Page 73 - STAV broj 192
P. 73
Mirza petu žicu, objasnivši da standardne četi- Prvi javni nastup i prvi
Redžepagić, ri predstavljaju četiri praelementa, vatru, domaći flamenko-šou u Bosni
vodu, zrak i zemlju, a da je taj peti duša i Hercegovini izveden je u
jedini ouda – pretka današnje gitare. Predan po- februaru 2016. godine, kad su
flamenko-gitarista put Ziryaba, neumorno vježbajući i učeći Mirza i Nina nastupili u klubu
te osluškujući tanahne niti vlastite duše, “Mash”. “Bio sam nervozan. I
u Bosni i Mirza je uspio kao mladić dosegnuti visi- pored velikog broja nastupa
Hercegovini ne dostojne poštovanja i divljenja. To ga koje sam imao, ovaj je bio
je dovelo do statusa jedinog flamenko-gi- poseban jer sam bio svjestan
Piše: Hamza RIDŽAL tariste u Bosni i Hercegovini, što mu ne da je to veliki korak za mene,
hamza@stav.ba prija, već ga žalosti. da se time udaraju temelji
Fotografije: Aida REDŽEPAGIĆ flamenka u našoj zemlji
Mirza Redžepagić rodio se u Novom
Dok priča o Abul-Hasanu Aliju Ibn Pazaru. Ondje završava Osnovnu muzičku nastavu u jednoj privatnoj školi i imao sre-
Nafiju, znamenitom andaluzijskom školu, nakon čega dolazi u Sarajevo, gdje ću da radim s dva priznata učitelja gitare
muzičaru iz 9. stoljeća, poznatijem završava Muzičku akademiju. Poslije zavr- iz Granade. Godine 2013. dobio sam i sti-
pod imenom Ziryab, Mirzu Redže- šenog studija klasične gitare na Muzičkoj pendiju Asocijacije flamenko-gitarista Špa-
pagića obuzima ekstatični zanos. Iako je akademiji u Sarajevu, počinje se zanimati nije za specijalističke studije u Madridu,
maestro kojem se divi umro prije više od za flamenko. gdje sam svoje znanje unaprijedio radeći
hiljadu godina, Mirzi je bliži od ljudi koji s izvrsnim flamenko-pedagogom Joseom
sjede za susjednim stolom i, čini se, od ve- “Zanimljivo je da je najveći utjecaj na Delunaom”, prisjeća se Mirza, ističući da
ćine onih s kojima je osuđen provoditi vri- klasične kompozicije na gitari imala upra- je tada definitivno učvršćen njegov nijet
jeme. Ne samo zbog Andaluzije, u kojoj je vo španska muzika. Svi ti kompozitori koji da se bavi flamenkom.
Ziryabovo ime nadživjelo stoljeća, ratove i su komponirali za gitaru bili su inspirirani
inkvizicije, a u kojoj Mirza pronalazi veli- flamenkom, umjetnošću njegovanom od “Mi u Pazaru kažemo da imamo iša-
ku inspiraciju, već i zbog predanosti s ko- romske zajednice u Španiji. Romi su uspjeli ret za nešto. Imao sam osjećaj da moram
jom se Ziryab posvećivao muzici. Čini se sačuvati ovu umjetnost nakon inkvizicije i otići u Granadu. Da nisam otišao, mislim
da je Mirzi ta predanost razlog beskrajnog progona muslimana i Jevreja s Pirinejskog da bi moj život bio potpuno drugačiji da-
poštovanja prema ovom andaluzijskom poluotoka. Flamenko mnogo duguje ori- nas. Uštekao sam nekih para i zaputio se u
muzičaru, maestru koji je na oud dodao jentalnoj muzici islamske Andaluzije, ali Španiju. Bilo je to plodonosno, ali i užasno
u njemu ima jakog utjecaja indijske, sefar- teško, jer sam ostavio ženu i dijete koje je
dske i romske kulture. Cordoba, Granada imalo nepunu godinu. Međutim, to mi je
i Sevilla bili su centri znanja i umjetnosti. otvorilo flamenko”, kaže Mirza.
Prve muzičke škole u svijetu nastale su na
tlu Andaluzije, u kojoj je djelovao i čuve- U GRANADI PRONAŠAO SEVDALINKU
ni Ziryab, koji je pred smrt znao napamet
više od 20.000 melodija. Kad su ga učenici Boraveći u Granadi, upoznaje i muzi-
pitali odakle mu svo to znanje, odgovorio čare iz Sirije i Maroka, te se počinje zani-
je da to nije njegovo, nego da mu se sve to mati za mekamsku muziku i prepoznavati
spuštalo”, pripovijeda Mirza. njene utjecaje na kulturu Bošnjaka, prije
svega na sevdalinku.
MORAO SAM OTIĆI U GRANADU
“Tek sam s tim divnim Sirijcima i Ma-
Ljubav prema flamenku bila je toliko rokancima shvatio suštinu mekamske mu-
jaka da Mirza odlazi u Granadu, Ziryabo- zike. Njena je suština u mikrotonalnosti, što
vu domovinu, na izvor flamenko-muzike, apsolutno ne postoji u zapadnoevropskom
ostavljajući u Bosni suprugu i tek rođenu muzičkom sistemu. Zapadni muzički sistem
djevojčicu. više je prilagođen intelektu, dok je suština
orijentalne muzike u ostavljanju prostora
“U ljeto 2012. godine odlučio sam otići za te mikrotonove i improvizaciju, što toj
u Granadu kako bih osjetio duh Andalu- muzici daju dušu. Tako je i s flamenkom.
zije i našao učitelja flamenka, jer flamen- Tada sam počeo prepoznavati utjecaj me-
ko je umjetnost koja se ne može naučiti kamske muzike na sevdalinku. On je jak i
samo iz knjiga, nota i klipova. Našao sam prepoznatljiv, s tim da je arapski muzički
učitelja i išao mu svaki dan noseći tri kile sistem drugačiji od turskog, a na sevdalin-
paradajza. Taj odnos prema učitelju us- ku je utjecao turski, od instrumentarija do
poredio bih s odnosom prema učitelju u vokalne izvedbe. Ako biste slušali zapise
sufizmu. I sufizam može biti zasebna na- sevdalinki od prije Prvog svjetskog rata,
uka, ali se on praktično ne može živjeti i primijetili biste da one zvuče veoma ori-
potpuno naučiti bez živog učitelja. Tako je jentalno. Možda bismo to danas čak pre-
i s flamenkom. To nije samo učenje struk- poznali kao tursku muziku. Zašto? Pa zbog
ture tonova, učenje ritma i tako dalje, već toga što se sevdalinka tada nije pjevala uz
i dublje razumijevanje tog svijeta. Da bih harmoniku, već uz saz. Etnomuzikolozi
sve to upoznao i doživio, morao sam otići danas govore o bosanskom mekamu kako
tamo, da jedem tamošnju hranu, da budem
s tim ljudima, da udišem taj zrak. Ništa
od toga ne može se spoznati kroz knjige.
Stoga kažem da flamenko nije samo vrsta
umjetnosti već i način života. Pohađao sam
STAV 8/11/2018 73
