Page 65 - STAV broj 250

moment odjeknulo je šest ili sedam de-
tonacija iz protuoklopnog naoružanja.
Tek onda počela je pucnjava iz pješadij-
skog lahkog naoružanja.
Javljeno nam je da je dio linije pod
opsadom i da je moguće da su srpske
snage ušle u dubinu naše odbrane. Brzo
smo se snašli i zalomili krilo prema “Vu-
kovima”, odnosno prema obližnjoj šumi,
postavivši “lučnu” odbranu našeg desnog
krila. Ubrzo pristižu jedinice 241. brigade,
koje su se vratile s pola puta prema kući.
Uspjeli smo odmah konsolidirati odbra-
nu i krenuti ka dijelu izgubljene linije.
Pripadnici 241. sprečansko-
S četnicima smo se sukobili odmah -muslimanske brigade “Gazije”
u šumi iznad rovova. Momak s osamde-
setčetvorkom iz “Gazija” sjurio se u po-
tok šumice pravo među njih. Počela je Četnici se predaju
borba na razdaljini od samo nekoliko
metara. Tad smo vidjeli da to nije nji-
hova diverzantska ili izviđačka grupa,
kako smo na početku pomislili, jer ih
je bilo mnogo.
Žestokim napadom stjerali smo ih go-
tovo do naših starih tranšeja. Tu je poče-
la prava bitka. Svjesni uloga, ni oni nisu
odustajali. Moj drug Hamza dodavao mi
je “hand” granate, a ja sam ih bacao pre-
ma četnicima. Detonacije i pucnjava iz
lahkog naoružanja odjekivala je šumom.
Odmah do nas ranjena su dva momka, a
treći je, pogođen u glavu, odmah poginuo.
Drugi su se brinuli za ranjenike, a mi smo
išli naprijed potiskujući četnike. Po uni-
formi jednog njihovog poginulog vojnika
znali smo pouzdano da su to “četnici”, tj.
“Mandini četnici” iz Ugljevika.
Stisli smo ih do naših starih zemuni-
ca. Tu smo vidjeli mrtva tijela naših po- brzo povlačili, praktično bježeći ispred 25. novembra, ruke šezdeset jednog
ginulih momaka iz “Crnih vukova”. Jed- nas. Na samom razgraničenju prema ma- četnika bile su podignute visoko iznad
na zemunica bila je potpuno razvaljena. loj Jelici pokušali su nam dati otpor, ali njihovih glava.
Ispod zemlje virile su čizme i dio nogu bezuspješno. Ubrzo smo uvezali liniju s U petnaestodnevnim borbama na Ma-
jednog od našeg vojnika. Sve okolo bilo je “Gazijama”, pravo na “plato”, i ojačali jevici uništena je jedna četnička praga
spaljeno, najvjerovatnije su bili pogođeni prethodno napadnuta mjesta. samohotka i tenk T-55, uz to je poginulo
“zoljom” ili ručnim bacačem. Tog 14. novembra živote za Bosnu između 70 i 100 četnika. Zarobljeno je
Agresorski vojnici s crvenim beret- i Hercegovinu i svoj narod položili su, osamdesetak pušaka, jedan PAM, jedan
kama davali su najjači otpor, tik uz rub šehidi naši, ako Bog da: Huso Šehić (18. PM M-84, dva MB 82 mm, dva MB 60
šume. Otprilike pet momaka iz “Gazija” 12. 1953 – 14. 11. 1994), Fehim Padžić mm, dosta municije, jedna induktorska
upustilo se u direktan sukob s tom gru- (21. 2. 1963 – 14. 11. 1994), Azim Mušić telefonska centrala. Zarobljen je 61 čet-
pom. Bila je to borba prsa u prsa. Hamza (30. 11. 1959 – 14. 11. 1994), Sikret Ma- nik, a izvučeno ih dvadeset četvero pogi-
i ja odvojili smo se desno prilazeći im s lić Sikro (8. 11. 1972 – 14. 11. 1994), Ha- nulih. Među zarobljenicima su uglavnom
boka. A onda smo nas šesterica otvorili lil Ikanović Halćo (21. 3. 1974 – 14. 11. bili ugljevički Srbi, ali i jedan stanovnik
vatru na njih. 1994), Rasim Herić (30. 5. 1964 – 14. 11. Beograda.
Odjeknule su ponovo detonacije ruč- 1994), Mevludin Halilović Deda (11. 9. Za mene će to zauvijek ostati pobje-
nih granata na koje su se nadovezali mi- 1960 – 14. 11. 1994), Samir Dedić (20. 5. da Armije Republike Bosne i Hercego-
traljezi s naše strane. Nekoliko trenuta- 1969 – 14. 11. 1994), Avdo Avdić (29. 4. vine vrijedna sjećanja, ne toliko zbog
ka poslije nastaje opća pometnja. Vidjeli 1977 – 14. 11. 1994), Safet Aljukić Sajo same pobjede koliko zbog uspomene na
smo da se agresorski desni bok naglo po- (25. 1. 1970 – 14. 11. 1994). Bio je to dan ljude koji su svojom nesebičnom požr-
vlači. S udaljenosti od dvadesetak meta- kad su najveći sinovi Bosne i Hercego- tvovnošću, zalažući svoje živote, poka-
ra čuli su se povici: “Pogide Peša, ljudi, vine svojim životima platili zalog da- zali agresoru i cijelom svijetu da su Boš-
pogide Peša!” našnje slobode. njaci odbili “tiho otići u noć” i da će još
Znali smo odmah ko je u pitanju, bila Nakon bezuspješnih pokušaja srpske dugo hoditi ovim prostorima. Neka je
je to specijalna brigada iz Posavine pod vojske, u stalnim napadima iz rejona vječni rahmet šehidima našim, ako Bog
komandom Boška Perića Peše. To nam je Stolica prema neprobojnom obruču je- da. Čuvajte i sačuvajte sjećanje na ove
dodatno podiglo moral i elan. Oni su se dinica Armije RBiH, pred zalazak sunca velike, a obične ljude. n

STAV 19/12/2019 65