Page 64 - STAV broj 418
P. 64

DRUŠTVO



          93 godine starine hadži Nume Heće iz Sarajeva

          AKO JE IKO TREBAO DA UMRE OD


          RADA, ONDA SAM TREBAO JA




                                            “Uvijek sam bio kućanik. Bilo je teških vremena. Jednom prilikom
                                            za 15 dana nisam okusio hljeba. Bilo je mlijeka, zelja. Danas ljudi,
                                            pogotovo ova mlađarija, ne znaju šta je glad, šta je nemati. I ovo
          Piše: Bajro PERVA
                                            što smo ovdje stekli stekli smo radom. Danas mnogi neće da
                                            rade. Ja sam nekad imao samo jednu košulju, a danas ih imam
                                            20. Allah mi je dao svega više nego što mi treba.”

                 edavno sam sreo jednog prija-  „Hvala Bogu, ništa me ne boli. Jedi-
                 telja koji mi je rekao da mu se   ni zdravstveni problem mi je, da prostiš,
                 dopada što pišem i o „običnim“   prostata. Najstariji sam mještanin sara-
         Nljudima. Upitao sam ga ko su to   jevske mahale Heće. Ukoračio sam u 93.
          „obični“ ljudi, a on je odgovorio da su   godinu. Zdravlje me, hvala Bogu, dobro
          to ljudi koji nemaju neku laskavu titulu,   služi. Memorija me ne izdaje. Nisam ma-
          prestižnu funkciju, položaj u društvu.   tuh. Rođen sam 1930. u Borovskom kod
          Moj komentar na to je bio: Pa, zar nismo   Rogatice. U zavičaju sam živio do 1962.
          svi obični, jer ćemo svi, bez izuzetka, na   godine, kad sam preselio u Sarajevo. Do
          kraju dunjalučkog putovanja, bez obzi-  Drugog svjetskog rata pohađao sam mek-
          ra na zvanja i društvena stanja, završi-  teb i školu. Sjećam se četničkih zločina
          ti pod hladnim kaburskim busenjem?!  nad Bošnjacima i u tom ratu. U Paževi-
            Nekoliko dana poslije ovog susreta   ćima su zapalili četiri porodice. ‘Vako je
          na telefon me pozvao Bekto Hećo, naš   to bilo. Te nesretne Bošnjake turili su u
          Bošnjo koji već 40 godina živi u Austra-  jednu štalu i zapalili, a dvoje djece je ne-
          liji. Tada mi je rekao da je stigao u Sa-  kako pobjeglo. Naše selo je bilo izgorje-
          rajevo da pohizmeti babi hadži Numi,   lo. Ratovi su svi bili opasni. U Drugom
          koji je ukoračio u 93. godinu života. A   svjetskom ratu harala je i glad. Ne daj
          Bektu, tog istinskog reprezenta svog   Bože nikome rata. Mene je to tralo dva
          naroda i svoje države Bosne i Herce-  puta. Hudovac sam 15 godina. Bio sam
          govine u Australiji, upoznao sam prije   sirotinja. Dok sam bio na selu, bavio sam
          pet godina u Melbourneu. Tad sam se   se poljoprivredom. Po dolasku u Sarajevu
          impresionirao njegovom bosanskom   1962. zaposlio sam se u fabrici Žica i ra-
          sobom u modernoj kući urađenoj pre-  dio do penzije. S 33 godine radnog staža,
          ma uzusima australske arhitekture. Ta   te neke beneficije, postao sam penzioner.
          njegova bosanska soba je pravi muzej   Evo 35 godina sam u penziji. U Drugom
          s artefaktima i eksponatima iz Bosne i   svjetskom ratu izbjegli smo bili u Sumbo-
          Hercegovine. U jednom dijelu bosan-  lovac, pa se vratili u Borovsko. Pošto je sve
          ske sobe je i bosanska narodna nošnja   bilo izgorjelo, preselili smo kod rodbine u
          koju Bekto oblači na svim vjerskim i   Kramer Selo, jer mi je majka od Kapa iz   Hadži Numo Hećo
          kulturnim svečanostima. Odmah smo   Kramer Sela. Teški su ratovi. Kad čovjek
          dogovorili da se vidim kod njegovog   odmah umre, to je mubareć. Problem je   formula: radi pa ćeš imati. Kad god sam
          babe hadži Nume.                  kad ga rat osakati. Allaha molim da mi   radio, imao sam. Uvijek sam imao. Ni-
                                            da smrt s dinom i imanom, bez patnje.“   sam dao ženi da radi. Svašta sam viđao.
          DUŽI PENZIJSKI OD RADNOG STAŽA                                       Muž ženu čeka na kapiji da izađe, a ona
            Bijah prijatno iznenađen pojavom   RADOHOLIČAR                     ode s drugim na drugim izlaznim vrati-
          hadžije Nume. Pred sobom vidjeh ču-  Hadžija Numo je veliki radoholičar.   ma. Velim ja mojoj hanumi: ‘Ti se brini
          stog i vedrog starinu s fesom na glavi   Sad su ga godine pribile uz plot pa ne   o našoj djeci, a ja ću raditi. Moja je oba-
          kome bih, prema prvom dojmu, skinuo   može raditi teže poslove. Rad je njego-  veza da obezbijedim sredstva za život.’
          dvadesetak godina iz vremenskog sepeta   va draga tema u svim razgovorima pa i   Nikad se nisam pokajao što je tako bilo.
          koji nosi već 93 godine. Htjedoh se na-  u ovom našem.               Ona je dobro odgajala našu djecu. Imam
          šaliti s Bektom pitanjem: Ko je od vas   „Ako je iko trebao da umre od rada,   svega što mi treba. Allah mi je dao lijepu
          dvojice stariji? Uz bosansku kahvu koju   onda sam trebao biti ja. Pošto se ne umi-  starost. Ali sam puno radio. Prošao sam
          je Bekto ispekao, hadžija Numo otpoče   re od običnog rada, tako da nisam ni   sve faze u životu. Sve negativnosti sam
          svoju životnu priču.              ja. Uvijek sam volio raditi. Logična je   na vrijeme otarasio. Kad bih pred sobom



         64  10/3/2023 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69