Page 74 - STAV broj 413

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Kad je bilo isto ovako, ali nije se znalo da je ovako

DOBRI DUH CARSTVA

VODE I GRADA

Viđao sam ga uglavnom na grobljima. Jedanput me pogodio
grumenčićem zemlje koji je inače bacao u raku. Zamislio sam se
tad. Njegovo ostrvo na ušću Crkvene u Vrbas stajalo je kao neki
znamen i opomena. Bio je jedan od trojice koji su načinili svoju adu.

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

rvenački razredi Osnovne škole Kad sam ga vidio, sjeo sam za stol nasu- Njegovo ostrvo na ušću Crkvene u Vrbas
koja je nosila ime pjesnika Zma- prot njemu i izvadio čokoladice. stajalo je kao neki znamen i opomena. Bio je
ja održavali su se u vakufskoj kući Gledao me je radoznalo. jedan od trojice koji su načinili svoju adu.
Ppokraj džamije Ferhadije. Od pro- Otvorio sam jednu čokoladicu i izvadio Alijina.
stora džamije, njenih turbeta i mezarluka sliku. Skrivao sam je. Hakijino Ostrvo ljubavi.
dijelila nas je željezna ograda. U školskom – Čuo sam da znaš sve slike? – rekoh mu. Jeftino.
dvorištu bilo je neobično stablo obilato li- – Znam – reče on. – kaži broj. Možda je stoga zaista znakovito što sam
stovima koji su stvarali plikove na licu kad – Kazao sam ga posljednji put vidio na pokopu Hakiji,
bi ih njima protrljali. Nikad nisam saznao Nasmijao se. renesansnom stolaru (tako mu je pisalo iznad
kako se to drvo zove osim da je japansko. – Ne znaš? radnje) od kojeg je ostalo mnogo izgrađe-
Tako smo ga i zvali. Japansko drvo. Izgledao je zamišljeno. nih čamaca i popravljenih i izliječenih gi-
Zaista je ličilo na mnoga stabla koja – Vodomar. Avdo Tica – izgovori kao da tara i violina. I mnogo priča. Te uspomena
sam kasnije viđao na drvorezima, crtežima recitira. Sjetio sam se Avde Tice na njego- na razgovore.
ili slikama. To je bila uspomena na vrijeme vom biciklu i shvatio zašto se Ale nasmijao. Dolac je jedva pronašao mjesto za Ha-
kad je neko smišljeno sadio razno ukrasno Zaista je Avdo ličio na vodomara. kijino počivalište. Tu je živio i mjesto ga je
drveće po našem gradu, neko poslan iz Beča. Tad sam ga pogledao pažljivije. On je oduvijek čekalo.
I potkrovlje škole bilo je tajnovito. zaista vidio svijet drukčije. Dao sam mu A bilo je nedoba.
Često se čula buka za vrijeme nastave, čokoladice i više ga nisam ispitivao. Izme- Doba podlosti, zla i okrutnosti.
a onda su se kroz prozore vidjeli golubovi đu svijeta životinja i svijeta ljudi prepozna- Vraćali smo se u Borik zajedno. Šutjeli
koji su panično izlijetali i pribirali se nakon vao je toliko sličnosti da je u tom pronala- smo. Svako je svoje mislio. Tad sam ga upitao
nekog nesporazuma u tom nevidljivom zio neki sklad koji mu je bilo jednostavno – Je li ikad bilo gore nego sad?
golubarniku. tumačiti. Kao kad naučiš neki novi jezik. Pogledao me posebno lucidno, ne ču-
Tamo je sa svojim golubovima živio Ale. Otad sam ga povremeno susretao. Jedanput deći se pitanju. I odgovorio posve siguran
Nije ga bilo moguće vidjeti. Živio je posve na ulici pokraj Vrbasa. Išao sam sa svojom u ono što govori.
izoliran u svom svijetu. Bio je nešto stariji mladom ženom. – Bilo je, naravno. Kad je bilo isto ova-
od nas i potpuno ogrnut pričama od kojih Ale nas je prijazno i sa zanimanjem ko, ali nije se znalo da je ovako.
ni jednu nije bilo moguće provjeriti. Uvijek gledao. Tu smo se razišli.
je neko nešto znao i priče su se premreža- Najednom je u ruci držao dva cvijeta. O toj njegovoj rečenici nikad nisam pre-
vale tako da ih nije bilo moguće provjeriti. Različita. Bijela margareta i ljubičasti cvi- stao razmišljati.
Mnogo kasnije vidio sam ga na mostu jet čička. Znao sam da su ga hapsili nekad. Raz-
kako baca konopac s golemom trokukom – Ona je golubica, a ti si golub gaćan. mišljao je naglas i svi su ga mogli čuti. Tako
na vrhu u Vrbas i hvata stabla koja je olu- Izgledao je posebno radostan. i oni koji su ga hapsili jer su pratili sve gdje
ja negdje srušila. Mislim da je ta uhvaćena Dao joj je margaretu. se skupljaju ljudi. Ne vjerujem da su išta iz
drva prodavao i tako se prehranjivao. Ili – Za bijelu golubicu. svojih ispitivanja mogli zaključiti jer je nje-
ko zna što?! I meni čičak. govo mišljenje bilo u drugačijim sferama od
Razgovarao sam s njim u gostionici Kod – I za tebe. njihovih naredbi i kodova.
Hilmije, nedaleko od gradskog mosta. Nikad I otišao. Bilo kako bilo, opet su ostale priče.
se prije tog nismo upoznali. Znao sam ga, Toliko godina kasnije ne mogu zabora- Kasnije sam čuo mnogo priča o njegovu
znao me je (ko zna kako?). Čuo sam za nje- viti taj susret. porijeklu i sudbini, ali te su se priče često
govu opsjednutost čokoladicama Životinjsko Viđao sam ga uglavnom na groblji- sudarale same u sebi. Jedino u što vjerujem
carstvo i kupio sam nekoliko tih čokoladi- ma. Jedanput me pogodio grumenčićem jestw ono što sam sam vidio i tih nekoliko
ca kad sam se zaputio prema Hilmijinoj zemlje koji je inače bacao u raku. Zami- susreta i razgovora kad su se naši udesi do-
gostionici. slio sam se tad. takli. n

74 3/2/2023 STAV