Page 76 - STAV broj 348
P. 76
DRUŠTVO
zlobom. Njega neće zadovoljiti, niti se ta zavist može nečim preki-
nuti osim njegovom smrću ili nestankom tog nimeta, te blagodati
kod osobe kojoj zavidi. A u jednom nam stihu hz. Mevlana ovako
lijepo kaže: Pod stopama ljudi Božijih (evo, to je ehli-dil o kojima
nam je maloprije govorio) prah budi! Prahom zavist zaspi kao dobri
ljudi! Dakle, budi prah pod njihovim stopama, pa tim prahom koji
si postao zaspi zavist kao dobri ljudi. Tako se ona anulira. A vidje-
li smo šta je ona stijena, odakle zavist izvire – iz nefsa, nju samo
može Poslanik (s. a. w. s.) razbiti i u prah pretvoriti. Zato je ljubav
prema Poslaniku nezaobilazna. Ne odvajajmo se od salavata i tra-
ženja šefa’ata, zauzimanja za nas! Jer, gledajući nas – nikada se ona
stijena s Hendeka nije u prah pretvorila!
Dalje ona dva sahira govore:
Caru smo skrivili. Oprosta nam traži,
o, ti odličniče Božijeg dergjaha!”
(Božije kapije, Božijeg dvorca, Božijeg praga.)
/Oni govore – Bogu smo zgriješili, sada vidimo šta smo radi-
li sve vrijeme! I obratite pažnju na ove riječi – oprosta nam traži!
Mole Musaa (a. s.) da se zauzme za njih kod Gospodara, da zago-
vara, da traži oprost za njih: O, ti odličniče Božijeg dergjaha! Ovdje
nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: A Mi smo poslali svakog
poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.
A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili (a mi smo puni toga)
dođu tebi (Poslaniče) i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik
zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je mi-
lostiv. (En-Nisa,64)
Mi smo (ovdje prisutni) bili svi na hadžu i sad se samo sjeti-
te tog pristupa Poslaniku nekih tamo škola. Ako vas vide da ste
podigli ruke pa Fatihu učite prema Poslaniku, oni vam kažu da
leđa okrenete! To je, po njihovom mišljenju, širk! Nego, kažu,
da ga izmijene, oni će u sebi ovakvo stanje doživljavati – agoniju okrenite se prema Kibli! A gdje ćemo mi drugo osim na tu ka-
i čupanje duše!/ piju doći!? Pogledajmo još jednom šta nam ajeti-kerim kaže: A
Odmah poslaše jednog čovjeka da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi... Kako to danas
Musau radi isprike, izgleda? Dođi svojim mislima, snagom svoga dina, svojim srcem
rekavši: “Mi smo te iskušali. A odakle nam pred Poslanika, s. a. w. s.
poticaj da te iskušamo, ako ne od zavisti!
/Vidimo ovdje ovo veliko zlo i veliku bolest koju je upleo u ovaj
bejt. Mi smo te iskušali – sad nam je potpuno jasna stvar šta je istina;
i sada ovo otkrivaju: (...) a odakle nam poticaj da te iskušavamo, ako ne
od zavisti! Kako ovo razumjeti? Prvi put ga vide, a šta je to na čemu
zavide? Sjećate se šta je rečeno u onome bejtu kada su prvi put čuli
haber o toj dvojici (Musau i Harunu)? Faraonovi glasnici dolaze
do njih i kažu im – Dvojica su došla pred Faraonov dvor i sve ih u crno
zavili! Pa kaže u bejtu – oni su osjetili strah i ljubav; sjećate se kako
smo rekli kako je taj strah od imana, od snage imana Musaa i Haru-
na, a. s.?! A taj strah je otvorio put ljubavi, otvorio onu pokrivenu
predispoziciju u svakom čovjeku da potvrdi dini-iman. Iz pozicije
straha da će sada ta dvojica koji su tako vješti preuzeti sve one fa-
dilete, te nagrade koje bi oni trebali da uzmu, pojavila se zavist, jer
zavidnik – on zavidi drugome na nimetu koji mu je Gospodar dao,
na način da želi da taj nimet propadne kod drugog! Imam-i Džafer-i
Sadik (r. a.) lijepo je definirao zavist: “Zavist izvire iz sljepoće srca
(a sve vrijeme u dersu je govor o srcu koje vidi i srcu koje ne vidi,
o sljepoći ovoj) i poricanja dobrote Allaha Svevišnjeg, a to dvoje
su krila nevjerstva! Zavišću se čovjek u žalost vječitu strovalio
i u propast bacio iz koje se nikada izbaviti neće!” Treba dobro
da razmislimo o ovome. Poričeš, sljepoćom svoga srca, tu dobrotu
koju On daje onome kome hoće, ko je dostojan toga, a to su krila
nevjerstva! A Džafer-i Sadik isto tako rekao nam je i ovo, da zna-
mo i ovu jednu granicu: “Vjernik zavidi bez zlobe, dok licemjer
zavidi sa zlobom!” U suri Felek učimo: min šerri hāsidin iza hȁsed
– i od zla zavidljivca kad zavist ne krije! Dakle, vjernik kad zavidi na
tom nimetu koji je Gospodar dao nekome, on žudi da i sam to ima
(naravno, i to je zavist), ali ta zavist nije negativna, jer on ne želi
nestanak tog nimeta kod te druge osobe. Dok licemjer zavidi sa
76 5/11/2021 STAV