Page 63 - STAV broj 242

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Kako odvojiti važno od nevažnog

RAZGOVORI

IZVIRU IZ PAMĆENJA

KAO PONORNICE

Otkako mi je bolest ograničila kretanje, gotovo da sam u kućnom
Piše: pritvoru, ti stari razgovori izviru poput malih ponornica. Nešto je u
Irfan HOROZOVIĆ
njima, ali nisam u stanju prepoznati. Kao da sam opsjednut. Možda
bi mi psihijatar znao nešto kazati, iako nisam siguran da bi me u
potpunosti razumio

onekad čujem stare razgovore. Neko je sigurno nekad kazao: osmotri- – Reci... reci već jednom...
Iznenadim se i slušam ih kao neko te pažljivo te što govore i bit će vam jasno – Možda ti je to i bolje...
ko ih prvi put čuje. Djeluje kao zašto to govore. – Koje?
Pupozorenje ili neki znak, ali nikad Politički angažman jednog pisca uvi- – Sve to... i posao... i žena... i djeca... bo-
tome nisam posvetio punu pažnju. jek se izvitoperi i, manje-više, pretvori mu lje da pravi pitu ili lonac...
Ne dozivam ih. sudbinu u sudbinu bilo kojeg političara. – Tako?
Sami se pojavljuju. I ne primijeti to. – Tako.
Precizni, obilati i s nečim u sebi što ne Otkako mi je bolest ograničila kretanje, Odšutismo malo, a potom se rastado-
mogu razumjeti. gotovo da sam u kućnom pritvoru, ti stari smo kao da se nikada nismo ni poznavali.
Svi smo bili masa. razgovori izviru poput malih ponornica. Ne- Na početku rata, kad sam pristigao s po-
I kad to nismo željeli. što je u njima, ali nisam u stanju prepoznati. rodicom u jedan grad na sjeveru, uđoh kroz
Oni koji su to od nas željeli vrlo su jed- Kao da sam opsjednut. vrata jedne od naših humanitarnih organi-
nostavno postizali svoj cilj. Možda bi mi psihijatar znao nešto ka- zacija, ispričah sve i zapitah za mogućnosti.
Beskrajno je zavodljivo urlati s masom zati, iako nisam siguran da bi me u pot- – Ne mogu ti ja skoro ništa ponudi-
i osjećati da si u pravu. punosti razumio. ti. Jedino da se vratiš, s oružjem, naravno.
Niko to ne zna bolje od navijača. Takav je bio i davni kratak susret za – Ne bojim se, a žena?
Elias Canetti napisao je knjigu Masa dugo pamćenje. – I ona. U sanitet.
i moć. To je zaista knjiga koja je otkri- Sreli smo se na nekom mjestu gdje se – Šta s kćerkama?
la niz stvari o kojima zapravo nikad ne događalo mnogo stvari. Dugo se nismo vi- – Neki izbjeglički logor u srednjoevrop-
razmišljamo. djeli i to je možda bio jedan od najsnažnijih skim zemljama. Ili skandinavskim. Jedna u
Usto, njegove tri autobiografske knjige zaloga našeg prijateljstva. jedan, druga u drugi.
pričinile su mi veliko čitalačko zadovoljstvo. – Gdje si? – zapitah ga. – Zašto?
To je bilo u velikom gradu u Evropi. – S posla... – rasijano odmahnu kao da – Ne znam.
Onom istom gdje mi je mladi prodavač je njegova muka posve razumljiva. Vidim i danas lica svojih djevojčica u
na turskoj tržnici objašnjavao od koje je pe- – A ti? – dodade sa zanimanjem. nekim nepoznatim logorima.
radi načinjena salama. I imitirao je horoza. – Ja s Biroa... Možda se zato razgovor vraća.
Ušao sam u jednu japansku prodavnicu – Još ne radiš? – dreknu. “Dobar dan”, rekoh pretjerano vedro
u kojoj je sa strane visila duga crna ženska – Došao sam zbog žene. u predvorju velike važne zgrade velikom
kosa poput one koju nazivamo konjski rep. – Ah, žene, žene... uvijek je tako... važnom čovjeku kojeg sam poznavao nekad
– Kobayashi – rekoh. Podsjetila me – Šta ćeš... kao niskog debelog i debelo niskog. “Sva-
na priču iz njegova strašnog filmskog – Još vas nisu uobzirili. Nemoguće. ki je dan dobar iako ovaj počinje drukčije,
omnibusa. – Kažu da će sad kad zaživi ovaj samo- takvi su najslađi”, govorio je pred vratima
– Kobayashi?! doprinos za radna mjesta… lifta. “Koji si ono ti”, gledao me zamišlje-
Nisam vjerovao koliko se uplašio. – To bi moglo biti. no kao da se prisjeća dok su se vrata lifta
Zatvorio mi je pogled na konjski rep. – Da hoće više... ne znam ni šta radim otvarala. Kazah mu ko sam. “Aha”, reče on
Ili pletenicu. Ako je to uopće bila pletenica. ni u što udaram. i “zdravo” dodade i ode.
Prizor iz filma Priče o duhovima. – Znači, oženio si se. Nisi li ti išao s Nešto kasnije tog dana vidio sam ga
Nasmiješio sam se i pokušavao umiriti onom, kako joj bijaše ime? ponovo.
ovaj trenutak. Međutim, on je i dalje bio – To je davno puklo... – Ukoliko ti nešto treba, dođi – kazao
služben, gotovo hladan. – Znaš šta... je u prolazu.
Jesmo li gledali isti film? – Da? I tako razgovori traju u svijesti i u uhu.
Ili Kobayashi nešto znači o čemu ne- – Rekao bih ti nešto, ali ako se nećeš Pitam se je li ikad ijedan od njih bio
mam pojma? naljutiti... važan. n

STAV 24/10/2019 63