Page 72 - STAV broj 239

KULTURA

vizualnu postavku, prilagođenu njihovom
dobu, upoznaju s ličnostima po čijim su
imenima škole dobile nazive. Hadžićev
rad predstavljen je na deset panoa, od ko-
jih svaki predstavlja različitu temu i dio
njegove biografije: njegov književni rad,
opus o kulturnoj historiji i islamu u Bo-
sni i Hercegovini, njegovu saradnju s bh.
štampom... Osman Nuri Hadžić ostao je
upamćen kao reformator, prosvjetitelj,
književnik i sakupljač narodnih predanja.
Osman Nuri Hadžić rodio se 1869. go-
dine u Mostaru. Šerijatsku sudačku školu
završio je 1893. godine u Sarajevu, a pravo
je studirao u Beču i Zagrebu, gdje je i di-
plomirao 1899. godine. Radio je u Okruž-
nom sudu u Mostaru i Sarajevu, a nakon
toga u Zemaljskoj vladi u Sarajevu, gdje je
obavljao i dužnost profesora u Šerijatskoj
sudačkoj školi. Nakon Prvog svjetskog
rata, postavljen je za načelnika u Ministar-
stvu unutrašnjih djela u Beogradu, gdje i sudbine, koji se kao konkretna historij- ili ushićenja zbog nakane približavanja bo-
umire 1937. godine. Hadžić je zajedno s ska stvarnost osjeća u pozadini društve- sanskohercegovačkih muslimana Hrvati-
Ivanom Milićevićem 1895. objavio prvi ne atmosfere i sačinjava dio opće nade u ma i hrvatskoj tendenciji prema njima, ili
bosanskohercegovački roman Bez nade. kratkovječnost okupacionog stanja koja pak razočarenja što se pisci otvoreno soli-
Dvojica Mostaraca, Osman Nuri Hadžić lebdi u zraku, potencijalne sultanove in- darišu s apetitima asimilacije Bošnjaka u
i Ivan Milićević, pisali su pod zajedničkim tervencije i spasenja života, vjere, posjeda hrvatsko nacionalno stablo. Dok ih jedan,
pseudonimom Osman – Aziz. Ovaj je vi- i ugleda. Stoga je ovaj roman važno knji- u povodu izlaska tog romana, zove braćom
šestruko značajan kulturološki fenomen u ževno svjedočanstvo pozicije Bošnjaka u po krvi, drugi ih već proziva kao hrvatske
književnoj kritici prošao gotovo nezapažen vremenu austrougarske okupacije. muslimane, treći se obrušava na jezik nji-
sve do pojave Muhsina Rizvića i njegove Bez nade je ne samo prvi bosansko- hovih junaka koji je primjereniji zagre-
studije o preporodnoj književnosti. hercegovački roman već i prvo ozbiljnije bačkom pravniku, nego prepoznatljivom
Osman Nuri Hadžić izuzetno je važ- književno djelo koje je otvorilo tzv. austro- govoru mostarske čaršije”, piše Safet Sarić
na književno-historijska činjenica, kao ugarsku temu u našoj književnosti. “Može u monografiji Osman – Aziz.
koautor prvog bosanskohercegovačkog se potvrditi da je sve do pojave Muhsina
romana. Tema romana Bez nade nesum- Rizvića i njegove studije o književnosti iz KAKO JE NASTAO PSEUDONIM
njivo jeste trauma bošnjačkog etnosa u doba preporoda literatura pomenutih pi- OSMAN – AZIZ
procesu smjene društvenih paradigmi, a saca, kao i drugih iz tog vremena, bila ili Osman-Aziz, književni dvojac koji čine
radnja je smještena u historijski trenutak smišljeno zatajivana ili, nažalost, znanstve- Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević, je-
dolaska Austro-Ugarske i pitanja s kojima no neatraktivna. Svi dotadašnji znanstveni dinstvena je kulturološka pojava u historiji
su se suočavali Bošnjaci. Politička osnova pristupi, posebno od strane Osman – Azi- bosanskohercegovačke književnosti. Nema
romana formirana je prvenstveno na fonu zovih savremenika, imali su, manje-više, pouzdanog odgovora na pitanje zbog čega
odjeka hercegovačkog ustanka i njegove tu atraktivnu društvenu i političku notu: su se ova dva pisca književno udružila, ali
njihove biografije otkrivaju da su se zbli-
IZVOD IZ ROMANA “BEZ NADE” žili još kao školarci u Sarajevu, potom stu-
denti u Zagrebu, kao mladići i sugrađani
koji su, pokrenuti istim idejama, pronaš-
Gdje u Mostaru Radobolja utječe u brzu i bijesnu Neretvu, kod Staroga mosta, ondje li zajedničko tlo za književnu djelatnost.
je najlakši pristup na vodu. Tu su se pećine rastavile te pukao ravan otvor, kojim pritječe Osman Nuri Hadžić bio je još kao stu-
Radobolja, otvor u nizini, nad kojim se s druge strane, pa dolje i gore, dižu divlje pećine dent Šerijatske sudačke škole u Sarajevu
s orahastim izbočinama i udubinama. Odmah nad tobom se izvija smjeli lűk velikoga, pretplaćen na izdanja Matice hrvatske,
Staroga mosta, komu između pojedinih klesanih i požutjelih gotovo kamena izbija zelen, što upućuje na to da mu ideja hrvatstva,
kako god ono što se razgranjuju stabla smokava strmo nad vodom sa suprotne strane koja se tada nametala mladoj bošnjačkoj
podziđa i pećina. Dok uz Neretvu i niza nju tvrde pećine zajazuju bijesnu vodu, na ovu inteligenciji, nije bila strana. Ta je ideja
ravan, netom malo jača kiša, zalizne ona, kupajući sivo stijenje, sapirući sitni pijesak. A tokom intenzivne saradnje s Ivanom Mi-
kad ju za lijepa vremena sa Staroga mosta gledaš čistu i nepomućenu, gdje se je u da- lićevićem prerasla u politički program i
ljini prelila srebrom il’ krajem pećina tamnom, veličajnom modrinom, ravno pod sobom književnu ideju vodilju. Prve radove i je-
ju dozireš do dna, kroz bistru joj dubinu vidiš gdje se čak lelijaju sitni, bijeli bobuljci, dan i drugi pisac objavljuju u prvaškim
iznad kojih katkad plisne koja riba. Tim prorovom šumi Neretva i šušulja između kuko- listovima Ante Starčevića, a Hadžić svoje
va, zavoja, kroz vijekove podgrizajući kamen, a bijesna nestrpljivo kano očekujući doba najborbenije tekstove objavljuje u prvaš-
kiša, kad bi da se digne visoko, visoko iznad svoga korita ili spram njega, i da ugrabi po kom prestižnom časopisu Obzor, upravo za
koju ljudsku žrtvu, rekao bi u naknadu što čuva svijet od ljetne suše crkavice. Ta iz nje vrijeme uspostavljanja saradnje s Miliće-
hladne zahvaćaju i iz daljih predjela Mostara, kad napane žega i pripeče sunce, kad pre- vićem. Oba pisca istovremeno objavljuju
suši Radobolja, a i u česmama presahne voda, ili se zagrije, kao da je ključala na vatri. u listovima Mlada Hrvatska, Bog i Hrva-
ti, Vienac, Prosvjeta, Dom i sviet, Hrvatsko

72 3/10/2019 STAV