Page 57 - STAV broj 418

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Amidžine priče

KAKO SE

RAZGOVARA S

KABADAHIJOM

Piše: Nekad i negdje bio neki kabadahija. Povremeno je dolazio u izvjesno
Sadik IBRAHIMOVIĆ
selo i maltretirao seljane. Kad bi čuli njegovo urlanje, psovke i
prijetnje, seljani bi se panično zaključavali u kuće i drhtali od straha.
Na njegove pozive da izađu i suprotstave mu se nisu odgovarali, pa bi
kabadahija, sav u srdžbi, provaljivao u neku od kuća i tukao ukućane.

U će nasilnik. silan. Ili se varam?
Pa možda i nije baš toliko snažan i
– Šta ti je, blentovino?! Šta se dereš?!
ranom djetinjstvu, ponajviše od
djeda, nene i amidže Ahmeda,
– Ama, je l’ ti to meni – zapanjeno
naslušao sam se jezovitih priča
S druge strane, kabadahija iliti pro-
o strahu i borbi protiv straha.
– Tebi, tebi! Drugog ahmaka, koliko
Sjećam se, u konačnici, hrabrost bi vidim, ovdje nema! izvođača strahova sve je više i sve su
osioniji.
vazda nadvladavala strah, dobro bi po- – Znaš li ti ko sam ja?! Može im se. Ovo je njihovo vrijeme
bjeđivalo zlo, a ja bih potom – nesvjestan – Ko god da si, sebi si! Zaveži labr- (a koje nije?).
poučne potke ovakvih, ruku na srce, za nju i to odmah! Drekneš li još samo jed- Strah koji neštedimice produciraju
moj uzrast neprimjerenih, zapravo, gro- nom, ima da te nema! Hajde, mrš, smra- paralizirao je “seljane”.
zomornih priča koje nikad ne bih (niti du ljudski! Otpora nema. Bar ne izrazitijeg i
jesam) ispričao mojoj ili bilo čijoj djeci Kabadahija zanijemi, preblijedi i, svje- produktivnijeg.
– lijegao u krevet sav isprepadan i čvrsto stan da je naišao na čovjeka bez straha, A kako stvari stoje, u dogledno vrije-
pripijen uz majku. jačeg i silnijeg, brže-bolje pobježe iz sela me teško da će ga i biti.
Tako, jedna od tih priča, doduše ne i ne vrati se ponovo nikad više. S treće strane, a u ovome se krije i od-
odveć strašna, koju sam u to vrijeme čuo Dakako, slično kao u klasičnoj per- govor zbog čega izrazitijeg otpora nema,
od amidže Ahmeda i koju, sukladno mo- zijskoj poeziji u kojoj su likovi najčešće nakaradni proces “prevrednovanja svih
jim dječačkim godinama, bezbeli, nisam depersonalizirani i simboliziraju nešto vrijednosti”, čiji su kreatori (tačnije –
razumio, a, bojim se, ni najbolje zapam- sasvim drugo, u ovoj amidžinoj priči, izvođači radova) upravo oni, kabadahije,
tio, ide otprilike ovako: kasnije ću to shvatiti, nije bilo nikakvog već je okončan, uobličen i, kojeg li jada,
Nekad i negdje bio neki kabadahi- konkretnog, otjelotvorenog kabadahije legaliziran i legitimiziran.
ja. Povremeno je dolazio u izvjesno selo niti jačeg i silnijeg putnika-namjernika. A gdje je artikulirana i snažna gra-
i maltretirao seljane. Kad bi čuli njego- Ono što mi je pokušao saopćiti i pribli- đanska svijest? Šta je s njom?
vo urlanje, psovke i prijetnje, seljani bi žiti jeste da je prvi oličavao brutalnu, be- Odlično pitanje na koje, bar zasad,
se panično zaključavali u kuće i drhtali šćutnu vlast, a drugi artikuliranu i snažnu razložan odgovor nije moguće dati.
od straha. građansku kolektivnu svijest, onu svijest Možda tek ovo: ta je svijest grohnu-
Na njegove pozive da izađu i suprot- koja ne može niti želi živjeti u ambijentu la, klonula u tešku apatiju, a u određe-
stave mu se nisu odgovarali, pa bi kaba- svekolike obespravljenosti, poniženosti i noj mjeri i pristala biti uz kabadahijske
dahija, sav u srdžbi, provaljivao u neku egzistencijalnog straha. skute te im revno, bespogovorno služiti.
od kuća i tukao ukućane. Međutim, ovo je tek bajkovita priča Jadno?
I tako godinama. sa sretnim svršetkom i ništa više od toga. I više od toga.
Sve dok jednog dana kroz selo nije U našoj sociopolitičkoj stvarnosti, Putnik-namjernik pod hitno nam
naišao neki putnik-namjernik. nažalost, putnik-namjernik nikako da treba.
Čuvši kako kabadahija bjesni, psuje i prođe “kroz selo”. A dobro bi nam došao. Valjda će doći.
prijeti, prišao mu je i uzviknuo: Razlog? Čim prije. n

STAV 10/3/2023 57