Page 70 - STAV broj 250

DRUŠTVO

i na svaku drugu uživanciju, ali i poslom.
Sarajevske age koje su zemlju imale ovdje
dolazile su i boravile su tu dok se skup-
ljala ljetina. S ovih polja, koja tada nisu
stenjala pod silnim zgradama, hotelima,
asfaltiranim putevima, gdje su, umjesto
sadašnje stalne brundavine automobila,
zveckala zvona na vratima krava, odavde se
hranilo cijelo Sarajevo i još četvrt Bosne.
Ovdje bi se, kazuju povjesničari, već
s prvih dana proljeća odozgo, iz šehera,
sjatio buljuk kočija na kojima je zveckalo
posuđe u kojem će se u ljetnim kuhinja-
ma kuhati ručkovi, gotoviti večere i peći Kuća porodice Semiz
trbušasti vreli somuni. Sarajevska gospo-
da bježala je iz skučenih sarajevskih soka- Rustembegovića kuća Hasanbegovića
ka u prostranciju i širinu, gdje duša išće kuća
rahata, a pogled drugačiju perspektivu.
Dočekivali su ih kmetovi, ponizni i nije-
mi, s bijesom stogodišnjim tajno stisnu-
tim u šaku ili s presovanim u udar malja
kojim se kolac zabija u rahlu ilidžansku
zemlju. Ali, ko je mario za tim tricama?!
Veće su se i važnije stvari raspredale oko
vatri nad kojima su se vrtjeli ražnjevi ili
se usijavali kotlovi u kojima je burljala
kao vulkan vrela komina.
Ovdje se drugačije živjelo nego gore
u šeheru. Mnogi su obziri ovdje popada-
li, nepotrebni i smiješni. Čovjek se ov- Hasanbegović, stari više od dva vijeka, te cijeli dan su proveli ovdje, u Vrhbosni,
dje, daleko od tuđih pogleda koji su ga nešto mlađi i manje zanimljivi primjeri sluteći da će se s ovim domaćinima uskoro
na čaršiji pratili tokom cijelog dana, ni- vremenom prepravljenih kuća porodica sudariti pred neosvojivim zidinama veli-
kad ga ne ostavljajući na miru, osjećao Semiz i Hrasnica.” čanstvenog Budima.
slobodnijim, dražim samom sebi i ostat- Kažu da je običaj izgradnje ishodnih Taj potočić u Glavogodinu iz Kuripe-
ku svijeta. Zato je volio ovdje doći i dati kuća oko Sarajeva pokrenuo njegov naj- šićevog putopisa zasigurno je rječica ne-
oduška duši. Šenlučilo se ovdje i pedalj veći dobročinitelj – Gazi Husrev-beg. običnog imena – Večerica. Izvire u Hra-
preko obzira i dva pedlja preko mjere. Ne Naime, 1531. godine prošao je kroz Bo- snici ispod Igmana i gmiže polahko duž
kaže džaba narodna pjesma kako sarajev- snu slovenski putopisac Benedikt Kuri- njegovih obronaka kroz Kovače, kroz
ske age vino piju na Ilidži, pored Želje- pešić. Prenoćio je u Rakovici, a u zoru Glavogodin, do Stojčevca, gdje se naglo
znice, a ne na Bentbaši pored Miljacke. krenuo prema Vrhbosni. Tada nije bilo odvaljuje i kreće pravo prema Ilidži. Tu,
A ispjevana je tako da se pjevač obraća Rimskog mosta, pa ga je tu, na Plandištu, između Internacionalnog univerziteta
nani, staroj hanumi, gospođi od časti i na obalama rijeke Bosne, čekao “vojvoda Sarajevo i Internacionalnog univerziteta
ugleda, razlažući joj kako se to teferiči na Murat sa otprilike 130 dobro naoružanih Burch, uvire u rijeku Željeznicu. Na nje-
Ilidži i potvrđujući joj ono što se šapuće i opremljenih konjanika, gospodu lijepo nim obalama u ulici Stari kovači, gotovo
među četiri zida i na uho najboljoj koni, i predusretljivo dočeka i doprati do seo- jedna do druge, ostale su još na nogama,
s ibretom. Age služi sarajevska djevojka, ceta Kovači zvanog”. odnosno na temeljima tri ishodne kuće
a oni, podnapiti, nikako da nađu mira u S Husrev-begom, “krupnim i snažnim sarajevske gospode: porodice Rustembe-
prstima. “Kako kojem, nane, kako kojem, čovjekom”, sreo se Kuripešić u selu Gla- gović na broju 1, kula Hasanbegovića na
nane / čašu dodavaše / svaki joj se, nane, vogodinu. O toj audijenciji, pored teksta, broju 10 i kuća porodice Semiz na broju
svaki joj se, nane / za grudi hvataše”, ka- svjedoči i jedan drvorez. Dočekao ih je u 77. Jasno govore one kako su nekad na
zuje pjesma baš ovako. Na njihov bezo- ljetnikovcu opletenom od pruća, zastr- obalama ove rijeke, koja je ime vjerovatno
brazluk djevojka odgovara: “Ako moram, tom dragocjenim ćilimima, pod kojim dobila po večernjim akšamlucima nad nje-
nane / ako moram, nane / vama biti sluga je tekao potočić, a ulazu se prilazilo kroz nom bistrom vodom, gusto bile posijane
/ ja ne moram, nane / ja ne moram, nane špalir bogato odjevene straže. Sve je mo- ishodne kuće i kako je svaki iole imućniji
/ vama biti ljuba.” ralo odisati svečanošću jer Kuripešić nije Sarajlija težio da podigne svoj ljetnikovac
A ploča ispred kuće, u čijim se rije- bio tek običan pisar. Bio je on tumač u na Večerici, po ugledu na najcjenjenijeg
čima zagušuju glasovi narodne pjesme, Ferdinandovom drugom poslanstvu sul- među Sarajlijama – Gazi Husrev-bega.
kazuje kako ishodne kuće, uz odžake i tanu Sulejmanu sačinjenom od sloven- Ali, svim prošlostima i svim mašta-
kule, spadaju u objekte za povremeni skih grofova i hrvatskih vitezova. Imali njima uprkos, ovdje, pod Igmanom, pod
boravak. U Hrasnici su preživjele kuće su zadatak da tada, nakon Mohačke bitke, krošnjom stoljetne trešnje, jedan nacional-
porodica Hadžiosmanović, Sidro, Fili- u Istanbulu isposluju primirje i ponude ni spomenik i dalje je sasvim skršen i ni o
pović i Glođo. “U Butmiru, do zadnjega sultanu 100.000 forinti. Kažu historičari čemu više nije sposoban da svjedoči doli o
rata u BiH, bile su sačuvane ishodne kuće da ih je Sulejman primio u dva navrata i našoj svekolikoj nebrizi, o našem nehaju,
porodica Čomora i Kasumagić-Zečević. oba ih puta odbio, i njih i njihova kralja o pustari naših duša, o nama ovakvim, vje-
U selu Kovači sačuvani su ostaci kuće i njegove forinte, sikter. Kad su se vratili, tropirnim, Bog nas ne ubio dabogda. n

70 19/12/2019 STAV