Page 77 - STAV broj 239

PISMO MATE LOVRAKA Nedugo nakon Trifkovićeve koverte, godine, pripale su Darku Gašpareviću – za
Možda i pod teretom nelagoda, dječija stiže još jedna koverta iz “Svjetlosti” s ru- knjigu kazališnih eseja, Dunji Grbić – za
me je književnost relaksirala poput boravka kopisom mojih odbijenih dječijih pjesama. knjigu priča pod naslovom Oporuka, Pavlu
u plutajućoj oazi iz koje se ne vide ni ljudi ni Urednica Milica Grabovac nigdje u poprat- Pavličiću – za knjigu priča Vilinski vatroga-
zemlje svakodnevice. Kad sam prije dvije-tri nom pismu ne spominje da je rukopis odbi- sac, Ibrahimu ibn Kajanu – za knjigu pjesa-
godine dobio pismo Mate Lovraka u kojem jen, nego da “nemaju adekvatnu biblioteku” ma Mysterium. Svi nagrađeni rukopisi s ovo-
mi se zahvaljuje na kratkom tekstu što sam za moje pjesme. godišnjeg natječaja, na koji je prispjelo više
ga objavio u čast njegove 70. godišnjice živo- od stotinu rukopisa knjiga poezije, proze i
ta, kao da mi se javio čarobnjak osobno, pa MUŠTULUK VESELKA TENŽERE eseja, bit će objavljeni u biblioteci Fonda u
sam se ibretio da je ipak sličan nama, obič- Ali, sudbina moje knjige pjesama, umjesto okviru koje je do sada izašlo 25 knjiga (...).”
nim piscima u pokušaju, koji strepe šta će u Sarajevu, iznenada se, kad sam najmanje Ali, nije se tako desilo kako je bilo najav-
“urednik reći o njihovoj prvoj zbirci pjesa- očekivao, najavila jedne večeri na Trgu Re- ljeno: nagrađene se knjige nisu nikad poja-
ma”. Poslao mi je pismo iz Opatije (1969) u publike u Zagrebu. Čekao sam tramvaj kad vile u “uhodanoj” biblioteci Fonda! Objavili
kojem piše da je “ugodno iznenađen što ste vidjeh Veselka Tenžeru uz novinski kiosk, smo ih, svaki od nas, kod različitih hrvatskih
uspjeli u kratkom članku mnogo pozitivnog uzima tek pristiglo prvo izdanje sutrašnjeg izdavača. Moj je Mysterium promijenio ime u
napisati o mom književnog radu za djecu. Na- Vjesnika. Dade mi znak da ga pričekam. “Je- Kuću dok nađeš i pojavio se – pet godina posli-
ročito mi je vrijedna ona oznaka: ‘Svojevrsni dinica” je upravo dolazila, pa je propustih je, 1978, a do mene je stigla tek iza dolazeće
umjetnik’”. Dragi pisac mog djetinjstva piše da se pozdravim s “komšijom iz Prozora”, Nove godine! Prve primjerke dobio sam od
mi i ovo u svom pismu: “Držim da ste mlad cijenjenog Vjesnikovog kritičara i esejistu. direktora “Augusta Cesarca” Mirka Andrića.
čovjek i da ste moje knjige kao dječak čitali. “Imam muštuluk za tebe!”, reče mi dok Na novosadskim “Zmajevim dečijim
Mnogo je pera zabilježilo moju 70. godišnji- smo se rukovali. igrama”, na koje sam pozivan vrlo često,
cu povezujući je sa svojim uspomena iz dje- “Kakav je sad muštuluk?”, pomislih. Ni- podijelio sam nekoliko primjeraka dragim
tinjstva. Među njima se naročito ističe esej sam očekivao ništa lijepo. prijateljima, zemljaku Goranu Babiću, split-
Duška Cara (u 2. broju časopisa Umjetnost i “Vidi, nemoj još ništa nikome govoriti, skom pjesniku Momčilu Popadiću (čini mi
dijete). On, Vi i još neki napisali su tople i dobitnik si nagrade ‘Antun Branko Šimić’.” se da smo bili cimeri), kritičaru Sretenu
zanimljive bilješke i nove misli o mom knji- Očito je vijest još vrela, bit će da upravo Vujkoviću iz Banje Luke. Zaboravio bih ja
ževnom radu i radi toga što me od djetinjstva dolazi sa završenog sastanka žirija za dodjelu na to, ali me podsjećaju njihovi tekstovi o
poznaju i vezani su otad sa mnom. Poštuje i nagrada. Na natječaj sam poslao zbirku Myste- knjizi, Vujkovićev u Putevima, a Popadićev,
pozdravlja Vas Mato Lovrak.” rium, dorađeni rukopis koji je bio u “Svje- duhoviti i prijateljski u Nedjeljnoj Dalmaci-
tlosti” pod drugim naslovom, obogaćen i ji. Svoju je kolumnu, u nedjeljnom izdanju
UREDNICI VRAĆAJU MOJE RUKOPISE novim pjesmama. Slobodne, posvetio zapravo meni (Strpljivi
Kad vas javno “prozovu i politički pro- Nakon susreta s Tenžerom ne prođe dan- sakupljač sanja), “s namjerom” – kako kaže
kažu” poput kakve bitange, ne možete ništa dva, a u Večernjem listu od 23. jula 1973. godi- – “da napišem koju rečenicu o lijepoj, čit-
više značajno uraditi. Poslije javnog, počinju ne vidjeh objavljenu vijest koja me, od kako koj, pitkoj u svakom slučaju pravoj knjizi
usmene kuloarske “preporuke” onima koji sam u Zagrebu, ponajviše obradovala. Pre- pjesnika Ibrahima Kajana: Kuću da nađeš,
te trebaju izbjeći i onemogućiti u svim vari- pisujem njezin prvi dio ne samo zbog sebe što ju je tiskao ‘August Cesarec’ u Zagrebu
jantama. Već sam spomenuo kako je urednik nego i zbog drugih imena, drugih dobitnika, 1978. u biblioteci ‘Suvremeni pjesnici’. Va-
u “Svjetlosti” Risto Trifković, nakon što mi među kojim se, dok je pročitavam, osjećam lja tu knjigu pročitati. To je druga knjiga
je već pisao i pitao me “u kojoj bih bibliote- počašćenim i zadovoljnim, helem: Ibrahima Kajana za koju je dobio nagradu
ci želio svoju knjigu pjesama, u Nadi ili Sa- “Ovogodišnja nagrada iz Književnog fon- ‘A. B. Šimić”, za 1973. godinu, pa bi bilo
vremenicima”, nekoliko dana kasnije – vratio da ‘A. B. Šimić’, koji je pri Centru za Kultu- uputno pitati kako to da je tiskana (ova
rukopis bez obrazloženja! ru sveučilišta grada Zagreba osnovan 1968. zbirka) tek prošle godine, ali...” n

STAV 3/10/2019 77