Page 61 - STAV broj 418

odmoru, oko deset sati, kad bi mi bio ćejf, rezervate!? Zašto zemlja koja je bacila Francusku, Njemačku, Holandiju, ono
uzimao bih slagani burek i jogurt... Tako atomsku bombu, u kojoj je visok stepen što zovemo Zapadnom Evropom. Dese-
je bilo prije rata. Sada je možda bilo manje rasizma, gdje su još aktivna udruženja tine hiljada svake godine dolaze iz Azije,
ljudi, manje radnika u privredi, školaraca poput Ku Klux Klana? Zašto zemlja koja Afrike pa i s ovih naših prostora. Rade,
možda isti ili veći broj... Nije bilo područ- je intervenirala diljem Latinske Amerike zasnivaju porodice, nove generacije osta-
ne osnovne škole u Olovskim Lukama, protiv demokratski izabranih vlada koje ju. Dobro školstvo, zdravstvo, mogućnost
te su đaci iz Luka dolazili našu gradsku joj nisu bile po volji, koja je vodila jedan da zaradiš, da putuješ, uređeno i praved-
školu. Pekara Paštrik među prvima je pro- od najkrvavijih ratova u ovom vijeku, no društvo. Šta hoću reći? Moraš staviti
radila nakon rata. Bila je simbol obnove, onaj u Vijetnamu... „Zašto Amerika?“, mnogo pluseva i minusa, dobro to izvagati
neka veza između onog prije i onog po- prostrijeli me pogledom Edita... i onda donijeti sud o nekom državi, zajed-
slije, nada da će jednog dana sve biti kao „Zato što je taj model primjenjiv i nici, uređenju. Nemoj biti rob površno-
nekada, normalno i uređeno. prihvatljiv i za nas! Mogućnost da budeš sti, konzument dnevno-političkih agen-
Olovo je svaki dan bivalo sve ljepše, biraš i budeš izabran... Najbolje školstvo. di... Čitaj, druži se, razmjenjuj mišljenja,
obnavljale su se zgrade, kuće, sklanjale su Slobodan protok ideja, znanja. Na prvom uči... Pokušavaj razumjeti kontekst, širu
se ruševine, popravljale ceste, zujali au- su mjestu po broju patenata. Najveća i naj- sliku, ne ono što je plasirano, što se samo
tobusi, podizali su se privredni pogoni, jača ekonomija. Individualizam. Sloboda nudi“, smiješila se Edita, kao da je uživa-
sve je bilo u obnovi i gotovo svi su bili govora. Mogućnosti kakve nemaš niti u la u ovoj nazovi svađi...
nezadovoljni. Referenca, nulta točka raz- jednoj zemlji na svijetu. Mogao bih ovako Instrukcije, mentorsko, razmjena
govora na cesti, na sijelu... svugdje, bilo do sutra. Uostalom, zar to nije vidljivo? mišljenja, povremene debate na ivici in-
je upoređivanje s onim što je bilo 1991. A ovo o čemu ti govoriš, rasističke orga- cidenta trajale su cijelu sedmicu i pola
godine, a ne 1995. godine. Ako bismo nizacije djeluju, istina, u okviru onog što naredne. Činilo mi se da je uvijek malo
mjerili po posljednjoj prijeratnoj godi- im dozvoljava Ustav i čuveni amandmani vremena, ne bih ni primijetio kako je
ni, imali smo mnogo manje, ako bismo na Ustav. Ipak, te snage su na margini! brzo protjecalo.
mjerili po posljednjoj ratnoj godini, dvije Osuđene od američke javnosti. Na kraju „I kad ideš u Sarajevo?“, upita Edi-
godine nakon rata imali smo mnogo više. krajeva, i evropske demokratije, pa i ona tina mama. „Prekosutra, teta Angelina“,
Stanje je bilo neprepoznatljivo. Sama či- francuska crpe snagu iz projicirane ame- odgovorih. „Završio sam s instrukcijama,
njenica da danas mogu aplicirati na pro- ričke moći. Ko bi ih odbranio od Stalji- neću vam više dosađivati!“, rekoh unose-
gram razmjene srednjoškolaca i možda nove Rusije? Ko je dao dolare za obnovu ći dozu sarkazma u razgovor. Nije se dala
već sljedeće godine biti u Sjedinjenim Zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog zbuniti. „Taman posla“, odmahnula je ru-
Američkim Državama budila je u meni rata? Maršalov plan... Postavit ću ti kon- kom. „I moja Edita četiri godine ostala je
neki optimizam. trapitanje: Zamisli svijet u kojem je pobi- neplanirano ovdje, trebala je već završi-
Pokucao sam na vrata. „Uđi“, čulo se jedila ideologija Sovjetskog Saveza! Kakav ti fakultet da nije bilo rata“, s uzdahom,
s druge strane vrata. Edita je sjedila u fo- bi to svijet bio?“, „ispalio“ sam kontraar- nekom vrstom sjete i tuge kaza Angelina.
telji. „Posluži se“, rekla je nudeći mi kek- gumente za kraće od minutu, kao da sam „Al’ eto, tako je, kako je. A vidim, godile
se stavljene na sto. Izvadio sam udžbenik imao pripremljen govor. su joj instrukcije. Odavno nije bila vedri-
engleskog jezika, rječnik, gramatiku, ono „Bravo!“, pljeskala je rukama Edita. ja. Nego, Fazlija i ja smo pričali, koje si ti
što sam bio napisao... Gledala me neko vri- Bio sam na trenutak iznenađen, nisam ono godište?“, upita. „Osamdeset prvo“,
jeme i nije ništa rekla. Potom je privukla bio siguran da li mi se podsmijeva. Po- odgovorih. „Ih, da si sedamdeset pr...“,
posudu s keksima, uzela jedan, gurnula tom je nastavila. „Eto, skoro pa imaš esej! stala je ne završivši rečenica, okrenuvši
posudu prema meni, ponovo me pogledala Sloboda govora, individualizam, kako si glavu, očito u nekoj vrsti nelagode. „Pri-
i sasvim tiho progovorila, riječ po riječ. ono rekao ‘slobodan protok ideja’, obnova čam koješta. Sretno ti bilo, da položiš taj
„Razmišljala sam... o onome... što si Evrope, odbrana demokracije...” Klimala test“, rekla je i otvorila ulazna vrata kako
rekao!“ Napravila je stanku. Kao da je je glavom. “I potpuno se slažem s tobom. bi izašao.
očekivala odgovor. I dalje sam šutio. Po- S druge strane, i Francuska je civilizacija, „Hvala i doviđenja“, rekoh i izađoh
tom je nastavila: „Imaš tvrde stavove! kultura, svijet za sebe. Današnja Evropa, u svježinu decembarske večeri. Nije bilo
Crno-bijelo! A nikada nije tako! Dat ću sa svim pravima i privilegijama običnog osvjetljenja cestom koja je vodila ka mo-
ti zadatak, naravno, kad se ovo okonča u malog čovjeka, ne bi izgledala ovako da joj kući. Na red za obnovu nije još došla
vezi sa Soroševim konkursom – istraži bi- nije Buržoaske revolucije, renesanse, ulična javna rasvjeta. Prošao sam pored
ografije predsjednika Francuske Jacquesa razdiobe na svjetovnu i crkvenu vlast... zgrade osnovne škole, obnovljenje u cije-
Chiraca i Bernard-Henrija Lévyja i njihov A koliko šta vrijedi, govore ti putevi”, losti, zatim pored nedovršene zgrade ka-
odnos prema Bosni! Među ‘velikim’ uvi- objašnjavala je Edita. „Kako misliš pu- ringtonke, tog betonskog zdanje, utvrde,
jek treba tražiti prijatelje... I što se jezika tevi?“, tražio sam pojašnjenje. „Ide se u tvrđave nazor useljene tokom rata, gdje
tiče, njegove prepoznatljivosti u svijetu, se sve vrijeme živjelo, usprkos činjenici
znaš li da je francuski bio jezik diplo- Olovo je svaki dan bivalo da ju je agresor vidio golim okom i po-
matije do početka Prvog svjetskog rata? vremeno granatirao.
Francuska diplomatija dugo je bila naj- sve ljepše, obnavljale su se Odlučio sam, umjesto kući, prošeta-
bolje organizirana diplomatija u svijetu. zgrade, kuće, sklanjale su se ti dalje, uz Stupčanicu, na Karagino po-
Po njihovom obrascu kasnije su pravljeni lje, razbistriti misli. Prekosutra me čeka
školski programi za tu vrstu osoblja, pa i ruševine, popravljale ceste, veliki dan. Test. Ulazna karta za odlazak
kod nas na području bivše Jugoslavije... zujali autobusi, podizali su se preko okeana. Najbolje škole! Jedan od
I da poentiram, zašto Amerika? Ili, mo- mojih snova. Možda i najveći. Ako uspi-
gla bih i ja biti ‘zločesta’...’ Sada je Edita privredni pogoni, sve je bilo jem, ako položim test, možda u ovo vri-
blago povisila ton. “Zašto zemlja koja je u obnovi i gotovo svi su bili jeme, naredne godine, budem hodao uli-
ubijala, progonila domorodačko stanov- cama nekog američkog grada! n
ništvo – Indijance, a potom ih strpala u nezadovoljni.

STAV 10/3/2023 61