Page 73 - STAV broj 239

pravo i Crvena Hrvatska. Nedugo nakon
toga nastaju najvažnija književna ostva- DR. FAHRUDIN RIZVANBEGOVIĆ
renja Osman – Aziza objavljena u Matici
hrvatskoj, Društvu svetog Jeronima i Hr-
vatskoj biblioteci. Kao i u mnogim drugim mjestima, tako se i u Mostaru ne vodi dovoljno računa o našoj
O nastanku književnog pseudonima kulturnoj baštini, pa i onoj književnoj. Nekako se Mostar sveo na dva-tri pisca čije se go-
Osman – Aziz napisao je Milićević tekst dišnjice stalno obilježavaju i čije se naslijeđe baštini, koji imaju svoje ulice. Mnogo je više
Nekolike uspomene iz prošlih vremena, u ko- onih koji se ni na koji način ne spominju. Jedna od tih značajnih ličnosti jeste i Osman
jem otkriva interese književno-publicistič- Nuri Hadžić. Druga je, svakako, Ivan Mlićević. Njih dvojica su zajedno radili i izdali prve
ke saradnje s Hadžićem. U tom tekstu Mi- naše romane austrougarskog perioda. Želio bih istaknuti da je Bahrija Nuri Hadžić, kćer-
lićević piše da njih dvojica, kao književna ka Osmana Nuri Hadžića, bila prvakinja opere u raznim dijelovima svijeta, te smatram da
braća, ne žele pisati knjige koje služe za raz- je od izvanredne važnosti dati joj mjesto koje zaslužuje. Ona je prva bošnjačka operska
bibrigu sinim ljudima, nego žele pokrenuti diva, što svakako nije činjenica koju treba uzeti olahko. Trebalo bi pokrenuti inicijativu da
domaći svijet s mrtve točke u život. Miliće- se u Mostaru da ulica i Osmanu Nuri Hadžiću i Ivanu Milićeviću, da se obilježi kuća u
vić kao jedan od ključnih razloga navodi kojoj je živio Osman Nuri Hadžić i njegova kćerka. Na toj kući trenutno nema ni table s
zaostali konzervativizam među domaćim informacijom da je to Hadžićeva kuća. Smatram da bi Gradska uprava trebala prikladno
ljudima, posebno onaj koji vlada u zavo- obilježiti tu kuću smještenu na Musali.
dima, mektebima i medresama.
“Te su ustanove, prema Ivanu Miliće- zbog tog traktata. U njemu Hadžić propa- uzrujano, i sveučilištarci – među njima
viću (koji time izražava i Hadžićev stav), gira ideje starčevićanstva, ali uz odbranu dakako na prvom mjestu Stjepan Radić,
stotinama godina čekale na preuređenje islama. To je, kako piše Rizvić, bilo veo- Osman, Ivan Peršić i sijaset ih – većinom
prema iskustvima vremena. On objašnjava ma važno jer je koincidiralo s uzmicanjem u hrvatskom gala-odijelu đačkom sa sa-
tadašnje domaće prilike, ogrezle u tradi- Bošnjaka iz političkih i društvenih tokova. bljama, zapališe i pogaziše na Jelačićevu
cionalnoj duhovnoj okamenjenosti, stanje Bošnjaci su se preko tog traktata upoznali trgu mađarsku zastavu. Radi toga dođoše
u kojem su agitatori ispod žita djelovali na sa starčevićanstvom, ali ga nisu odabrali pred sud i u tamnicu u Bjelovaru. I Osman
mase pogubno. Bošnjačko stanovništvo se za svoju političku opciju, “već su uzima- morade ležati što u istražnom zatvoru što
upozoravalo na aneksijski nacrt o prevjera- ni njena islamsko-afirmativna sadržina i u tamnici preko pola godine.”
vanju domaćih muslimana, posebno škol- odbrambeno-polemički stav”, piše Rizvić. Sve do 1894. godine Hadžić i Milićević
ske djece. Svijet je nagovaran na masovno svoje su radove objavljivali svaki svojim
iseljavanje, na prodaju imanja u bescjenje”, ROMAN NASTAO ZA 40 DANA imenom, a nakon zbližavanja u Zagrebu
navodi Sarić. Ključni trenutak početka formiranja uglavnom objavljuju pod zajedničkim
Muhsin Rizvić, kao jedan od rijetkih književne koalicije Osman – Aziz, smatra pseudonimom Osman – Aziz. Te je godi-
književnih historičara i kritičara koji su Sarić, zbio se onog trenutka kad je Hadžić ne, prema Milićevićevom svjedočanstvu,
uopće pisali o prvom bosanskohercegovač- počeo studirati u Zagrebu i stanovati s Hadžić izrazio želju i ambiciju da njih
kom romanu, u knjizi Bosansko-musliman- Ivanom Milićevićem. Nedugo nakon toga dvojica napišu nešto zajedničko za Mati-
ska književnost u doba preporoda 1887–1918. zbio se događaj zbog kojeg je Hadžić zavr- cu hrvatsku. Kako piše Milićević, Hadžić
objašnjava da je za razumijevanje Hadžiće- šio u tamnici preko pola godine. Milićević je nabacio kostur za siže romana Bez nade,
vog priklanjanja pravaškohrvatskom po- opisuje: “Upravo tada (1895. godine, op. s idejom prikaza konzervativnog čovjeka
kretu od ogromnog značaja njegov traktat a.) bje otvoreno novo hrvatsko kazalište koji propada, nasuprot čovjeku koji se
Islam i kultura. Rizvić smatra da je pravaš- pred sveučilištem, a na otvaranje dođe i uzdiže radom. U jedinom svjedočanstvu
kohrvatski pokret sredinom devedesetih Franjo Josip. Dakako da su Peštanci na- o nastanku romana Bez nade Milićević
godina 19. stoljeća zadobio mnoge mlade stojali učiniti da se vidi čak u jednom Za- još navodi da je Hadžić više davao ideje
bošnjačke intelektualce, između ostalog i grebu mađarska vrhovna vlast. Sve bijaše za roman, dok ih je najčešće on sam za-
obljavao i Osmanu čitao, nakon čega je
Osman odobravao.
“Priznanje da je Hadžić odobravao ko-
načne verzije, uz ostale relevantne činje-
nice, jedan je od dokaza literarnog auto-
riteta i liderstva Osmana Nuri Hadžića u
književnoj produkciji Osman – Aziza. (...)
Tako je nastao prvi bosanskohercegovač-
ki roman Bez nade, prema Milićevićevom
svjedočenju, za nekih četrdeset dana”, piše
Safet Sarić. Vijest da će Matica hrvatska
objaviti njihov roman oduševila ih je to-
liko da su, kako navodi Milićević, odmah
zasnovali neke manje stvari, Pogibiju i
osvetu Smailage Čengića i Marijanovu ranu,
kao i zbirku Pripovijesti iz bosanskog živo-
ta. Sarić objašnjava da se cjelokupno djelo
Osman – Aziza ne može smatrati isuviše
obimnim, ali da se pri takvoj konstataciji
mora uzeti u obzir da je Hadžićeva i Mi-
lićevićeva stvaralačka kolaboracija trajala
iznimno kratko. n

STAV 3/10/2019 73