Page 69 - STAV broj 250

Zildžića kuća
vrijeme naseli u srce svake ruine. I laste Mušić. “Zildžića kuća spada u red rijetkih uprkos tome što je kuća bila u lošem sta-
zacvrkuću, režući zrak svojim krilima očuvanih primjera ishodnih kuća u okolini nju, moglo boraviti u prizemnom dijelu,
kao britkim britvama po namrgođenim Sarajeva. Prvi trag o postojanju kuće vodi gdje su zidovi tako debeli da je ljeti bila
obrazima Igmana. I one pamte da je ov- do kraja XIX vijeka, kada je vlasnik objekta milina sjediti za sofom.
dje, nad ovim kamenim zidinama, stajala bila porodica Mašić.” Ime onog koji je iz- Sada nema ništa do polomljenih greda
kuća, i na kući čučao je krov, a na kuko- gradio ostalo je nepoznato. Razija Zildžić, oko kojih se prema nebu probijaju gra-
vima krova stajahu strehe. Pod njima su rođena Softić, supruga poznatog advokata ne nezaustavljive bazge, pa, ipak, neko-
ptice svijale gnijezda. I same su se prvi Zildžića, postaje vlasnik 1937. godine, pa liko ih stoji uspravno, kao ona na kojoj
put otisnule u visine baš odavde gdje se kako nije imala potomstva, ona je 1958. je okačen ranac, prazan, Bog zna čiji i za
čuje Bosna kako se rađa iz usta začuđe- poklanja svom tečiću Edhemu Mediji, uz kakve puteve spremljen. Iako dublje u
nog Igmana u neprekidnoj milenijskoj uvjet da svake godine, dok mu to dopušta- unutrašnjost ruševine ne može da se kro-
hurljavini. Zato, svake godine kada se ju materijalne prilike, kolje kurban u njeno či, što zbog straha da bi se čovjeku kakav
vrate, neizostavno će one posjetiti i ovu ime. Nakon smrti Edhema Medije, kuću je crijep ili kamen mogao skotrljati na gla-
kuću koje više nema i razigrat će svoj naslijedio njegov sin Salih. vu, što zbog gomile raspadnutih ćerpiča
krilati ples nad krovom kojeg više nema Salihova supruga Mejrema kazuje kako i polomljenih crepova – na kojima se još
i razbacati cvrkut na sve strane kao nad je one godine kada je na Sarajevo navalio može pročitati okrajak naziva ciglane, i
kakvim mitskim svetilištem. silan snijeg, pa cijeli grad bio paraliziran to na njemačkom, dakle, još iz vremena
U jesen ne valja ovdje doći. Jesen pro- danima, kuća jednostavno posustala i krov austrougarske vladavine – koji zakrčuju
dubi svaku pustoš i svaku ljudsku mahanu se stropoštao u unutrašnjost kao da se vri- svaki prolaz, ipak, tih nekoliko usprav-
tri puta ogoli. Naša raspustošenost, i naš jeme urušilo u svoj vlastiti ponor. Bilo je ljenih stubova, ti debeli kameni zidovi
nehaj, i nebriga naša, sve naše začandrka to, ako sjećanje ne vara, u februaru 2012. koji se sred te pustoši doimlju stamenim
tad tri puta grđe. Ne daj Bože da se naši Otad leži ovako, prepuštena nemilosrd- i neuništivim, ta čovjekova potreba da
potomci budu ophodili prema onome nim vjetrovima, kišama i snjegovima, po- bude jači od sveopćeg raspada oko njega,
što ćemo im ostaviti onako kako se mi put crkotine kakve pretpotopne životinje. sve to govori kako bi se i ova kuća upor-
ophodimo prema onome što smo nasli- Odozgo, od države, niko se ne pojavljuje nim i teškim radom dala podići na noge
jedili od svojih predaka. I kletve u jesen i ne pita, niti vodi brigu, a već se puštaju i vratiti joj se prvotni izgled. Ako su Sta-
zvuče strašnije nego bilo kada u godini. glasovi kako se više ništa za nju ne može ri most mogli, kamen po kamen, izvući
Možda su sve kletve ovog svijeta stvorene učiniti, nikakva rekonstrukcija, nadograd- iz Neretve i opet ga izviti u prijašnji luk,
u jesen, kad se priroda sasvim razodjene nja, ništa, piši propalo, otpisuj, revers. ako su Aladžu mogli izvaditi iz Drine,
i kao kakva vremešna žena sa stotinama Ali, i prije nego će snijeg skršiti krov- ako su Ferhadiju, ako su Aziziju, ako su
sijedih raščešlja kosu pred počinak. nu konstrukciju i sprat ozidan ćerpičima, Selimiju, šta je onda za prave majstore da
A radi se, zapravo, o spomeniku bo- kuća, koju su u ratu opljačkali pripadnici nam vrate nazad ovu Zildžića kuću? Svaki
sanskih naroda. Evo, pred kućom, čuči VRS-a i koristili je kao stražaru, jedva je njen kamen i svaka njena greda još su tu,
kao pas čuvar, tabla na kojoj nam Komi- stajala uspravno. na broju, leže, tugavni, iščekujući da se
sija za očuvanje nacionalnih spomenika Fotografije iz tog vremena prikazu- vrate u cjelinu, u raspored, u harmoniju.
BiH pojašnjava vrijednosti ove kuće koje ju oštećen krov kroz koji proviruje teško
više nema. Ostalo je od nje samo ime – Zi- igmansko nebo. Zidovi bijahu iznačinjani POSLOVI I ŠENLUČENJA
ldžića kuća. I ostali su zidovi građeni od i oguljeni, a pojedini ćerpiči gotovo isko- S nestankom ove kuće nestaje cijeli je-
kamena nad kojim šikljaju k nebu grane čili. Pravo je čudo kako je ovaj nahereni dan spomen na život koji se prije stotinu,
zohve račvajući se na sve strane i jedan ranjenik uopće dočekao tu kobnu 2012. prije dvjesta, prije četiri stotine godina
jasen prav kao zraka zalazećeg sunca ba- godinu. Još je tada svakom bilo jasno da odvijao oko vrela Bosne. Kažu da je tada
čena s čela Igmana. je i malo jači vjetar može otpuhati u nepo- imati ishodnu kuću, odnosno ljetnikovac,
Tako saznajemo da je kuća u državnom vrat. Pa, opet, ni tada nikog nije bilo briga. odnosno čardak, ovdje pod Igmanom bila
vlasništvu, s pravom korištenja Saliha Medi- Nikog do ovo dvoje penzionera, Saliha i stvar prestiža i da su je samo najbogatiji
je, sina Edhemovog, i njegove sestre Rejhane Mejreme, koji sa sjetom pričaju kako se, mogli priuštiti. Ovdje se dolazilo na teferič

STAV 19/12/2019 69