Page 70 - STAV broj 242

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Život u tri slike
KAD ČOVJEK

NEMA SITNO

Piše:
Safet POZDER
Na kahvu je odavno prestao izlaziti, a cimerima se izvlačio kako se
želi posvetiti gradivu i učenju. Kutiju “Drine” uglavnom je viđao u
izlozima. Kada bi se zavrnulo da ima hljeba i šećera, niko od njega
ne bi bio sretniji. Možda su roditelji u pravu!? Možda i jeste najbolje
završiti ovu agoniju od studiranja i vratiti se kući

im je otvorio oči, znao je da se Išao je na dženazu. Zapravo, bila je to šta bi njemu moglo trebati od njega. Zapra-
nešto desilo. Otac i majka nisu njegova prva dženaza na kojoj je bio. Čim vo, o tome nije ni mislio – on je imao fes.
pili uobičajenu jutarnju kahvu, iz su se ljudi počeli razilaziti, pohitao je kući. *
Čmagaze nisu dopirali zvuci stana Nije smio ni pogledati u Hadžijinu avliju,
na kojem je nana tkala svoje predivne ći- u koju je, inače, serbez ulazio. S Hadžijom Upisao je arhitekturu. Nije da ga je to
lime, a i nozdrve mu nije gušio dim dje- je redovno išao u džamiju, a znali su i po- privlačilo, ali mu je crtanje išlo od ruke, a
dove škije. Nešto nije kako treba, i tačka. vazdan sjediti pred kućom, pričati, pučiti i otac ga je savjetovao da će poslije rata ar-
Nekoliko se trenutaka meškoljio u po- grah, komati orahe. Hadžiji se moglo kazati hitekti imati pune ruke posla.
stelji i napokon odlučio provjeriti. Spazio ili uraditi sve osim dirati njegov fes. Fes je Isprva je stanovao u iznajmljenom stanu
je majku i nanu kako, naslonjene na staru mogao samo na njegovu dječačku glavu zbog s još dvojicom cimera. Čim se otac razbolio
ogradu od parmaka, tiho razgovaraju sa koje ga po selu prozvaše malim hadžijom. i prestao raditi, prebacio se u studentski
Šerifovicom. Rubom šamije nana je po- Sad, kada ga nema, nema više ni fesa. dom na Bjelavama. Vrijeme je odmicalo,
krila usta i samo bi ponekad odmahnula Možda su ga ukopali s njim, a i ako nisu, troškovi rasli, a očeva primanja sve se više
rukama. Majka je samo posmatrala i, po sigurno će ga sinovi uzeti i odnijeti sebi u smanjivala. Naposljetku je penzioniran.
običaju, nije se miješala u razgovor. Oca i grad – mislio je. Penzija je bila tolika da bi jedva doteklo
djeda nije vidio. “Ramiza, je li ti kući onaj mali, tre- za kuću i za dva mlađa brata. Studentu ar-
“Smrt je šerbe i svaki čovjek će ga po- bao bih ga nešto priupitati”, začuo se po- hitekture predlagalo se sve češće da studij
piti...”, začulo se sa seoske munare, a to je znati glas. ostavi za neka bolja vremena. Nije želio ni
značilo samo jedno – neko je umro. Jaki Bio je to Hadžijin najstariji sin. Tražio pomisliti na to. Radije će spavati u parku
i tugaljivi imamov glas nastavio je uči- je njega. Rijetko je dolazio. Živio je u gra- nego se vratiti kući i trpjeti sažaljive pogle-
ti sallu. Na kraju je naveo ime i prezime du, imao svoje firme i bio dosta bogat. “Taj de i komentare komšija koji će znati kako
umrlog, čija će se dženaza obaviti sutra, i ne zna šta ima”, pričali su po selu. on, siromah, nije imao para ni da se školuje.
poslije ikindije. Ušli su u dobro poznatu avliju, sjeli i Na kahvu je odavno prestao izlaziti, a
Ali, Hadžija nije bio bolestan. Sinoć na trenutak motrili jedan drugog. Tačnije, cimerima se izvlačio kako se želi posvetiti
su skupa na jaciju išli. Jučer mu je u krilu dječak je motrio njegovu košulju i elegan- gradivu i učenju. Kutiju “Drine” uglavnom
sjedio, a Hadžija mu fes na glavu posadio. tno svezanu kravatu. Mamio ga je predi- je viđao u izlozima. Kada bi se zavrnulo
Zar se tako brzo umire? van miris koji je dolazio odnekud s ozbilj- da ima hljeba i šećera, niko od njega ne bi
“Eh, sine moj, tako ti je to; nestane nog čovjeka. bio sretniji. Možda su roditelji u pravu!?
nafake i nema dalje. Hadžija zasp’o i nije “Slušaj!”, reče napokon. “Moj babo te Možda i jeste najbolje završiti ovu agoni-
se probudio, prav-zdrav!”, šaputala mu je je plaho volio. Ti si mu bio i razbibriga, i ju i vratiti se kući!? Šta će reći komšiluk?
kasnije majka. razgovor, i utjeha. Ti si mu bio ono što sam Ko ih šiša! Pa i Balašević je opjevao kako
Drugog dana u selo se slilo dosta svi- trebao biti ja, ali, kako god. Vazda mi je go- komšiluk treba smjestiti tamo gdje mu je
jeta. Imam i još dva starija čovjeka gasu- vorio da, kad on ode, fes pripada tebi, pa, evo mjesto – na čiviluk!
lili su mejita. Pod kućom su poboli neko- ga, uzmi i nosi ga koliko ti je volja. Upamti A, onda se sjetio! Pa, to je to. Kako mu
liko kolaca i zastrli ih ponjavama, a onda i ovo. Ako ti nekad nešto zatreba, meni se to ranije nije palo napamet?
iznijeli Hadžiju i obavili to što su trebali slobodno možeš obratiti. Jesi li me čuo?” Hadžijin sin.
obaviti. Djeca su virila iza kuća. Virio je On je samo piljio u fes i, reda radi, kli- Odmah ujutro će otići do njega. On će
i on, ali vidio je jedino Ibru kako pronosi mao glavom. Nije shvatao zašto Hadžijin mu pomoći. On ima, a i rekao je da mu se
vodu u bakrenom ibriku. sin baš i nije bio Hadžijin sin, niti je znao slobodno obrati.

70 24/10/2019 STAV