Page 71 - STAV broj 192
P. 71
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Kažu da se zove isto kao njegov pradjed
PRIČA O
NEVIDLJIVOM
Piše:
SUSJEDUIrfan HOROZOVIĆ
Pričalo se da je jednog dana došao u kuću praunuk i da je u njoj
ostao. Nikad ga niko nije upoznao. Komšije ga nisu vidjele. Kao
da se kuća sama održavala. Tako je nastala priča o nevidljivom
susjedu. O nevidljivom čovjeku
Kažu da je na Vratniku živio čo- – Pjesme. lupio se po čelu kao da se dosjeća. “Neko se
vjek kojeg nikad niko nije vi- – Pisao je pjesme? Nisam čuo. šalio izgleda”, zaključio sam taj razgovor.
dio. Kuća izvana kao i ostale – Ima u knjigama o tome. – Otkrio sam u čemu je stvar!
kuće, čak i uredna, moglo bi – I te pjesme? – U čemu? U nekoj sahari?
se kazati, ali iz nje niko ne izlazi i niko – I te pjesme. – Ne. Mnogo je jednostavnije.
u nju ne ulazi. – O čemu su? – Ne znam na što misliš? I o čemu
– O Sarajevu. I o svemu ostalom o govoriš?
Vidio sam je. Ponekad prolazio kraj čemu čovjek piše. – O tajnom prolazu. On je rješenje
nje. Zna se i ime vlasnika. Jedanput mi je Jednog dana neki čovjek je skoro či- za sve.
neko pričao o tom jer smo se baš tu sre- tav dan proveo gledajući ispod tabije na – Nisam siguran da te razumijem... –
li. Duga i čudna porodična priča. I jed- grad. Mnogi su pomislili: možda je to rekoh, iako sam ga razumio u potpunosti.
no poznato ime. Kažu da je on dragulj u naš nevidljivi komšija. Nimalo nevidlji- Možda sam želio čuti kako se priča dalje
đerdanu te časne porodice. vo nije izgledao doduše, a i ono komšija odmotava.
je posve hipotetično. – Čovjek je tu. Ne želi da gubi vrije-
Međutim, on u njoj ne živi. Kako i bi Gleda mostove, pomislio je jedan me. Ne želi da pita, sve mu je jasno, ne
kad je već godinama na onome svijetu?! prolaznik. želi odgovarati na pitanja i koristi se taj-
Ko onda živi u kući? Djeca su se raselila. Što se toliko zagledao u Jekovac, mi- nim prolazom. Njime je i ušao u kuću.
Potom i unuci. slio je drugi. – Šta o tom kaže poštar?
Vidi nešto na Kovačima. – Poštar kao poštar. Ostavlja u sandu-
Pričalo se da je jednog dana došao u A zapravo, niko nije znao u šta taj čiću. Nema preporučenih pisama. Možda
kuću praunuk i da je u njoj ostao. Nikad čovjek gleda. se drukčije snašao. Pretinac i to...
ga niko nije upoznao. Komšije ga nisu Ili gleda samo u sebe. – I to je to?
vidjele. Kao da se kuća sama održavala. U svoja sjećanja. – To je to. Zanimljiva priča u našem
Tako je nastala priča o nevidljivom susje- U svoje pjesme možda. nezanimljivom životu, zar ne?
du. O nevidljivom čovjeku. Netom iza toga prolazio sam pokraj – Da. Zanimljiva je.
kuće o kojoj je riječ i gledao u njen ure- I nisam više ništa kazao.
Obaviješteni izmišljači priča uvijek đeni vrt. Cvjetovi su virili sa svih strana, Zašto bih?!
imaju odgovor na sve. Objašnjavaju deta- raspoređeni na neobičan način kao da Priča je živjela svoj samosvojni život.
lje koje ne znaju ni oni o kojima se priča. nešto govore. Ti su cvjetovi nesumnjivo Živio sam na Vratniku dosta kratko,
bili znak. Znak onoga koji je u kući živio. tako da ništa više od ovog nisam saznao.
– Kažu da se zove isto kao njegov pra- Kad htjedoh nastaviti put, gotovo se Možda je priča jednostavna? Možda
djed. I da liči na nj. sudarih s jednim od onih koji sve znaju. je neko zna?
Bio je osmjehnut i nekako se držao pono- Ja ne znam.
– Kažu? sito. Očito je potpuno zaboravio naš su- Kad se prisjetim svega, nameće mi
– Niko ga još nije vidio. sret na Mejdanu kad mi je sve objasnio o se čudan odgovor na priču koju sam
– I šta još kažu? nevidljivom čovjeku s kojim se ispričao u upravo ispričao. Moj odgovor, naravno.
– Došao je odnekud iz Skandinavi- kahvi. “Kako znaš da je to on?”, pitao sam Onaj koji ulični pripovjedači nikad ne
je, ili ko zna otkud da proda kuću. Ipak, ga tad. “Sam mi je kazao”, odgovorio je i bi prihvatili. n
izgleda da mu se ne prodaje. Kuća živi.
Sve liči na to.
– Taj njegov pradjed je znao jezike. I
pisao na njima...
– Šta je pisao? Neke dokumente? Ili
članke?
STAV 8/11/2018 71
