Page 69 - STAV broj 413

sustopice megju ostalijem tečevinama kao kakva stara lijepa pjesma mnogijem ime primila od glavne žile te oblasti, od
stekli sebi i jedan zemaljski muzej. Već od nas biti ne samo razumljiv, već i veo- rijeke Bosne, slažu se svi noviji ispitači.
od više vremena počelo je opće intereso- ma drag. Znanstveno proučavanje našijeh Treba dakle pronaći značeše imena te ri-
vanje da se obraća onijem cijeljima, koje starina i ostalijeh ogleda kulturnog živo- jeke”, stoji na početku rasprave o ime-
se u ovom zemaljskom zavodu njeguju. ta našeg ne treba daklen da ostane megju nu Bosna.
Polako jedan za drugim istakoše se svagdje zidovima muzejskim.” Za proučavanje imena naše domovine
po zemlji vrijedni poslenici, kojima se u važno je prije svega odrediti jezik iz kojeg
srcu rodi želja, da narodu otkriju njegovu ILIRI I SO potječe naziv Bosna. Kako piše Glasnik,
prošlost, pa iz nje crpu nauku za njego- Među prvim i najvažnijim dilemama ime Bosna je od korijena “bos” i sufiksa
vu budućnost; da izučavaju i sadašnjost koje treba razjasniti jeste i ime naše do- “na”, ali kako u slavenskim jezicima nema
zemlje i naroda; da po svijem stranama movine – Bosna. Kako i priliči, prvi broj korijena “bos”, koji bi tumačio tu riječ,
Bosne i Hercegovine kao vrijedne pčeli- Glasnika piše o porijeklu imena Bosna. onda je iz nekog drugog jezika.
ce sabiraju svaki zaostatak iz prošlosti, pa “Historijskim promatranjem imena “Bez sumnje je ostalo od starijega tu-
kome bi se dalo suditi o životu i djelima naroda i zemalja dolazi se često do sasvim ćega naroda; pisalo se u tućijem jezicima
naših djedova i onih starih naroda, koji nenadanih obreta. Gdje nas kronike i po- X. vijeka Bosona, poslije i Bosnia. Ako
su prije našeg bili u našoj otadžbini; da velje ostavljaju na cjedilu, tu pokašto zna- dakle tako stoji, da se ime toj oblasti, kojoj
priberu svake vrste rukotvorina, što ih čenje imena u kojeg naroda reprezentira je tek jedno slovjensko pleme, i to bosan-
smišlja bistra glava a izragjuju vrijedne čitavu perijodu. Vrlo je stara, ali ujedno sko, dalo historičku njenu individualnost,
ruke našeg naroda, i sve podatke, po ko- i vrlo istinita metafora, da su geografija i ne može protumačiti slovjenštinom, kud
jima se može prosuditi živovanje, radnja, kronologija oba oka historije. U sumrač- nam se onda valja obratiti? Po našem mni-
običaji, – jednom riječju: prosvjetno sta- nom pojutarju ljudske povijesti, gdje se jenju valja tu promotriti oskudne ostan-
nje naroda u ovijem zemljama, a uz to i razabiru samo tamni crtežki, treba nam ke predbosanske povijesti. Iliri su prvo
prirodni njihovi odnošaji. Imajući na i po historiji najstarije pleme, koje je
umu, da samo slogom rastu i male stvari, naselilo sjeverozapadni ugao
udružiše se ti vrijedni poslenici i osno- balkanskog poluostrva. U
vaše muzejsko društvo. Pohvalan ovdašnjim kamenitim i kr-
trud toga muzejskog društva ševitim predjelima, gdje je
postigao je mnogostrane lijepe gotovo tropsko ljeto, a zimi
uspjehe. Najzad se 1887. godine veoma studeno, življaše kršan,
osnovao zemaljski muzej, koji žilav, hrabar, ali divlji narod,
je, položen na širokom temelju koji je sastojao od zasebnih,
a snabdjeven obilnim sredstvi- nepredobitnih plemena. Taj
ma, preuzeo na se one zadatke, narod nazivali su stari geogra-
za koje je privatno djelovanje fi skupnim imenom Iliri”, piše
spomenutoga društva s puno u Glasniku.
zasluga pripremilo zemljište. Naime, na području današ-
(...) Zemaljski muzej u Saraje- nje Bosne i Hercegovine živje-
vu dojako se dotlen razvio, e je lo je nekoliko ilirskih plemena,
već vrijeme, da mu se dadne koja su često međusobno rato-
publicističko glasilo. Nije do- vala, a najčešći razlog sukoba
sta, da se po zemlji, sa površi- bila je so, odnosno slani izvo-
ne i iz utrobe njezine pobiraju ri. So je, osim što je bila važ-
svakojaki predmeti iz prošlosti na za ljudsku ishranu, bila i
i sadašnjosti; nije dosta, da se vrlo vrijedna trgovačka roba.
ti predmeti zabilježe i lijepo Najviše slanih izvora nalazi-
rasporede po dolafima i poli- lo se oko današnjeg Konjica
cama, svakome na ugled; naj- i u dolini rijeke Bosne, od-
poslije samo tijem ne može da nosno u njenom porječju,
se postigne ono, što treba da se dakle oko današnje Tuzle,
postigne. Kao što mrtva usta koja se u srednjem vijeku i
ne govore, isto tako ne govo- zvala Soli. Kako je dolina
re ni oni sabrani predmeti iz rijeke Bosne tada, kao i da-
starine i sadašnjosti svakome nas, bila žila kucavica i zemlja je
sami po sebi. Običnim očima, dobila ime po rijeci.
čovjeku neznaocu, oni će se učini- “Historijsko razvijanje imena uči nas
ti, kao nešto lijepo, nešto originalno naše, dakle da je kolijevka prave Bosne, poriječje
bilo iz starijega ili mlagjega vremena, pa rijeke Bosne, vazda bila spletena imenom
to valja kao naše narodno poštivati i ču- baklja, a to je jezikoslovje. (...) Osobito je soli. Sasvim je prirodno, da su takozvani
vati; ama kakve koristi od njih neznalac mučno protumačiti ime naše zemlje Bo- pražitelji pri imenovanju svoje domovi-
neće pronaći u njima. No ako neće ne- sne, onoga teritorija na razmeću zapadne ne imali na umu dar prirode. Da sada još
znaoci, pronaći će tu korist ljudi izučeni i istočne kulturne sfere, preko koga pre- jednoć ogledamo riječ Bosna. Bos, Boss
i iskusni u tome. Temeljno razumijeva- strujaše najraznoličnije narodne stihije. zove se u današnjem sjeverno-albanaškom
nje stvari, javna riječ prozborena o tome, Iz svijeh izvora slijedi pouzdano, da se je narječju: saliera, vasetto nel quale si mette
ona će oživljeti ove mrtve starine i tada stara banovina Bosna uopće podudarala s il sale che si pone in tavola, luogo dove si
će nam one probesjediti jezikom, koji će poriječjem Bosne. Naime Bosna je svoje fanno evaporare le acque salse per estrarne

STAV 3/2/2023 69