, on stanu i da idemo spašavati glavu. Bijeg iz Sarajeva: Moja je majka Mer-
je klao životinje po vjerskim propisima. Nestanak porodice: Odveli su očevog jama odlučila da sve ostavimo i da bježimo.
Kuća u Gabelinoj: Nono Altarac je brata, suprugu i malo dijete. Svih pet nje- Posebno jer je pored ulaza u našu zgradu
svojim kćerkama u miraz kupio kuću, u govih sestara je bilo udato i sve su imale bila policija. Oni su nas mogli uhapsiti u
Gabelinoj ulici, na broju dva, odmah kod malu djecu. Jedna sestra Šarka se udala u svakom trenutku. Mi smo bili na četvr-
škole. Moja sestra i ja smo se rodile u toj Visoko, za trgovca Izidora. Imali su bebu tom spratu i oni su došli jedan dan i istje-
kući. Kada je počeo rat, imali smo sreće od dva i po mjeseca kada su odvedeni. rali su nas iz stana. Koliko se sjećam, to
što je Gabelina bila malo udaljena od cen- Odvedeni su i nona i nono. Svi su odve- su bili Nijemci, švapska policija u sme-
tra. Prva odvođenja Jevreja, u ljeto 1941. deni i ubijeni. Osim moga oca i njegove đim uniformama, nosili su kukasti križ

34 5/11/2021 STAV