Page 8 - STAV broj 427

MLADI MUSLIMANI 1949. – 1983. – 2023.

Mladi muslimani kao inspiracija

DA SU POPUSTILI I PALI POD

STRAVIČNIM MUČENJIMA,

BISMO LI MI STAJALI?

Bošnjaci, umjesto zakrečenja ulica gradova protestima, zakrčuju puteve prema jugu jer idu na
more, jer je 1. maj, zaboga. Jer ih se apsolutno ne tiču ni Ustav, ni diskriminacija, ni budućnost.
Šta bi bilo da su, u vrijeme dotada neviđenih i nedoživljenih iskušenja nasrtaja na samo biće
Bošnjaka, Halid Kajtaz, Hasan Biber, Omer Stupac i Nusret Fazlibegović poželjeli otići na more?
I ne samo oni već nekoliko hiljada mladića i djevojaka, članova “Mladih muslimana”. Šta bi bilo da
su popustili i pali pod stravičnim mučenjima? Bismo li mi stajali?

Piše: Faris NANIĆ

alid Kajtaz, ime je koje mi se
još kao dječaku duboko ureza-
lo u pamćenje. Bio je prijatelj i
Hgeneracijski školski kolega mog
rahmetli oca Kemala, iz Šerijatske gimna-
zije. Otac ga se često sjećao kada mi je, još
od dječačkih dana, pričao o “Mladim mu-
slimanima”, među kojima je, osim Kajta-
za, bilo podosta njegovih prijatelja. Kaj-
taz, jedan od četverice na smrt osuđenih
i strijeljanih mladića, i jedan od ukupno
trinaestorice šehida, pripadnika “Mladih
muslimana”, bio mu je najbliži. Uhapšen
je u Sarajevu, na montiranom procesu
osuđen na smrt pod monstruoznim op-
tužbama za terorizam, u posljednjem i
najokrutnijem valu režimskog obračuna
s ovom organizacijom 1949. godine. Bilo
mu je nepunih 25 godina.
U to je vrijeme moj otac vodio pravnu
bitku za povratak na tadašnji Građevinski
odsjek Tehničkog fakulteta u Zagrebu s
kojega je izbačen presudom zagrebačkog
Općinskog suda kojom mu je, između
ostalog, zabranjeno studiranje na svim
univerzitetima u Jugoslaviji, a optužnica
je inkriminirala i njegove veze s “Mladim
muslimanima”. U njegovim spominjanji-
ma Halida Kajtaza, uvijek se osjećao trag
huzna, one tuge zbog izgubljenog prijate-
lja kojeg nije vidio prije hapšenja i kojeg Izvještaj Oslobođenja sa presude Kasimu Dobrači i drugim
nije mogao dženazom ispratiti na Bolji i Božjega zadovoljstva, iz babinih priča, Postepeno sam, zapravo, gradio lik čo-
svijet. Ali i nade o ponovni susret jer je postao je nekom vrstom moga dječač- vjeka, na temelju babinih naracija o nje-
rastanak ionako privremen, ovosvjetski. kog, kasnije i mladenačkog uzora, skoro govoj nepopustljivosti u grubim istra-
epitoma čitavog pokreta s kojim se bolj- gama i mučenjima, o čemu su kasnije
UZOR I EPITOM ševički jugoslavenski režim brutalno i svjedočili njegovi preživjeli drugovi ili
Halid Kajtaz, tih, miran, radišan sa- krvavo obračunao. A s kojim sam se ja sapatnici u ćelijama istražnog zatvora
rajevski mladić, u težnji stjecanja znanja postepeno, u sazrijevanju poistovjećivao. u Sarajevu, dakle lik čovjeka odanog

8 12/5/2023 STAV