Page 19 - STAV broj 192

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (4)

NE TREBA SE ULJULJKIVATI
“MIROTVORNIM” PJESMULJCIMA

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje
jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom
nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali”
punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi
požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu
da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji
Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Piše: promozgam, prevrnem-okrenem, i sa- Pobijedit ćemo kad ustanovimo sistem,
Abdulah SIDRAN znam tačno šta se gdje zbiva.” Što se naše organizaciju i moral analogne partizan-
Televizije tiče, za njega je ona “još uvijek skom modelu, 1941–1945.)
Ulazimo kod dobrinjskog koman- četnička”. Nismo kako treba ni krenuli,
danta Ismeta Hadžića. Impre- a dotakosmo jedno od najkrupnijih pita- Hrasnica. Prepoznaju se borci što
sioniraju disciplina, urednost, nja. Šutim, jer ni danas danile ne znam ulaze-izlaze, osmijesi i pokoja rečenica,
čistoća. Na čelnom zidu levha, mogu li se ozbiljnije stvari i krupna pi- “Sretno pjesniče”. Raduje me to, svakako
volio bih znati prijevod (obično su, ili u tanja raspravljati na šarenom skupu od me raduje – ali koja fajda kad je radosti
pravilu, to krasnopisom urađeni kuran’ski petnaest ljudi. Jednom sam prilikom – veća žalost to što nas u Hrasnici niko ne
ajeti, ali izbor ajeta je svakako slobodan i izbjegavajući da se odazovem pozivu na dočekuje. Prevrćem bilježnicu, evo imena
ličan), u vitrini nešto religijske literature, neki ozbiljan, ali po mome ukusu preši- – nećemo ga ovdje navoditi – V. A. Tre-
na širem, bočnom zidu slika predsjednika rok bošnjački nacionalni skup – kazao balo je da nas sačeka, dovede do Koman-
Predsjedništva. Aliju vole i doživljavaju kako prihvatam sve o čemu se dogovo- de, osigura konak. Prolazi sahat, sahat i
najprije kao vođu bošnjačko-musliman- re i usaglase “dvojica Alija, dva Enesa i po, uzalud ljubazni vojnici telefoniraju,
skog naroda, potom kao šefa stranke (koju dvojica Mustafa” (Izetbegović-Isaković, tamo, negdje, vraćaju se rečenice “Sad je
također doživljavaju kao vođu), a zatim Karić-Duraković, Cerić-Imamović). Ni bio ovdje”, “Svaki čas treba da dođe”. Od
kao šefa države. danas ne mislim bitno drugačije. Što se Vahida ni traga ni glasa.
RTVBiH tiče – kažem Ismetu – to je isto
Ismet izlazi iz neke manje sobe, poz- kao i stanje na pijaci: baš svaki životni Zovem Sarajevo, Šaćira. Zovem Sara-
dravljamo se, predstavljam mu članove detalj i fakat svoj korijen, izvor i polazi- jevo, Sefera. Niko nigdje nema kapi nafte,
ekipe. Njih svakako impresionira njego- šte imaju u idejama, posljedice su ideje, ovdje izgleda niko nema pojma o putova-
va pojava: štaka pod lijevim pazuhom, u ili, što je gore – nedostatka ideje (ma šta nju jednog pjesnika na slobodnu terito-
nozi metalne šipke, gore, visoko na gla- o tome kazivale naše marksističke knjige riju. Odlično! Kad bi sve štimalo, da me
vi – ćulah. Ona mala okrugla kapica što iz djetinjstva). Radio povazdan piči “mi s tacne na tacnu isporučuju od komande
prijanja uz glavu. Ne može je ni vidjeti hoćemo mir”, a radi se o tome da hoćemo do komande – ne bih saznao ništa. Osim
ko – poput ovog putopisca – gleda sasvim slobodu i da narod koji umire ne treba onog što bi mi se serviralo kao “poželjno”.
odozdola. uljuljkivati “mirotvornim” pjesmuljcima
nego prodrmavati borbenim pjesmama. Sramim se pred članovima ekipe i od-
Kažem, telegrafskim načinom, šta Taman iz arhiva vadili partizanske, borbe- mah prekraćujem i njihovu i svoju muku:
sam naumio. Papiri su uredu, uredu je i ne. (Uostalom, model je u potpunosti ob- bit ćemo, dakle, pokusni kunići na čijim
onaj papir kojim se dopušta pronošenje novljen: četnici, ustaše, domaći izdajnici. će se organizmima besprijekorno oslikati
kamere kroz Objekt. Brzo prelazimo na stanje stvari na terenu. Što god se dogodi
“svakodnevnu” tematiku. Pred nama je – od Nijaza Dizdarevića čuh tu arapsku
kahva, bosanska kahva, i nekakvo šerbe. riječ – ti reci: “Ko zna šta je to dobro.”n
Ismet ne gleda našu televiziju. “Kad hoću
šta da saznam, ja okrenem Srnu. Malo

STAV 8/11/2018 19