Page 75 - STAV broj 239

nije ranjen i koji sa sve četiri noge trčka-
ra plažom. Za njih će četnici biti čudovi-
šta koja nemaju glavu, s obzirom na to da
su bili skriveni ispod kreveta i da su mo-
gli vidjeti samo vojničke čizme dok njiho-
vi vlasnici ubijaju sve redom. U izgradnji
njihovog pogleda na rat – koji se, naravno,
razlikuje od pogleda dječaka Ivana u filmu
Ivanovo djetinjstvo (1962) Andreja Tarkov-
skog ili onoga 12-godišnjeg Florije u naslo-
vu Idi i gledaj (1985) Elema Klimova, koji
zbog stravičnosti proživljenog ne ostavljaju Šta je na kraju “savršeni krug”? Čega je on simbol? Krug nema
mnogo prostora za smijeh i igru – svaka- početak, nema kraj, nema uglove, nema stranice, iz njega je
ko će pomoći autentični Sidranov dijalog. nemoguće izaći, baš kao što iz Kenovićevog sarajevskog logora niko
od centralnih likova ne uspije izaći napolje. Krug je i nula iz koje
KAŽE LI SE “GRANATA” ILI “GRANATLA”
Najbolji primjer uspješnog scenari- sve kreće i u koju se sve, na kraju, vraća, jednako kao što se narativ
stičkog doziranja mračnog humora u tra- “Savršenog kruga” vraća na početnu tačku, ili krajnju, na groblje
gičnom i napetom trenutku jeste scena u
kojoj Adis objašnjava Hamzi da se “piša u kćerke i supruge, s konopca skidaju Adis odnosno da li je u jednom filmu mogu-
gaće kad spava”. “Kako toliki, pa u gaće”, i Kerim). će sklopiti pjesnički – metaforički svijet
upita ga Hamza. “To mi je od granatla”, Na pitanje gledalaca i kritičara zašto je s onim stvarnim, referencijalnim? Da je
odgovara Adis. “Čega?”, upita ponovno u filmu bilo potrebno Hamzino vješanje, ovaj spoj itekako poželjna kombinacija, ja-
Hamza. “Granatla”, kaže Adis. “Ne kaže odnosno šta ono znači, odgovor je upravo sno dokazuje filmski naslov Tanka crvena
se granatla nego granata”, objašnjava mu scena u kojoj dječaci skidaju Hamzu s ko- linija (1998) Terrencea Malicka, u kojem
Hamza. “Svejedno kako se kaže, ja se opet nopca. Naime, motiv Hamzinog vješanja poetičnost i dokumentarizam funkcioni-
upišam”, završi Adis. Hamzin pjesnički, tokom razvoja čitavog sižejnog toka jeste raju savršeno, naravno, u jednom druga-
također naivni i idealizirani svijet povre- simbol unutrašnjeg besmisla čovjeka koji čijem meditacijskom, transcendentalnom
meno će se stapati s Adisovim i Kerimo- vjeruje da više nema šta izgubiti, a koji se obliku. Jednostavno rečeno, ni u jednom
vim, što će, recimo, najjasnije biti vidljivo razvija unutar još većeg vanjskog besmisla ni u drugom filmu svijet metafore i svijet
u sceni odlaska na pecanje, koja jeste mali stvarnosti u kojoj je njegovo vješanje ap- stvarnosti ne bi mogli funkcionirati jedan
trenutak povratka normalnom, uobičaje- surdno s obzirom na to da svakog trenutka bez drugog. Hamzin svijet s “pjesnikom
nom življenju, a do koje je došlo nakon što može poginuti. Međutim, kada u njegov ha- budalom” imao bi sasvim drugačiji smisao
je Adis ispričao Hamzi svoj san u kojem je lucinacijski trenutak “uđu” dječaci, Ham- bez ratnog okvira (on bi bio samo pjesnik,
sanjao da su ulovili punu vreću riba. Ham- za konačno izlazi iz svog zatvorenog kruga ne bi bio budala), a odsustvo poezije svelo
zi je Adisov san bio dovoljan da zaboravi noćne more i silazi s konopca, tj. spoznaje bi pakao rata na čisti dokument. Naravno,
na rat i mogućnost pogibije, te dvoje dje- stvarnost onakvu kakvom ona zaista jeste. jasno je da gotovo niti jedan drugi čovjek
ce odvede na nikad odsanjani izlet, a ne- Upravo Hamzin besmisleni čin vješanja osim “pjesnika budale” ne bi djecu odveo
svjesno ih dovodeći do prve linije smrti. dovodi do pronalaska smisla u borbi za ži- na pecanje, pred samu neprijateljsku li-
San i snoviđenje će se uz pomoć muzičke vot u opkoljenom Sarajevu. To naposljetku niju. U konačnici, ovaj strukturalni krug
podloge, čiji nježni, tužni, nostalgični i spozna i Hamza, koji nakon “buđenja” u nije savršen i često se njegove suprotne
prijeteći taktovi jednako uspješno plove zapaljenom stanu kaže: “Šaljem djecu istog smjernice (one metafore i ona dokumen-
na obje strane, tokom filma konstantno sekunda kako god.” Njega u život vrati lju- ta) sudaraju i na momente poništavaju
smjenjivati sa stvarnošću, dok na koncu bav prema dječacima, što on prepozna kao jedna drugu, prije svega zbog neodlučnog
ne postanu jedno, dok stvarnost ne prodre priliku za iskupljenje, odnosno ostvarenje režiserskog pristupa, ali je jasna autorska
u san (scena na moru u kojoj divni ljetni ljubavi, kada to već nije uspio sa svojom namjera, opet, scenaristička prije svega.
dan na plaži ne prekine padanje granata), krvnom porodicom. Šta je na kraju “savršeni krug”? Čega
a noćna mora zaživi u stvarnosti (Hamzi- Drugo pitanje koje se najčešće po- je on simbol? Krug nema početak, nema
no imaginarno vješanje u svom zapaljenom stavlja u gledalačkom i kritičkom svijetu kraj, nema uglove, nema stranice, iz njega
stanu, dok ga sada, umjesto žene / majke, jeste zašto je Hamza morao biti pjesnik, je nemoguće izaći, baš kao što iz Kenovi-
ćevog sarajevskog logora niko od central-
nih likova ne uspije izaći napolje. Krug
je i nula iz koje sve kreće i u koju se sve,
na kraju, vraća, jednako kao što se narativ
Savršenog kruga vraća na početnu tačku, ili
krajnju, na groblje. Savršeni je krug i iro-
nična slika savršenog svijeta koji Hamza
skicira kada mu trne ruka, a koji Kerim
nikada ne uspije zaokružiti, a time ni spo-
znati u savršenom obliku. Ako Savršeni krug
metaforički ne predstavlja ništa od ovoga,
onda je ovaj film barem jedna nesavršeno
zaokružena posveta Sarajevu i svim njego-
vim stanovnicima koji su preživjeli pakao
opsade. Prva i najbolja koju imamo. n

STAV 3/10/2019 75