Page 71 - STAV broj 250

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Usnulost je sve kraća, stvarnost sve dulja

MAGLA NA

KOZIJOJ ĆUPRIJI

Snijeg je sve više padao.
Kad su ga napokon primijetili i približili mu se, oboje se nasmijaše.
– Šta vam je smiješno?
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ – Brkovi su ti bijeli.
– Od magle.
– Nije to magla. Snijeg je ili led… – i kćerka ga zagrli. A onda, naravno, i
sin.
Nešto kasnije, uz topli napitak, kćerka ga gotovo zabrinuto zapita:
– Nećeš valjda i sutra u šetnju?
– Ne znam. Vidjet ćemo šta će kazati Sahat-kula.
Sin nije ništa rekao. Znao je.
I tu je razgovor bio završen

tvorio je oči i još uvijek sve ja- – Zar je vrijeme? – pitao ga je sin koji Zaista dugo.
sno vidio. je sinoć svratio i prenoćio.
I to je ono što ga je zbunjiva- – Još si mlad… spavaj… Nekako, u to vrijeme potražili su ga i
Olo posljednjih dana. Bijeli konj Naravno, ni sin odavno više nije bio kćerka i sin. Izgledali su pomalo zabrinuti.
na Kozijoj ćupriji. Konj s velikom grivom. mlad. – Još se nije vratio?
Iz noći u noć. – Nisam to mislio… – Nije. Možda je negdje svratio da
Kako bi se to moglo protumačiti? – Samo ti spavaj. Znaš gdje idem. odahne?
I izišao je s osmijehom na licu. Sjetio – Znaš da mu to nije običaj.
Konjik bez konjica. se da mu je sin ispričao kako mu na poslu – Znam, ali da mu ipak pođemo u susret?
Konjic bez konjika. govore da je stariji od svog oca. – Zašto ne?
Griva raste i grana se uvis poput ne-
zabilježenih stihova. Kaža kaže da je Kozija ćuprija bila Snijeg je sve više padao.
Koji njište. svjetlosna kapija Sarajeva. Tu je poči- Kad su ga napokon primijetili i pri-
njao i završavao se veliki put nekadaš- bližili mu se, oboje se nasmijaše.
A onda je bijeli pramen grive nestao. njeg carstva.
Možda među oblacima. Dolazili su i odlazili namjesnici. – Šta vam je smiješno?
I njisak bez odjeka. Trgovci. – Brkovi su ti bijeli.
Svi koji su tražili otkriće sebe. – Od magle.
Usnulost je sve kraća, stvarnost sve dulja. Mislio je o tom starac dok je koračao – Nije to magla. Snijeg je ili led... – i
Ipak, san je dubok. i sabirao sva svoja sjećanja iz iskustva i kćerka ga zagrli. A onda, naravno, i sin.
I događaji u njemu su nemjerljivi. pročitanog života.
Možda je tako kad si star i sam u svom Neki naši stari kameni mostovi ima- Nešto kasnije, uz topli napitak, kćer-
prostoru. ju oči. I gledaju me kao što me gledaju ka ga gotovo zabrinuto zapita:
Možda. sad kroz maglu. Znam, ti su otvori zbog – Nećeš valjda i sutra u šetnju?
olakšanja stupova, ali ipak gledaju. Ne- – Ne znam. Vidjet ćemo šta će kazati
Pogleda kroz prozor i vidje Sahat-ku- prestano nešto poručuju, iako ih možda Sahat-kula.
lu. Gotovo da ju je pozdravio. nikad nismo razumjeli. Sin nije ništa rekao. Znao je.
Sahat-kula je svakog gledala i nikom I kakva je to magla? I tu je razgovor bio završen.
nije odgovarala ništa. Ko razumije, neka Siva.
sam pročita. Kao da je puna otrova. Jedino je starac znao da će ponovo sa-
Kakav početak dana. Svi mjere vrije- Došla je s njim iz grada. njati konja bijele grive koja se širi i pre-
me iako niko ništa ne razumije. A onda su neki vjetrovi počeli otpuhi- obražava u čistu bijelu maglu što govori
U svakom slučaju, svanulo je i vrijeme vati unutrašnji otrov i smrad te je ostav- poput očiju Kozije ćuprije.
je za njegovu uobičajenu jutarnju šetnju. ljali sve bjeljom. A nad očima joj trepere kazaljke sa
Čitav je život bio zdrav i noge su ga Izranjala je iz te bjeline, zagledana u Sahat-kule.
uvijek dobro služile. nj i kazivala mu nešto. I vidi se u njima kako se bijeli konjic
A volio je hodati. Dugo je ostao zagledan u to čudo. igra u oblacima. n

STAV 19/12/2019 71