Page 72 - STAV broj 413
P. 72

KULTURA


         Majstori bošnjačkog pjesništva: Faiz Softić (1958)


         STIHOVI KOJI POSJEDUJU



         PRASAK BOLA I USHIĆENJA





         Teme koje Faiz Softić pretače u poeziju pokazuju da se savremena poezija ponovo uspravlja
         na noge i da s velikim potencijalom teži da povrati svoj identitet u vremenu dominacije
         proznih formi, čijem iskušenju ni Softić nije mogao odoljeti. Kroz lirsko Ja revitalizira se

         klasična forma pjesme, pretvarajući gotovo svaki stih u svojevrsnu maksimu, oživljavajući
         istovremeno ritualno, drevno i magijsko koje se vješto prepliće sa svakodnevnim.

          Piše: Amir ZALIHIĆ                nagovještava samrtne muke, grčeve,
                                            izvijanje obješenog, od čega je tijelo
                                            postalo „upredeno“. Ali „upreden“ ko-
            „Jednostavnost je osnovni biljeg Sof-  respondira i s konopcem koji također
          tićevog rukopisa”, kaže Marko Vešović   nastaje „predenjem“. S druge strane, i
          u pogovoru knjige Strašan je zid bez sje-  glagol „sudarati“ u poenti pjesme vrlo
          ne Faiza Softića. On, također, bilježi još   je reljefan smislom. Tijela obješenih
          jednu ključnu opservaciju u vezi s pje-  neće se „sudarati“ jer su „upredena“,
          snikom Softićem, a koju bismo mirne   izdužena, izgubila su prirodnu volu-
          duše mogli prikačiti za rever i nekolicini   minoznost, iščezla je iz njih tvarnost.
          tada mlađih, a sad bošnjačkih pjesnika   Ali sudaranje upućuje i na život satkan
          srednje generacije. Vešović, dakle, kaže:   od ljudskih sukoba. Ta stravična idila s
          „Od Faiza Softića, ovaj rat je napravio   onu stranu smrti crnohumorne je pri-
          pjesnika. Prvo borca, a potom pjesnika.   rode i sadrži gorku procjenu ljudskog
          Rodno mjesto ovih pjesama je Trebević.   postojanja na zemlji, nagovještavajući
          Tu, na Trebeviću, napisane su neke od   kako na onom svijetu ima dovoljno pro-
          Softićevih pjesama. Druge, začinjane   stora za sve, dovoljno širine da se izbje-
          su na straži, a dovršavane su kod kuće.   gne svako sudaranje, kao da je svako
          Treće, opet, pravljene su od iskustava   od obješenih konačno osvojio vlastiti
          doživljenih u rovu, ili od sanjarskih   nepovredivi prostor koji ne može biti
          bjegova iz rova u svijet zavičajni, tač-  napadnut od drugih“.
          nije, u svijet pjesnikovog sandžačkog   Softićeve pjesme iz knjiga Čovjek na
          djetinjstva.“                     rasputici, Dok vode teku,  te one koje
            Softićeva lirika okrenuta  je životu   nekoliko godina unazad objavljuje u
          svom svojom snagom, jer je život na-
          jugroženija kategorija u vremenu na-
          stanka njegovih ratnih pjesama. Valja-  Softić (1998, Vrbe kod Bijelog Polja,   „Strah od rodne kuće“,  roman, „Bosan-
          lo bi temeljno ući u svaki stih knjige   Crna Gora). Školovao se u rodnom   ska riječ“, „Wuppertal“ –  Tuzla, 2006;
          Strašan je zid bez sjene, u svaku dramu   kraju, Mostaru i Sarajevu. Prevođen je i   „Ljudi bez adrese“, roman, „Dobra knji-
          ove poetske ispovijesti pa da se dokuči   nagrađivan. Zastupljen u školskom pro-  ga“, Sarajevo, 2018; „Čovjek koji kisne“,
          snaga pjesme, njezino u tim okolnosti-  gramu BiH, Kosova i Sandžaka. Glavni   pripovijetke, „Tugra“, Sarajevo, 2006;
          ma sedativno dejstvo. Također, čini mi   je i odgovorni urednik revije „Bihor“, koja   „Mjesečeve priče“, pripovijetke, „Zoro“,
          se potpuno nepotrebnim, bar ovom pri-  izlazi u Luksemburgu na bosanskom i   Sarajevo, 2010; „Mutna voda“, knjiga
          likom, zadirati u dublje slojeve Softi-  francuskom jeziku. O njegovom knji-  priča, „Planjax“, Tešanj, 2019; „Pod
          ćevog poetičkog obrasca u ovoj knjizi,   ževnom radu pisali su mnogi kritičari i   Kun planinom“ (Sous le mont Kun),
          posebno kada uz nju dobijamo i sjajan   esejisti iz Bosne, Crne Gore, Luksem-  prevod na francuski, CLAE – Luksem-
          esej Marka Vešovića. Ilustracije radi ci-  burga. Objavljene knjige: „Strašan je   burg 2009, prevod: Nicole Dizdarević,
          tiram Vešovićeve opservacije o pjesmi   zid bez sjene“ – poezija, „Bosanska   Pariz; „Bošnjaci u Luksemburgu,“ mo-
          Pod vješalima: „Ovo je jedna od najbo-  knjiga“, 1996; „Čovjek na rasputici“   nografija, „Almanah“ – Podgorica 2011.
                                                                               Zajedno s Aidom Vanovac preveo je i
                                              – poezija, ZORO, Zagreb-Sarajevo,
          ljih pjesama u knjizi. Djeluje i krajnje   2007; „Dok vode teku – izabrana po-  prepjevao s francuskog na bosanski
          stvarno i skroz halucinantno. Pozorni-  ezija“, Centar za kulturu „Bihor“, 2016;   jezik knjigu pjesama luksemburškog
          ca na kojoj se vrši smaknuće – kosmič-  „Pod Kun planinom“, roman, „Bosan-  pjesnika Lamberta Chlechtera „Pješak
          ka je. Podvucimo snagu, pjesničku, sa-  ska riječ“, „Wupperttal“ – Tuzla, 2002;   na mliječnom putu“.
          držanu u riječi „upreden“. Taj pridjev



         72  3/2/2023 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76