Page 63 - STAV broj 250

slagali oko nekog pitanja uvijek je stajao na
moju stranu, a i komandanta je strašno cije-
nio. Više puta mi je govorio kako je koman-
dant pametan i da je pravi genijalac. Među-
tim, kad me u novembru 1993. komandant
poslao na IKM u Todorovo, kaže meni Ša-
ran: ‘Nemoj ići. Eno mu drugih starješina,
neka njih pošalje.’ Ja mu odgovaram: ‘Mo-
ram. Vidiš da su ga svi ostavili na cjedilu. Ja
ga neću izdati.’ Kada sam se vratio s IKM-a stanje: “U jednom momentu sam stala kao
nakon devet dana, iako sam u komandu sti- ukočena kod radnog stola u kuhinji. Pred
gao oko 2 sata ujutro, čekao me je i čvrsto oči mi je došla slika njegovog lika, a ja sam
me zagrlivši rekao: ‘Ubio si me kad si rekao zamišljala u sebi: ‘Bože, koliki će biti Šeher-
da ga nećeš izdati. Ubio, ubio.’ Pri tome su zad kada pogine i da li će moći stati na naš
mu oči bile pune suza.” kauč kad ga donesu?!’ Potom se njegova slika
Prema Zijadovim riječima, Šeherzad munjevito udaljila. Izašla sam ubrzo iz tog
Šarić bio je čovjek koji je imao uredan po- čudnog stanja i sama sebi govorila: ‘Bože, o
rodični život, veliki ugled u čaršiji i među čemu ja to razmišljam?!’ U tom momentu
radnim kolegama u zadruzi, te nadasve dobar njegova jakna vjetrovka, a koju sam prethod-
borac i patriota. “Sve vrijeme zajedničkog no oprala i stavila da se suši na kapak iznad
boravka u komandi imali smo odlične od- šporeta, pala je na pleh šporeta. Rukav na ja-
nose. Znao je on dosta toga oko pravljenja kni je progorio. Od svega toga sam postala
mreže saradnika, uzimanja i kontroliranja totalno nervozna i bez kontrole šta radim.
podataka koji su mene zanimali. Doista je Kada sam saznala da je nestao i da ga traže,
bio nezamjenjiv. Bili su i neki drugi dobri uvjeravali su me da je živ, a ja sam osjećala
saradnici, ali ni jedan nije imao to njegovo da je mrtav. Praznina u mojoj duši i veliki
znanje i vještinu. Onda je bio čestit i korek- bol koji sam osjećala poslije udaljenja nje-
tan čovjek. Još dok je radio u zadruzi ‘Brat- gove slike ukazivali su mi na to. Kao da mi
stvo’, slovio je za izrazito poštena trgovca, je u tom trenutku poslao nevidljivu poruku
bio je oličenje poštenja i odgovornosti. Šta da odlazi, a ja sam to vizuelno primila, i to
god da se o njemu dobro napiše, malo je, na mjestu preko puta škole u Todorovu. je bila istina. Kasnije, kad je dovezen kući,
jer on je bio posebna ‘ljudeskara’ u našoj “Nakon što su pale linije na Hrdalima, naši vidjela sam da je sat na njegovoj ruci stao
čaršiji”, istakao je Zijad Nanić. vojnici su se raštrkali u raznim pravcima. U tačno u ono vrijeme u koje sam ja doživjela
Pomoćnik komandanta za mobilizaciju jednom trenutku Šaran je došao u komandu sve navedeno. I danas čuvam njegovu jaknu
i popunu 505. brigade Remzija Ičanović bo- i rekao: ‘Ko će sa mnom, autonomaši idu koju sam taj dan sušila na šporetu.”
ravio je u posljednjoj Šeherzadovoj smjeni uz jarak?!’ U učionici je bila jedna puška Haseda s ponosom ističe da je njen
na IKM-u u Todorovu. Kako navodi, noć i na stolu, koju sam uzeo. Uz to mi je Šaran Šeherzad bio dobar i nesebičan borac koji
dan proveli su skupa i rastali su se neposred- dao i jednu bombu. I ja sam krenuo s njim. se maksimalno davao u odbranu Bosne i
no pred Šeherzadovu pogibiju. “Prvog dana Pretrčali smo od škole preko ceste vjerujući Hercegovine. “Nije bio ratni profiter i nika-
naše smjene, 21. decembra, oko 9.30 sati počeo da bi iz tog pravca neprijateljske jedinice da kući nije donio bilo šta od ratnog plijena,
je silovit artiljerijski napad na kotu Hrdala. mogle krenuti na školu. U tim momenti- izuzev nekoliko knjiga koje je spasio od pa-
Znali smo ko se nalazi na toj koti i kako je ma smo bili prepušteni sami sebi i samo- ljenja. Bio je pravedan prema zarobljenicima
riječ o iskusnim borcima jer smo prethodnu inicijativno smo djelovali. I tu smo neko neprijateljske vojske i nije dozvoljavao da se
noć Šarka i ja obišli taj položaj i dugo uz ka- vrijeme branili prilaz školi. Nakon nekih maltretiraju ni fizički ni psihički. Iako je u
hvu razgovarali s komandirom i njegovim pola sata, Šarana je neko zovnuo gore iz toku rata kući dolazio vrlo rijetko, samo kad
borcima. Kao iskusni oficir, Šarka nije ništa škole, govoreći mu: ‘Šarka, Šarka, naredio bi djeca bila bolesna, pamtim da je tad volio
olahko shvatao pa je tako i izražavao određe- je komandant da ideš naprijed i povedeš čitati prijevod Kur’ana. Sve vrijeme rata vje-
nu sumnju i dodatno savjetovao komandira 15 ljudi, sedam iz Hansovog voda i osam rovao je u pobjedu bosanske vojske i ličnim
kako da brani povjereni položaj. Kako je bit- iz voda od Gumenog i da vratiš tu kotu.” primjerom doprinosio podizanju morala kod
ka odmicala, tako smo i mi postajali sve više Tad mi je izvadio još dvije svoje bombe. svojih saboraca. Ratnik koji je zaslužio da se
svjesni da naši borci neće dugo moći izdržati Kaže: ‘Remzo, ti ostaješ ovdje sam. Ko god često spominje, mada u proteklim godinama
svu tu silnu artiljeriju. Ubrzo smo shvatili da naiđe dolje uz kulu, ti pucaj, naši nisu ga- to baš i nije bio slučaj. Šeherzadova pogibija
je neprijateljski cilj po svaku cijenu osvojiti rant.’ I otišao je u noć s 15 ljudi, u pravcu mi je bila najteži moment u životu. Od tada
Todorovo, gdje se u prostorijama osnovne tih Čauševića, ispod Hrdala, s namjerom do danas svojoj djeci sam bila i majka i otac.
škole nalazio naš IKM. Negdje u akšamsko da povrate izgubljene položaje. Krećući se Hvala Allahu, mislim da sam ih izvela na
vrijeme izgubili smo svaku vezu s našim bor- u tom pravcu, vjerovatno su se mimoišli s pravi put. Oni sada žive svoje živote i imaju
cima koji su branili Hrdala. U tim trenucima, grupom naših vojnika koji su se povlačili. i svoje familije. Sin Isa ima dvoje djece, sina
kad je zavladala panika, od svih članova tima Po pričanju preživjelih, kad su izišli na tu i kćerku, a Šeherzad ima kćerku. Od države
Šarka je pokazivao najveću pribranost i jedini kotu, Šarana je pokosio rafal. U tom mo- Bosne i Hercegovine smo dobili stan u Bi-
je od članova komande na IKM-u bio svje- mentu ostali su se razbježali i vratili nazad.” haću 1996. godine. Država je također mo-
stan novonastale situacije i pravca mogućeg joj djeci osigurala besplatno školovanje.
neprijateljskog prolaza prema školi”, navodi VJEROVAO JE U POBJEDU DOBRA NAD Mnoge humanitarne organizacije, kao i
Remzija Ičanović. ZLOM pojedinci iz arapskih zemalja, pružale su
Šeherzad i Remzija rastali su se oko Baš u vrijeme Šeherzadove pogibije nje- pomoć, posebno Kuvajt, na čemu sam svi-
sat prije Šeherzadove pogibije. To je bilo gova supruga Haseda doživjela je posebno ma zahvalna od srca.” n

STAV 19/12/2019 63