Page 70 - STAV broj 413
P. 70

KULTURA




























          il sale. Dakle slano korito, mjesto gdje   jest dakle: solna zemlja”,
          se varenjem slane vode priređuje so. Ne   zaključuje Glasnik.
          pribrajamo se onoj školi, koja sve prabal-  Prvi broj Glasnika
          kansko hoće da protumači iz albanaškog.   donosi i tekst o histori-
          Nasuprot, mi tvrdimo, da je današnji sje-  ji glavnog grada Bosne i
          verno-albanaški govor već u ono vrijeme,   Hercegovine – Sarajeva
          kad je još čist bio od latinskih, slavenos-  i kaže: “Kako je tamna
          rpskih, talijanskih i turskih elemenata,   i neprozirna koprena,
          bio samo pomiješano ilirsko nariječje, te   kojom je davna prošlost
          se samo s opreznošću smije uzimati pod   Sarajeva zastrta, mučno
          staru ilirštinu. Ali u ovoj zgodi, gdje je   je i čovjeku od zanata ri-
          prirodno svojstvo zemlje a priori uputilo   ješiti zagonetku istorije
          stanovnika, da glavnu žilu zemlje i glavno   sarajske, a kamo li meni,
          poriječje nazove po daru prirode, koji su   tome poslu slabo vje-
          Iliri, – kako to posvjedočuju njihovi bo-  štu. S toga evo unaprijed
          jevi, – toliko cijenili, gdje je za tim ime   javljam, da ću u ovom
          solnoga područja uvijek poznato, kako to   članku crtati samo i je-
          povijest svjedoči, tu nam ništa ne smeta,   dino ono, što sam čuo
          da tako zgodnu sjeverno-albanašku riječ   i vidio, bez ikakog ra-
          smatramo za osnov zemaljskom imenu   spravljanja, pa neka vještak razluči što
          Bosne. Starodrevno značenje imena Bosne   je u njemu zrno, – ako ga bude – što li   Kada se pogleda u tursku povijest, koja
                                            je kukolj”. Kaže se u narodu, da je Sa-  kazuje, da je prije osvojenja u Bosni sje-
                                            rajvu udario temelj sultan Muhamed II,   dio sultanov namjesnik, koji je u nje-
                                            koji je Bosnu osvojio, a da prije nije bilo   govo ime pobirao danak od bosanskih
         Zemaljski muzej Bosne i            šehera ni varoši tudijer. Ali se spominje   vladara, ne može se poreci vjerojatnost
         Hercegovine proslavio je 1.        u vakufnami (oporuci) Gazi Isa-bega,   tome natpisu. Ako se čovjek obazre na
         februara 135. godišnjicu od        trećeg bosanskog bega, koja je pisana   ovu bilješku i na Gazi-Isa-begovu vaku-
                                                                               fnamu, u kojoj se odmah poslije zauzeća
                                            869. godine po turskom kalendaru t. j.
         osnivanja. Godinu mlađi            1465. godine po evropskom računu, da-  nabrajaju mnogi predjeli kao izgragjeni,
                                            kle do 2 godine poslije ulaska Osmanlija
                                                                               mora se reći, da je bila nekakova varoš
         od Muzeja je „Glasnik              u Bosnu, da je Isa-beg utemeljio vakuf   ondje, gdje je sada Sarajvo i prije Turaka
         Zemaljskog muzeja“, naučna         u ‘Medineji Saraju’. Vidio sam još jedan   pa makar i malešna. Neka mi je slobodno
                                                                               istaknuti još jedno, za koje bih rekao da
                                            stari turski spomenik u groblju kraj Ha-
         publikacije koja je dala           seći-hatun-džamije, koja leži u ulici što   potkrepljuje tu slutnju. Iduci uz Bistrik
         veliki doprinos razvoju            vodi iz Ćemaluše u Čemerlinu ulicu. Na   na lijevu stranu, imade jedna mahala, koju
                                            tome spomeniku napisano je turski ovo:
                                                                               narod nazivlje ‘Vlaška mahala’, a u kajdu
         nauke u Bosni i Hercegovini,       t. j. Sahi bul hajrat Haseći Hava ruhi   (poreznim knjigama) piše se ‘Hadži Sej-
         posebno arheologije,               ičun el-fatiha 848. Ovo bi značilo: ‘Za-  din’. U toj mahali imade jedno groblje,
                                                                               koje je ogragjeno u zid od velikog tesa-
                                            moli se Bogu za dušu utemeljiteljice ove
         historije, etnologije... Tim       zadužbine, Haseči Have. Umrla 848.’ po   nog kamenja, a zid je pokriven takogjer
         povodom prelistali smo prvi        islamskom kalendaru (biva po evropskom   fino tesanim pločama. Ja bih rekao, da
                                                                               ova ograda nije ragjena poslije Turaka,
                                            1446). To pismo stoji na jednom malom
         broj „Glasnika“ i pronašli         oblom kamenu, koji po prilici 70–80 cm.   već prije, premda u groblju ima i turskih
         najzanimljivije tekstove iz        iz zemlje proviruje. Isti natpis glasi, da je   nišana”, navodi se u Glasniku.
                                                                                  Džamija koju je podigla Haseći Hava
                                            žena Haseći Hava načinila džamiju pri-
         tog vremena.                       je ulaska Turaka u Bosnu na 19 godina.   hatun spada među tri džamije koje su


         70  3/2/2023 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75