Page 76 - STAV broj 348
P. 76

DRUŠTVO



                                                              zlobom. Njega neće zadovoljiti, niti se ta zavist može nečim preki-
                                                              nuti osim njegovom smrću ili nestankom tog nimeta, te blagodati
                                                              kod osobe kojoj zavidi. A u jednom nam stihu hz. Mevlana ovako
                                                              lijepo kaže: Pod stopama ljudi Božijih (evo, to je ehli-dil o kojima
                                                              nam je maloprije govorio) prah budi! Prahom zavist zaspi kao dobri
                                                              ljudi! Dakle, budi prah pod njihovim stopama, pa tim prahom koji
                                                              si postao zaspi zavist kao dobri ljudi. Tako se ona anulira. A vidje-
                                                              li smo šta je ona stijena, odakle zavist izvire – iz nefsa, nju samo
                                                              može Poslanik (s. a. w. s.) razbiti i u prah pretvoriti. Zato je ljubav
                                                              prema Poslaniku nezaobilazna. Ne odvajajmo se od salavata i tra-
                                                              ženja šefa’ata, zauzimanja za nas! Jer, gledajući nas – nikada se ona
                                                              stijena s Hendeka nije u prah pretvorila!
                                                                 Dalje ona dva sahira govore:
                                                                  Caru smo skrivili. Oprosta nam traži,
                                                                  o, ti odličniče Božijeg dergjaha!”
                                                                 (Božije kapije, Božijeg dvorca, Božijeg praga.)
                                                                 /Oni govore – Bogu smo zgriješili, sada vidimo šta smo radi-
                                                              li sve vrijeme! I obratite pažnju na ove riječi – oprosta nam traži!
                                                              Mole Musaa (a. s.) da se zauzme za njih kod Gospodara, da zago-
                                                              vara, da traži oprost za njih: O, ti odličniče Božijeg dergjaha! Ovdje
                                                              nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: A Mi smo poslali svakog
                                                              poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.
                                                              A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili (a mi smo puni toga)
                                                              dođu tebi (Poslaniče) i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik
                                                              zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je mi-
                                                              lostiv. (En-Nisa,64)
                                                                 Mi smo (ovdje prisutni) bili svi na hadžu i sad se samo sjeti-
                                                              te tog pristupa Poslaniku nekih tamo škola. Ako vas vide da ste
                                                              podigli ruke pa Fatihu učite prema Poslaniku, oni vam kažu da
                                                              leđa okrenete! To je, po njihovom mišljenju, širk! Nego, kažu,
          da ga izmijene, oni će u sebi ovakvo stanje doživljavati – agoniju   okrenite se prema Kibli! A gdje ćemo mi drugo osim na tu ka-
          i čupanje duše!/                                    piju doći!? Pogledajmo još jednom šta nam ajeti-kerim kaže: A
            Odmah poslaše jednog čovjeka                      da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi... Kako to danas
            Musau radi isprike,                               izgleda? Dođi svojim mislima, snagom svoga dina, svojim srcem
            rekavši: “Mi smo te iskušali. A odakle nam        pred Poslanika, s. a. w. s.
            poticaj da te iskušamo, ako ne od zavisti!
            /Vidimo ovdje ovo veliko zlo i veliku bolest koju je upleo u ovaj
          bejt. Mi smo te iskušali – sad nam je potpuno jasna stvar šta je istina;
          i sada ovo otkrivaju: (...) a odakle nam poticaj da te iskušavamo, ako ne
          od zavisti! Kako ovo razumjeti? Prvi put ga vide, a šta je to na čemu
          zavide? Sjećate se šta je rečeno u onome bejtu kada su prvi put čuli
          haber o toj dvojici (Musau i Harunu)? Faraonovi glasnici dolaze
          do njih i kažu im – Dvojica su došla pred Faraonov dvor i sve ih u crno
          zavili! Pa kaže u bejtu – oni su osjetili strah i ljubav; sjećate se kako
          smo rekli kako je taj strah od imana, od snage imana Musaa i Haru-
          na, a. s.?! A taj strah je otvorio put ljubavi, otvorio onu pokrivenu
          predispoziciju u svakom čovjeku da potvrdi dini-iman. Iz pozicije
          straha da će sada ta dvojica koji su tako vješti preuzeti sve one fa-
          dilete, te nagrade koje bi oni trebali da uzmu, pojavila se zavist, jer
          zavidnik – on zavidi drugome na nimetu koji mu je Gospodar dao,
          na način da želi da taj nimet propadne kod drugog! Imam-i Džafer-i
          Sadik (r. a.) lijepo je definirao zavist: “Zavist izvire iz sljepoće srca
          (a sve vrijeme u dersu je govor o srcu koje vidi i srcu koje ne vidi,
          o sljepoći ovoj) i poricanja dobrote Allaha Svevišnjeg, a to dvoje
          su krila nevjerstva! Zavišću se čovjek u žalost vječitu strovalio
          i u propast bacio iz koje se nikada izbaviti neće!” Treba dobro
          da razmislimo o ovome. Poričeš, sljepoćom svoga srca, tu dobrotu
          koju On daje onome kome hoće, ko je dostojan toga, a to su krila
          nevjerstva! A Džafer-i Sadik isto tako rekao nam je i ovo, da zna-
          mo i ovu jednu granicu: “Vjernik zavidi bez zlobe, dok licemjer
          zavidi sa zlobom!” U suri Felek učimo: min šerri hāsidin iza hȁsed
         – i od zla zavidljivca kad zavist ne krije! Dakle, vjernik kad zavidi na
         tom nimetu koji je Gospodar dao nekome, on žudi da i sam to ima
         (naravno, i to je zavist), ali ta zavist nije negativna, jer on ne želi
         nestanak tog nimeta kod te druge osobe. Dok licemjer zavidi sa



         76  5/11/2021 STAV
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81